Spomen kosturnica u Parku heroja na Trsatu

[mikimiki]

Natpisi na grobovima su po ruskom sistemu, najprije prezime pa ime...

baš bez veze

[elvis]

 

P.S. samo ispravi, u prvom postu za Rade Šupića ili Šupicu piše da je streljan na Orahovici

[mikimiki]

Rade Šupić
Tako to piše u svim materijalima koje sam pročitao, no sad ono što mene godinama muči..
Na popisu narodnih heroja Jugoslavije ne nalazi se ime Rade Šupić, već Rade Šupica. Dakle, je li Rade Šupić ili Rade Šupica ili...

glavno da nije Šupčić 

[milić]

Stane Vončina (Rijeka, 28. 10. 1913. - Medak, 4. 12. 1943.) električar, nogometaš Orijenta, antifašistički prvoborac.
Roditelji Ivana i Ivan su se doselili iz Ilirske Bistrice i u Rijeci porodili sedmero djece. Prije 2. svjetskog rata Stane je radio kao električar, a igrao je istaknutu ulogu u ekipi Orijenta o čemu svjedoči i spomen ploča poginulim igračima Orijenta postavljena 1959. na tribinama igrališta Krimeja. Izbijanjem rata s mnoštvom Sušačana odlazi u kolovozu 1941. na Tuhobić gdje su s Grobničanima, Kastavcima, Hreljanima i još nekima osnovali prvu partizansku četu u ovom kraju - "Božo Vidas - Vuk".
Stane Vončina je, kao podoficir 13. primorsko goranske divizije, poginuo pri napadu na Medak braneći odstupnicu suborcima kad su zašli u ustašku zasjedu.
Zaključkom NO grada Rijeke od 22. 2. 1955. na Potoku je bivša Ulica A. Tentora promijenila ime u Ulicu Stane Vončine.
Posmrtni ostaci pohranjeni su u niši Kosturnice na Trsatu.

[milić]

Katica Mitel - Katinka (Sušak, 21. 10. 1923. - Mali Lošinj, 1943. )
Nakon završene Sušačke gimnazije ubrzo, 1943. se priključuje SKOJ-u, a po kapitulaciji Italije postaje aktivna borkinja u NOB-u. Poslana je po zadatku u Mali Lošinj gdje je poginula.
To je sve što sam uspio na internetu pronaći o Katici. Ne zna se imena roditelja, gdje je točno živjela...
Možda netko nešto zna ili dozna?

Park na Škurinjama Rješrnjem Skupštine Općine Rijeka od 13. 2. 1980. dobio je njezino ime.

[milić]

Božo Felker (Trsat, 25. 12. 1911. - Končarev Kraj - partizanska bolnica 4. 4. 1943.) nogometaš Orijenta, član KPJ, antifašistički prvoborac.
Na sušačkoj tržnici, prije rata, prodavao je ribu. S mnogim Trsaćanima je u kolovozu 1941. otišao u logor Tuhobić gdje je oformljen partizanski odred "Božo Vidas - Vuk". Felker se uspio izvući iz obruča kojim su talijanski vojmici pokušali uništiti partizanski pokret u ovom kraju i nastavio borbu. Razvio se u dobrog i hrabrog (pohvaljen od zapovjednika 5. operativne zone Hrvatske Veljka kovačevića) borca koji je obavljao i odgovorne zapovjedne vojne dužnosti.
Preminuo je u navedenoj bolnici od posljedica ranjavanja bombom izbačenom iz neprijateljskog zrakoplova.
Sahranjen je u Kosturnici Parka heroja, a bivši Strmićčki put od 1946. prozvan je Put Bože Felkera.

[milić]

Drago Šćitar (Venco!?, Italija, 1919. - Sinac 16. veljača 1944.) antifašistički prvoborac.
Obitelj Šćitar se iz Italije doselila na Trsat 1922. godine. Drago se mlad zaposlio u Tvornici papira gdje postaje član SKOJ-a.
U kolovozu 1941., s prvom grupom trsatskih omladinaca SKOJ-evaca, odlazi u partizane na Tuhobić gdje je formirana partizanska četa "Božo Vidas-Vuk". 12. studenog 1941., kad je četu napala talijanska vojsska, bilo je u njoj 120 boraca. Logor je umišten, a Drago je bio ranjen, ali se uspio izvući iz obruča. Zaliječio je rane u Kostreni pa opet otišao u borbu.
Poginuo je u Lici kao pomoćnik komesara bataljona 2. brigade 35. divizije.
Šćitarovi posmrtni ostaci pohranjeni su u niši spomen kosturnice u trsatskom Parku heroja.
Ulica koja se proteže uz taj park nazvana je njegovim imenom.

