Granične oznake i fotografije s granice

[zokxy]

Lijep primjer talijanske petokrake i fascia na jednoj vojarni GAF-a. Znate gdje?

[zokxy]

Jedan davni međugranični incident ovjekovječen kamerom 

Sa Fb, by Saša Dmitrović

[ja moren]

Ova slika se morala onda dobro skrivat jer da su njihovi nadređeni to videli-fasovali bi soldati od obadve bande...

z drugega kraja-makni političari ća ,judi z obadva kraja granice bi se brzo dogovorili o semu ča ne štima i živeli složno...

[jazbac]

Malo bolji poznavatelji će znat. Su ovo graničari (GAF) ili financi (GDF)?

[elvis]

z drugega kraja-makni političari ća ,judi z obadva kraja granice bi se brzo dogovorili o semu ča ne štima i živeli složno...

Aha, zato se si susedi dobro slažu .... 

[zokxy]

Gostiona Zamet

[sijori]

granica kod Konta

[lappino]

Jesmo li imali ovu? Sv. Katarina, 1927. Of drugara na fejsu.

[zokxy]

Jesmo li imali ovu? Sv. Katarina, 1927. Of drugara na fejsu.

A viđe drugara. A svi kao ne gledaju damu, osim jednog hrabrog Talijancina valjda. Nije mogao odoliti. 

[Daluka]

Sv. Katarina, 1927.

Ako se radi o Sv. Katarini, po veličini graničnog kamena radi se o početnom sektorskom kamenu VII sektora, na tom mjestu je ujedno bio i granični prijelaz IIa kategorije, Grohovo - Katarina. Granična linija 1924. - 1941.
Uzimajući u obzir da je snimano sa SHS strane i ovaj suhozid iza (velika vjerojatnost da je i danas na istom mjestu) trebalo bi biti vrlo lako potvrditi autentičnost lokacije.
Slova na graničnom kamenu, dali su naknadno dodana na fotografiju ili =?, za tri godine ipak bi bila malo "oštećena" pod djelovanjem vremenskih (ne)prilika, ispod se vide neka uklesana slova?

[Daluka]

Sv. Katarina, 1927.

U opisu ove fotografije je pisalo " Finanzieri, Carabinieri e Graniciari al valico S Giovanni" (original bi trebao biti u posjedu Saše Dmitrović) kako je očito da su fotografije nastale na istom mjestu mislim da je krivo locirana  Lapinova fotografija.

[Daluka]

A ovo je mjesto gdje je nekad stajao taj granični kamen.

[zokxy]

Austro-Ugarski katastar
Nakon  prethodnih  pokušaja  uspostave  kvalitetnog  poreznog  sustava,  koji  nisu  dali  zadovoljavajuće  rezultate,  car  Franjo  I.  naredio  je  1806.  godine  svojem  uredu  pripremu  stabilnoga  poreznog  sustava.  Stabilni  porezni  sustav  (njem.  stabile)  znači  da  se  porezno  opterećenje određuje prema sposobnosti zemljišta za poljoprivrednu proizvodnju. Ono treba biti  jednako  za  istovrsna  zemljišta  iste  površine,  bez  obzira  na  razlike  u  prihodima  koje  ostvaruje porezni obveznik. Na taj je način potican rad i ostvarivanje većih prihoda onih koji su ulagali više truda, a kažnjeni su oni koji zemljište nisu obrađivali. Nakon provedenih temeljitih priprema koje je provelo Dvorsko povjerenstvo naređena je  katastarska  izmjera  Patentom [RGBl.  1817].  Patent  ima  26  članaka  odnosno  8  stranica.  Njime  je  naređeno  pristupanju  katastarskoj  izmjeri  i  vrednovanju  zemljišta  te  izradi  katastarskih operata u svim zemljama austrijskog dijela Monarhije. Na temelju članka 8., za potrebe  provođenja  katastarskih  izmjera,  znanstveno  su  obrazovani  i  praktično  izvježbani  mjernici iz vojne i civilne državne službe. Danas  taj  katastar  zovemo  i  Franciskanski  po  tadašnjem  caru  Franji  I.  koji  je  23.  prosinca 1817. donio Patent. Iako je propis donesen i katastar izrađen ponajprije u porezne svrhe,  katastarskom  su  izmjerom  obuhvaćena  i  prikazana  sva  zemljišta.  Uključivanje  i  neplodnih zemljišta u izmjeru pokazuje da je katastar izrađen i za druge potrebe upravljanja državom i planiranja.

