Sretna bi bila da je nisi vidjela i da si smoćila noge
to sam i ja pomislila. taman sam čekala da rashladim noge, još sam cijelo vrijeme pričala sa frendicom o dunavu i mislila otić na njihovu plažu. prekoputa je bilo veliko ratno ostrvo, a onda je njoj riknuo akumulator. čekajuć njihov HAK ja sam lunjala po navozu i proučavala vitlo. onda sam krenula nihz navoz i taman da ću smočit noge a ono zmija. srećom, kao da sam nešto predosjetila. mislila sam da će iskočit žaba, a ono u plićaku pliva zmijica. omela me u mojoj namjeri, a štap mi je cijelo vrijeme bio u ruci, kao da sam znala da ću je morat tjerat. čudno.
nakon toga odlućile smo otić doma, akumulator smo kupile drugi dan i otišle radije na grob ljube zemunca. tamo je bio kip ljubomira magaša aka ljube zemunca u pravoj veličini. on je nedaleko njene kuće. veoma zanimljiv grad je taj zemun, puno ljepši je od beograda.
PS slikala sam grob ljube i kuću cvijeća i još štošta, samo sam tek nekidan dobila kabel za skidanje slika sa moje nokie.
kad skužim kako skinut slike stavit ću ih :-)