AUTOMOBIL U RIJECI
by Saša Dmitrović (Sušačka revija br. 60)
Dok je u Hrvata zanimanje za riječku povijest, gotovo pa nikakvo, Riječanima kampanjsko čitanje njihova grada uvijek izaziva osjećaj nečeg velebnog, boljeg od najboljeg (psiholozi rekoše da je to obrambena reakcija!). Stoga ne čudi što je riječka kulturna publika trajno suočena s kompleksima grada, koji uvijek i iznova nameću pitanje o identitetu grada. Složenost tog problema te njegovi simptomi i patološka ispoljavanja, tijekom XX. stoljeća učinila su Rijeku pacijentom za čije iščitavnje povijesti bolesti (bolesti povijesti!?) treba, definitivno, psihoanalitička literatura. Čitač grada upućen je na čudnu mješavinu gradova, povijesti, vremena, uprava, država i ideologija. Zapravo, mnoštvo problema, konflikata, trauma za koje je potreban poseban tretman. Vjerovatno otuda i ona znamenita osjetljivost kod Riječana na identitet Rijeke. Psihoanaliza i automobil, Freud i Benz, produkt su istog vremena, gotovo istog mitteleuropskog kulturnog kruga. Ova spomen-povijest o automobilima i vozačima grada koji je izbrisao vlastito dostojanstvo i ponos, nudi nam tek sjetu i sjećanje. Ništa pouzdanog i materijalno konkretnoga. Rijeka naime nema tehnički muzej, niti ima muzejske zbirke automobila, nigdje ničega, ništa nije sačuvano. Tek san o veličini.
Čitajte dalje na linku:
http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=60&C=16Par slika iz tog članka:
Smotra motornih vozila na Rivi, dana 2. travnja 1938. u XVI. godini fašističke ere. Povod je bio R.A.C.I.-jevo organiziranje automobilske povorke koja je hodočastila na grob „il Comandatea“. Pjesnik-vojnik Gabrielle D’Annunzio umro je mjesec dana ranije 1. ožujka 1938. u svojoj vili u Gardone na Lago di Garda.
Najveći događaj u povijesti riječkog sportskog automobilizma zbio se 9. srpnja 1939.:
Primo Circuito del Carnaro! U organizaciji riječkog R.A.C.I.-ja, na danas legendarnoj stazi Preluka, održana je automobilistička utrka sa znamenitim vozačima: Gigi Villoresi, Pietsch, Cortese, Taruffi, Rocco, Romano, Barbieri, Bonomi. Utrku je dobio Villoresi koji je od samoga početka poveo i pobijedio poslije prijeđenih 150 kilometara s prosjekom 127,142 km/h.
Reklama za poznatu tvrtku Magneti Marelli iz 1935. sa planom kretanja po riječkim ulicama.
Mitska veza Riječana, D’Annunzia i automobila. Piazza Battisti (danas Žabica), polazak skupine automobilista za „Il Vittoriale degli Italiani“ u Gardone
Platak, 15. ožujka 1936. „Platak je obzirom na svoj položaj i klimatske prilike dovoljno poznat, a gradnjom ovoga doma je sada pristupačan svakome, jer se iz Sušaka za nepuni sat vožnje dolazi automobilom do pred sam dom“ (Almanah grada Sušaka, 1938., Sušak) Planinarska kuća sušačkog Hrvatskog planinarskog društva „Velebit“. Nakon podizanje te brvnare 1935. godine skijanje je postalo pristupačnije Sušačanima. Na ovu brvnaru nadograđena su 1937. dva kata s dvadesetak soba. Time je brvnara postala „Planinarska kuća „Ružićev dom na Platku“ dobivši ime u čast banu Savske banovine i predsjedniku HPD „Velebit“ Dr. Viktoru Ružiću. Izgorjela je 16.siječnja 1938.
Odličan proizvod tražio je i izvrsnu reklamu! Futurističku Crvenu strijelu i čovječuljka ROMSA-e izradio je Tršćanin Alberto Zhelizh.
Benzinska crpka u Viale Camice nere (danas Krešimirova)
Na dan Sveta Tri Kralja, za „festa della Befana“ darivala su se djeca i ... prometnici. Na fotografiji snimljenoj na Piazza Regina Elena sakupljaju se pokloni za prometne policajce. Običaj se zadržao i nakon 1945. kada se darivalo legendarnog „saobraćajca Andriju“.