[milić]

Jože Gabrovšek (Ljubljana 10. 3. 1915. - Partizanska bolnica Mošune kraj Drežnice, --. 6. 1943.) liječnik, antifašist. Započeo je studij medicine u Ljubljani, ali ga završava u Beogradu 1939. godine.
Odmah po kapitulaciji Jugoslavije priključuje se, skupa sa suprugom Marijom - Mimom zubaricom, NOP-u (Osvobodilna fronta), a potom, u srpnju 1941., kao prvi slovenski liječnik, odlazi u Gorenjsku partizanima. Dalje ga ratni put vodi u Gerovo u Gorskom Kotaru. Iz Gerova odlazi u Sušak gdje se smjestila trudna supruga. Tu je završio u zatvoru zbog suradnje s NOP-om i liječenja partizanskih boraca. Pušten je uvjetno iz zatvora, a kad su ga u svibnju 1943. opet htjeli zatvoriti otišao je u Drežnicu i preuzeo upravljanje partizanskom bolnicom u Mošunama. Razbolio se od trbušnog tifusa, koji je harao bolnicom te je od njega i umro.
Posmrtni ostaci su pohranjeni u niši spomen kosturnice Parka heroja na Trsatu.
Ulica na Podvežici nazvana je njemu u čast.

[milić]

Martin Kontuš (Sušak, 11. 11. 1911. - Mavrinci, 3. 2. 1945.) antifašistički borac, član KPJ.
Njegova obitelj je bila mnogočlana pa je rano počeo raditi. Postaje član sindikata te se bori za radnička prava. Nakon kapitulacije Jugoslavije počinje pomagati NOP što je zamijećemo od strane komunista pa je krajem 1942. ili početkom 1943. posta0 član KPJ, a uskoro i sekretar ćelije na Vežici. Nakon kapitulacije Italije odlazi u partizane. Bavi se političkim radom, postaje član Kotarskog komiteta partije a uskoro i Okružnog komiteta za Hrvatsko primorje. Na jednom partijskim zadatku u Mavrincima drug Ljubo, kako mu je bilo konspirativno ime, naletio je na četnike koji su ga ubili.
Bio je pokopan na Trsatu (A - 8 - 192), ali je prenešen u spomen kosturnicu u trsatskom Parku heroja.
Ulica na Podvežici imenovana je njemu u čast.

[milić]

Braća Horvatić, pomoć molim!

- U Kosturnici na Trsatu postoji niša (23A)u kojoj bi trebali biti posmrtni ostaci Božidara Hurvatića (1920. - 1943.) i brata mu Vjekoslava Horvatića (1923. - 1943.)

- Na stranici https://e-usluge3.rijeka.hr/apex/f?p=120:1:::NO:::  nalazim da je Ulica braće Horvatića (na Krimeji) dobila naziv po Božidaru Horvatiću, ali rođenog 1924. i Tomislava rođenog 1922.
- Na spomen ploči postavljenoj 1959. u čast poginulim Orijentašima su navedeni Tomislav i Božidar rođeni 1922. i 1924.
E sad, koja su imena braće Horvatić strijeljanih 10. 10. 1943. u Krasici i kad su rođeni??

[milić]

Ivan i Ljubomir Fućak, antifašistički prvoborci.
Braća Ivan (rođen 16. 6. 1911.) i Ljubomir (rođen 22. 9. 1919.) iz Podrvnja od majke Ljube i oca Romana po osnivanju partizanskog logora na Tuhobiću otišli su skupa s drugim Grobničanima pripremiti se za sukobe s okupatorima.
Kad je logor napadnut od strane talijanske vojske zarobljeni su, a Vojni ratni sud 2. armije osudio ih je na smrt strijeljanjem. Kazna je izvršena 12. ili 23. 6. 1942. pokraj groblja Trsat.
Njihovi posmrtni ostaci pohranjeni su u Spomen kosturnici na Trsatu, a njima u čast nazvana je jedna ulica u Zametu.

[milić]

Baldo Fućak (Pašac, 1903. - Cernik,  5. 8. 1942.) stolar, lučki radnik, predratni komunist, antifašistički borac.
Naukovao je stolarski zanat, ali se zaposlio u sušačkoj luci gdje se "zarazio" komunizmom. Postao je član KPJ još prije 1934. gofine kad je u Ogulinu bilo suđenje njemu i još pedeset i dvojici članova i simpatizera Partije iz Hrvatskog primorja.
Izbijanjem rata na ovim prostorima, Čiča (kako da su ga zvali) je s drugim partijskim aktivistima pripremao ljude i materijal za borbu. U siječnju 1942. priključuje se partizanima kao komandant logora 101 na Crnom vrhu. I s te dužnosti nastavlja organizirati NOP osnivajući narodnooslobodilačke odbora po mjestima Grobinštine. Na jednom takvom zadatku naišao je na zasjedu i poginuo. To se dogodilo 5. 8. 1942. kod Cernika. S njim su tom prilikom još poginuli Božo Linić i Milica Čargonja - Fućak, a ranjeni su bili Oskar Piškulić - Žuti, Josip Srića - Miš i Branko Broznić iz Mavrinaca.