Povjerenstvo je predložilo provedbu katastarske izmjere i izradu katastarskih operata na temelju kojih će se pravedno naplaćivati porez na zemljište i prihode od zgrada. Također je  predložilo  da  katastarskoj  izmjeri  prethodi  izrada  jedinstvene  triangulacije  za  cijelu  monarhiju kako je to napravljeno u Bavarskoj, a ne lokalna izmjera po katastarskim općinama kako je to napravljeno u Francuskoj. Primjenom načela „iz velikog u malo“ postavljen je temelj za izradu jedinstvene, sveobuhvatne i kvalitetne tehničke podloge poreznom sustavu za cijelu Monarhiju. Zemljište  je  prikazano  u  jedinstvenim  pravokutnim  koordinatnim  sustavima  bez  korištenja projekcije. Takav pristup omogućava prikaz Zemljine površine u ravnini bez primjene posebne metode preslikavanja, što je za to doba bila znatna prednost jer su se katastarska mjerenja mogla odvijati na terenu mjerničkim stolom, ne vodeći računa o tada zahtjevnoj  numeričkoj  obradi  podataka.  Kako  bi  se  izbjegle  deformacije  koje  zbog  toga  nastaju, područja preslikavanja su ograničena na jednu ili više pokrajina, a svako je područje preslikano  u  zaseban  koordinatni  sustav.  Dobivene  koordinate  nazivaju  se  i  Soldnerovim  koordinatama. Područje  Kraljevine  Dalmacije  je  prikazano  u  koordinatnom  sustavu  s  ishodištem  u  zvoniku  crkve  Sv.  Stjepana  u  Beču,  kao  i  područja  Donje  Austrije,  Moravske  i  Šlezije.  Područje  Istre  (tada  dio  pokrajine  Primorje  –  Küstenland)  preslikano  je  u  koordinatnom  sustavu s ishodištem u trigonometrijskoj točki na brdu Krim kod Ljubljane kao i područja Kranjske i Koruške. Kraljevina Hrvatska i Slavonija su prikazane u koordinatnim sustavima s   ishodišnim   točkama   u   zvoniku   crkve   Sv.   Ivana   Krstitelja   u   Kloštar   Ivaniću   i   trigonometrijskoj točki na brdu Gellérthegy kod Budimpešte. Osnovna mjerna jedinica za dužine bila je hvat, a za površinu kvadratni hvat i jutro. Listovi katastarskog plana ostali su u uporabi u hvatnom sustavu mjera, u kojem su izvorno izrađeni,  sve  do  prevođenja  u  elektronički  oblik  krajem  20.  stoljeća.  U  knjižnom  dijelu katastarskog operata sve su mjere kasnije preračunate iz hvatnog sustava u metarski tako da su  površine  katastarskih  čestica  od  uvođenja  metra  1871.  godine  izražavane  u  metrima  kvadratnim.
Na listovima katastarskog plana zemljište je prikazano u standardnom mjerilu 1:2880. Područja  naselja  prikazana  su  na  izdvojenim  listovima  u  dvostruko  krupnijem  mjerilu  (1:1440), dok su dijelovi gusto naseljenih područja nekih gradova prikazani u mjerilu 1:720. Za brdovita i rijetko naseljena područja, zemljište je prikazano u dvostruko sitnijem mjerilu od standardnoga (1:5760). Za uspostavu mreže stalnih geodetskih točaka (Katastertriangulierung) utemeljen je Ured za triangulaciju i računanja. Temelj katastarske triangulacije je bila mreža vojne triangulacije koja  je  progušćena  za  potrebe  katastarske  izmjere.  U  okviru  katastarske  triangulacije  određene  su  numerički  tri  točke  na  kvadratnu  milju.  Od  njih  su  nadalje  određivane trigonometrijske  točke  grafičkom  metodom.  U  početku  su  radove  na  triangulaciji  izvodili  isključivo  vojni  stručnjaci  uz  postupno  uključivanje  civilnih  stručnjaka  koji  su  od  1845.  godine potpuno preuzeli radove na katastarskoj triangulaciji.

