Evo karte sa subotnje ekspedicije.
Podjela posla imeđu mene i kigora je bila kao u onome vicu o dva policajca. Jedan piše a drugi čita.
Tako je Kigor slikao a ja sam pratio granicu po karti i upisivao lokaciju i brojeve kamenova.
I ovaj put se pokazalo da moja karta na kojoj sam preko Google snimke preklopio ozrenove karte vrlo točna i pouzdana.
Kao što se vidi na karti, situacija se u naseljima dosta zakomplicirala a na mjestima na kojima smo bili sigurni da ćemo nešto naći, nismo našli ništa.
Ova karta zahtjeva dodatno objašnjenje pa krenimo redom:
Krenuli smo od kamena iz zadnje ekspedicije, a to je bio broj 64 (sektor II). Već smo tada vidjeli da se granica proteže kroz naselje tako do broja 42 i 44 nismo našli ništa. Broj 42 i 44 su izmaknuti tako da ih je vlasnik kuće preko koje su prelazili ugradio uz cestu. Nije slučajno da je 44 iznad 42 jer su kameni izmješteni.
Na karti su žutom bojoj označeni kameni koji su izmaknuti u odnosu na originalnu lokaciju ili im se ne vidi broj ali po položaju predpostavljamo o kojem se broju radi.
Idemo dalje. Nalazimo ostatke ostataka pograničnog zida i blizu broja 37. Vjerojatno je pitanje dana kada će i taj zid (zajedno s bodljikavom žicom i svinjskim repićima) nestati jer u blizini nastaje višestambeni objekt. Broj 37 je uzidan u zid dvorišta kuće pa će ostati sačuvan.
Slijedeće nalazimo 32, 30, 29, 28 (izmješten), 26 i 25 (samo postolje). Nakon toga enigma. Nismo više u naseljenom, nalazimo pogranični zid koji je nekad bio i granica lijepih obradivih povrtnjaka i vinograda ali nema graničnih kamenova. Sličnu situaciju smo imali na Martinkovcu kada na starom pograničnom suhozidu nismo našli niti jedan kamen ili njegovo postolje.
Taj dio koji je definitivno prema karti bio granica sam ucrtao crvenom linijom bez obzira što nismo našli kamene oznake.
Ispod Rubeši ljudi i danas obrađuju zemlju. Naišli smo na povrtne radove i „hrpu“ kamenih oznaka. Od 16 do broja 1 smo izbili na cestu i granični prijelaz Rubeši. Tu ujedno završava II sektor i počinje I sektor.
Sektor I se proteže kroz naselje i sve do kraja (ili početka) nismo našli granične oznake. Većina postojećih ulica prati pograničnu liniju ali nije ostalo ništa od zida ili oznaka. Sektor I je bio i najmanji a imao je samo 30 graničnih kamenova.
Ipak, kao i puno puta do sada, sreća nam se osmjehnula na samom završetku ekspedicije. U vrtu pored glavne ceste našli smo broj 6 koji nije bio okomito položen već horizontalno. Malo ispod njega nalazimo „hrpu“ od tri kamena 2, 3 i 5 koji su izvađeni i posloženi uz rub vrtnoga zida.
Osim toga, u istom vrtu su i dva betonska pogranična kamena. Jedan je onaj kojega je snimio ozren (171 sekor 69) i drugi kojem je broj uništen i neda se očitati. Taj posljednji je horizontalno položen i vjerojtano je odgovara položaju broja 174, 69. sektora. To su betonski stupići (na karti narančasto) Rapalske granice definirane 1920. Godine ali to je već neka druga tema i ekspedicija.
