U noći 14./15. siječnja započelo je puhati jako jugo koje je ubrzo dosegnulo osam bofora, a sve veći valovi počeli su Sigrid pomicati prema lukobranu. Bio je to znak da sidro ne drži i da ore po muljevitom dnu. Zapovjednik broda Wilhelm Gunther uzbunio je posadu i naredio da se glavni stroj stavi u pripravnost. Drugo sidro koje je spušteno također nije pomoglo već je orkansko jugo brod i dalje pomicalo sve bliže lukobranu. Oko 4.40 sati zapovjednik je radiovezom zatražio pomoć tegljača, a istovremeno je naredio da se stroj pokrene svom snagom naprijed kako bi se brod odmaknuo od lukobrana. No manevar nije uspio, a stroj je počeo dobivati sve veći broj okretaja, što je ukazivalo da je oštećen vijak koji je udario u podmorski dio lukobrana. Kada su dva tegljača napokon stigla do Sigrid, brod je već udarao u lukobran i more je počelo ulaziti u pramčana skladišta. Na nagnutom brodu posada nije više znala što da radi. Promrzli, u šoku i u pidžamama, svi su navukli prsluke za spašavanje i prikupili se na krmi. Svanulo je, a nesretni je brod udarao u stijene prijeteći da će svakog trenutka puknuti i nestati s površine. U međuvremenu su se spasioci na lukobranu pripremali za prihvat posade. S obale su spasioci dobacili konop koji su članovi posade privezali za bitvu na krmi. Po tako razapetom konopcu, držeći se čvrsto za tu jedinu nit spasa dok im je tijelo do pojasa bilo u zapjenjenom moru, članovi posade jedan po jedan prebacivali su se na kopno gdje bi ih dočekali spasioci. Spašavanje osmeročlane posade uspješno je dovršeno u 7.50 sati. U Sigrid je sve više prodiralo more i brod je nakon 25 minuta nestao pod površinom ostavivši na površini masnu mrlju, unutar koje su plivale bačve i mnoštvo drugih sitnijih predmeta s potopljenog broda. Poslije godine dana natezanja s brodovlasnikom, vlasnicima tereta i osigurateljima, lučkim je vlastima pošlo za rukom ishoditi pristanak da se iz olupine izvadi teret - strojevi za tvornicu "Matroz" iz Sremske Mitrovice u Srbiji. Taj mukotrpan posao obavili su teški ronioci Plovnog parka Luke Rijeka Marin Mihaić, Julio Simper i Bojan Tuhtan. Nakon vrlo teške i komplicirane operacije svih 60 sanduka sa strojevima izvučeno je iz olupine, a izvađen je i cijeli pramac broda. Nastavilo se još neko vrijeme s rezanjem olupine pa su tako kroz idućih nekoliko godina podvodno izrezani jarboli i dio nadgrađa. No onda je posao iz nekog razloga prekinut i ono što je ostalo od olupine prepušteno je moru... Prije petnaestak godina, sa sve većim zanimanjem ronilaca za ronjenje na olupinama, ponovo je oživljena zaboravljena priča o Sigridu. Ferdinand Hitrec, vlasnik ronilačkog centra iz Rijeke utvrdio je da je najveći dio olupine Sigrida dalje na morskom dnu te da je olupina dovoljno atraktivna za sportska ronjenja. Nakon ishođenja dozvole lučke kapetanije, započela su rekreativna ronjenja na olupini, čime je Sigridu udahnut novi život.
Autor teksta: Danijel Frka, Potonulo blago Jadrana, str.156. Naklada Val iz Rijeke. Ilustracije: Danijel Frka.