Prvi  korak  katastarske  izmjere  neke  katastarske  općine  bilo  je  označavanje  njezinih  granica. Uz katastarskog mjernika u izmjeri su sudjelovali dužnosnici iz susjednih općina koje se  razgraničavaju.  Oni  su  morali,  prije  dolaska  mjernika  i  mjerničkog  pomoćnika,  obići granicu  katastarske  općine,  postaviti  oznake  ili  popraviti  oštećene  te  riješiti  eventualne  međusobne  nesuglasice.  Nakon  toga  povjerenstvo  je obilaskom terena utvrdilo granicu. U povjerenstvu su, osim katastarskog mjernika i pomoćnika, bili načelnici općina te najmanje po dva predstavnika iz svake općine, kojima je tijek granice bio poznat. Lokalne vlasti su bile zadužene  za  pripremne  radove  te  su  trebali  biti  na  raspolaganju  mjernicima  na  terenu.  Te  granice su i danas temeljni kriterij razgraničenja pri raspadu država. Mjernici  su  bili  dobro  plaćeni  ali  im  je  odgovornost  bila  velika.  Ako  je  u  bilo  kojem  dijelu  projekta  napravljena  pogreška  za  koju  je  trebalo  provoditi  naknadna  mjerenja,  dio  troškova  je  sam  mjernik  trebao  snositi.  Nakon  označavanja  granica  katastarske  općine, posjednici  su  bili  dužni  zajednički  označiti  svoja  zemljišta  vidljivim  i  trajnim  oznakama.  Unutar svojeg posjeda svaki je posjednik bio dužan jasno označiti granice zemljišta za koje se nije plaćao porez i granice različitih načina korištenja za koja se je plaćao porez kako bi se za svako od njih zasebno mogla odrediti površina i razrezati porez. Mjernički  pomoćnik  vodio  je  označavanje  te  u  terensku  skicu  unosio  podatke  o  označenim  zemljištima.  Usporedno  s  izmjerom,  na  prozirnom  papiru  dimenzija  četvrtine izvornog lista plana, vodio je indikacijsku skicu u koju je upisivao indikacije o posjednicima pojedinih zemljišnih čestica. Kako one još uvijek nisu imale svoje oznake (brojeve), na taj su način povezivani podaci. Tek poslije, u zimskom razdoblju i danima nepogodnim za terenska mjerenja,  dovršavan  je  katastarski  plan  iscrtavanjem  tušem  i  bojenjem  katastarskih  čestica. Uz pomoć terenskih skica sastavljani su popisi katastarskih čestica i posjednika. Katastarska  izmjera  je  obavljana  mjerničkim  stolom.  Izmjera  mjerničkim  stolom  obavljana  je  mjerenjem  prekobrojnih  veličina  i  kontrolama  mjerenih  podataka.  Posebne  upute dane su za mjerenje šumskih područja i naselja. Izmjeri granica zemljišta za koja se nije plaćao porez pristupalo se s manje pozornosti te je njihova točnost manja. To se odnosi na neplodna zemljišta, ali i izgrađena područja naselja. Na katastarskom planu nema visinskog prikaza terena, a topografski sadržaj je bio vrlo skroman. Nakon  završene  terenske  izmjere  obavljala  se  provjera  i  ispravak  upisanih  podataka,  izlaganjem  na  javni  uvid  jedne  po  jedne  katastarske  čestice.  Po  provedenim  ispravcima,  katastarski mjernik označavao je brojevima katastarske čestice. Numerirana je jedna po jedna katastarska čestica   po   rudinama,   počevši   od   naselja,   brojevima   od   jedan   nadalje   kontinuiranim nizom brojeva bez nepotrebnog preskakanja čestica. Površine katastarskih čestica i grupa su određivane dijeljenjem linealom i mesinganim trokutima na trokute ili trapeze te zbrajanjem površina dijelova. Brže određivanje površina podjelom na trapeze omogućavao je nitni planimetar koji je kasnije postao osnovni pribor za određivanje površina s katastarskog plana te se zadržao u upotrebi dugo razdoblje.

