KAKO SU KASTAFCI HITILI KAPITANA VA LOKVU, A MATUJCI ZRUŠILI NAČELNIKA
Menja se vreme, a judi još i više. Kada san malo čital ča govore ovi naši dični političari ki nas, kodabi, predstavjaju va vijeće najprvo mi je namisal prišla stara dobra štorija od Kastavac ki su 1666. leta hitili svojga nebogega kapitana Frana Morrelia va lokvinu spod kaštela. I kad su jih pripejali pred sud da reču ki je kapitana va lokvu hitil oni su složno govorili: "Si smo ga! I ja, i moj brat, i od mojga brata brat, i sudac Kinkela i si do vraga tega. Još ga je i stara Mare s preslicun v rit badnula!" To se sove složćina i poštenje.
Pul Matuj su zrušili načelnika i proračun ma za razliku od stareh Kastavac oni zijaju: "Ja nisan, on je" pak pokažuju s prston jedan na drugega, "Ja nisan, sam se je" i tako daje i daje, jedino ni stare Mareti da ga još s preslicun badne. Neću sudit je to dobro ni je slabo, će nan bit boje ni huje, ki je kriv ki je prav. Nego sada najedanput nijedan ni temu kriv. Judi, ale kako se to moderno reče javnost ni baš kuntenta kad se takove stvari dogajaju, aš to se zna da ni niš drugo leh gvera za katridi, a ku ćemo morat si skupa platit z ionako siromašnega budžeta va ken da ni soldi za promenit jednu zgorenu lampadinu na pale pul Trtanj.
Eeee, va tisten grme leži zec!
Zato se boje reć ki je se to skuhal pak prehićuju jedan na drugega da se, tobože, ne bi juden (biračon) zamerili. Da su judi, ale kako san rekal javnost s ten ča su storili kuntenti, ne boj se kot bi se kosmali i zijali "Ja san, mi smo i ni nan rabila ni stara Mare ni sudac Kinkela!" Ovako, ni nijedan, a oni te opet nan se si koliki va celofane zamotani pokaževat i z usti od uha do uha smet na plakateh keh te oblepit po dreveh i bajah za smeti. A judi kot judi. Neki te njin verovat, neki neće, a nan se, me par opet isto piše. Zato neka nan Boh pomore ve mladen lete pak ćemo se morda i mi opet složit kako svojni stari Kastafci.