Svetište Majke Božje Trsatske i franjevački samostan

[Rijeka]

Prema legendi, 10. svibnja 1291. god. na zaravni trsatskog brijega osvanula je nazaretska kućica koju su iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. god., kada su je anđeli prenijeli u Loreto gdje se i danas nalazi.
Prema tradiciji, trsatski puk na hodočašću u Loretu 1367.god. susreće papu Urbana V. koji ih je vidio neutješne zbog odlaska svete relikvije te im poklanja ikonu Majke milosti koja je već tada slovila kao čudotvorna. Triptih je to s prikazom Majke milosti u sredini.           
Prilikom posjete Svetišta Majke Božje na Trsatu, fra Krunoslav Kocijan ispričao nam je da je na mjestu današnje bazilike dva stoljeća bila kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan, čiji se grob nalazi u crkvi koja je iz nje nastala, a zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje bazilike.
Tu su još grobovi nekih članova obitelji Frankopan kao i grob Petra Kružića, kapetana Klisa koji je 1531. god. kao zavjet, dao izgraditi trsatske stube do samog Svetišta, a koje zbog lošeg vremena nismo prošli 

Pogledali smo klaustar koji nikad nije bio dio samostanske klauzure, kao što je to uobičajeno u franjevačkim samostanima. Ovdje je taj prostor uvijek služio hodočasnicima koji su se mogli odmoriti u sjeni i utažiti žeđ iz šterne u sredini.
Prošli smo kapelu sv. Franje iz 1647.god., kapelu zavjetnih darova u kojoj su izloženi darovi vjernika koji su iskusili Božju pomoć po zagovoru Blažene Djevice Marije. Najčešći su prikazi brodova koje su ostavljali mornari, kao zahvalu za preživljene oluje i brodolome. Osim njih, puno je i štaka i drugi simboli kao znak ozdravljenja. U kapeli svijeća zapalili smo svijeće za naše najmilije uz molitvu.
Posebno nas je dojmio ljetni refektorij čiji su zidovi i strop u potpunosti ukrašeni slikama autora Serafina Schöna , Cristofora Tasce i drugih umjetnika 17. i 18. st.
Posjetu smo završili u samostanskoj riznici u kojoj su najstariji i najvrjedniji zavjetni darovi, molitvenici, liturgijsko ruho i posuđe. Posebno se ističu najstariji molitvenik na hrvatskom jeziku iz 1560. god., dar Katarine Frankopan, privjesak cara Karla V. iz 1536. god., i relikvijar Barbare Frankopan iz 15. st.
Puni dojmova, druženje smo nastavili do dugo u noć, uz pjesmu i gitaru ... 

                                                                                                                 

[Magnum]

Ostale fotke: https://magnumcro.pixieset.com/udruga051crkvambtifranjevakisamostantrsat13022025/

[lappino]

Mislim da sam kao turistički vodič prvi puta vodio Svetište i samostan 1993. godine; ono što sam pričao uglavnom sam naučio od iskusnije kolegice i kasnije od franjevaca koji bi nas u refektoriju uvijek počastili s rakijicom.

Zadnji put sam vjerojatno vodio 2001. godine, ili tako nekako, tada sam vodeći Gradinu ionako više vjerojatno pričao o bunkerima na Katarini i riječkoj bitki nego o Lavalu...

Sjećam se kako je ekipa uvijek bila više oduševljena štakama ostavljenim u kapeli zavjetnih darova, nego bogatstvom riznice.

Ja sam pak uvijek izdvajao maketu bojnog broda "Szent Istvan" kao primjer zavjetnog dara: maketa nije imala puno zajedničkog s pravim izgledom broda, ali to joj ni nije bilo cilj; mornar koji je preživio njegovo potapanje kod Premude se ubio od posla da napravi maketu i da ju pokloni trsatskom svetištu. Cilj je bila zahvala od srca, a ne detaljnost ili vjerodostojnost.