Katastarska  izmjera  započela  je  u  austrijskom  dijelu  Monarhije,  odmah  nakon  donošenja Patenta, u Donjoj Austriji i Primorju te je trajala do 1858. godine. U austrijskom dijelu Monarhije je izmjereno i na katastarskom planu prikazano oko 50 milijuna katastarskih čestica u okviru 30 000 katastarskih općina, približno 300 000 km2. Prostor je prikazan na oko 160 000 listova katastarskog plana, uglavnom mjerila 1:2880. Među prvim područjima na kojima je započeta katastarska izmjera bila je Istra gdje je izrada  katastra  započela  1818.  godine  i  završena  već  1822.  godine.  Ubrzo  je  započeta  i  katastarska izmjera Dalmacije 1823. godine. Uz prekid od 1830 do 1834. godine trajala je do 1837. godine. Neravnomjeran  doprinos  Mađarske  u  javnim  financijama  Monarhije,  u  odnosu  na  druge zemlje, potakao je vlasti na donošenje zakona, 20. listopada 1849. godine, kojim se je izrada katastra proširila na ugarski dio Monarhije. Svi tada važeći katastarski propisi su postali važeći i u ugarskom dijelu Monarhije. Kasnije su oni prema potrebi dopunjavani i mijenjani. Mađarska nije prihvatila metarski sustav mjera sve do prvog svjetskog rata pa nije provedeno preračunavanje  površina.  Zbog  toga  su  u  dijelovima  Republike  Hrvatske,  koji  su  bili  pod  mađarskom upravom (Kraljevina Hrvatska i Slavonija), u katastru i zemljišnim knjigama i u 20. stoljeću površine iskazivane u hvatnom sustavu mjera. Izmjera u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji je započela, dvije godine prije donošenja zakona o proširenju katastra na Mađarsku, 1847. godine i potrajala je sve do 1877. godine. Zadnje  upute  za  rukovanje  mjerničkim  stolom  su  izdane  početkom  20.  stoljeća  –  „zelene  upute“,  jer  su  u  međuvremenu  razvijene  točnije,  brže  i  učinkovitije  numeričke metode katastarske izmjere za koje su izdane „crvene upute“ [K.K. Finanzministerium 1887]. Preuzimanjem  podataka  katastra  krajem  19.  stoljeća,  na  temelju  Gruntovnog  reda  [RGBl 1855] za sve katastarske općine Monarhije, osnovane su zemljišne knjige.


Granična oznaka katastarskih općina Drivenik i Bribir iz 1826 (alternativa 1820), danas pred kućom u Triblju 

[zokxy]

Ista oznaka, revers

[jazbac]

Danas sam (konačno) uspio pronać zaboravljenu casermu kod sela Obadi. Nisam baš bio u prilici puno istraživati, ali eto prilažem par sličica kao ješku malo stručnijim znalcima koji će sigurno znat o čemu se radi