Rješenjem SO Rijeka od 26. 3. 1981. ulica u Pašcu nazvana je po njemu.
Posmrtni ostaci su pohranjeni u Kosturnici na Trsatu.

[milić]

Stanko Pavlinić (Sušak, 23. 7. 1916. - Pazin?, 30. 4. 1944.) predratni komunist, antifašistički borac.
Pri osnivanju Mjesnog komiteta SKOJ-a za Sušak u listioadu 1940. godine izabran je za sekretara organizacije. Nakon okupacije ovih krajeva od strane Italije priprema logor na Tuhobiću za boravak boraca. R. Butorović u knjizi "Sušak i Rijeka u NOB" navodi da je Okružni komitet KPH za Hrvatsko primorje donio odluku da Stanko Pavlinić pođe u logor. Doduše ne navodi da je Stanko tamo i bio jer ga Ivan Kovačić u knjizi "Legendarni Tuhobić..." ne spominje među borcima odreda "Božo Vidas - Vuk".
Ako i nije bio na Tuhobiću, nije mu bilo lako jer je već u studenom 1941. uhapšen i osuñen na smrt, ali mu je kazna zamijenjena doživotnom robijom. U rujnu 1943. je Italija kapitulirala i on izlazi iz zatvora te odlazi u partizane. Upućen je na rad u Istru gdje je u travnju 1944. poginuo.
Sa svojim skromnim znanjem i uz skromnu literaturu koju posjedujem o tim događanjima, nisam uspio spoznati gdje je S. Pavlinić poginuo. Prateći njegov borbeni put, zadnje što sam pročitao je da je bio u Pazinu. Stoga, ako netko zna nešto više slobodno neka dopiše, a ja ću mu biti jako zahvalan na tome.
Svojedobno su stepenice koje vode od Vežice do Martinšćice, sjećam se da ih je bilo ukupno 401, nosile ime po braći Pavlinić, ali sad vidim da se ulica na Podvežici zove Ulica braće Pavlinić. Naime i brat Milan Pavlinić - Cuki (1919. - 1944.) je imao značajnu ulogi u borbi protiv okupatora na ovom području. Također predratni komunist, radio je kao ilegalac na ovom području te je na zadatku i poginuo 19. 12. 1944. u Mavrincima kao organizacijski sekretar KK KPH za Sušak, a s njim je poginuo i Dušan Kopajtić, član Oblasnog komiteta SKOJ-a za Hrvatsko primorje.
Posmrtni ostaci Stanka i Milana Pavlinića pohranjeni su u Kosturnici na Trsatu.

[milić]

Marija Grbac (Rubeši, 18. 2. 1907. – pokraj Mrzlih Vodica ?. 6. 1942.) šilica, babica, antifašistička borkinja.
Radila je kao šilica, ali je 1939., nakon završene dvogodišnje škole za primalje u Zagrebu, počela raditi kao babica najprije u bolnici u Sušaku a od 1940.po Kastavšćini (Sv. Matej). Naime, sve do prdesetih godina 20. stoljeća kastavska djeca rađala su se doma uz pomoć babica.
Nakon izbijanja rata aktivno se uključuje u NOP, a u lipnju 1942. i priključuje partizanima u bataljonu "Vladimir Gortan" 2. primorsko-goranskog odreda.
U velikoj protupartizanskoj "Operaciji Risnjak" koju je poduzela talijanska vojska 11. 8. 1942. ranjena je u trbuh od čega je uskoro (kada?) umrla. Pokopana je na mjestu pogibije, a 1966. njezini posmrtni ostaci prenijeti su u Kosturnicu na Trsatu.
Njoj u čast od 1964. do 1982. godine Škola za primalje u Rijeci zvala se njenim imenom, a dio tadašnjih ulica Diračje i Grbci Rješenjem SO Rijeka od 26. 3. 1981. preimenovan je u Ulica Marije Grbac.

[elvis]

U velikoj protupartizanskoj "Operaciji Risnjak" koju je poduzela talijanska vojska 11. 8. 1942. ranjena je u trbuh od čega je uskoro (kada?) umrla.

Kažu dva do tri dana nakon napada na logor

"U gotovo praznom logoru bataljona nije bilo nikakvog obezbjeđenja. Jedna talijanska kolona došla je iznad samog logora i iz neposredne blizine otvorila vatru na kuhare i drugo pomoćno osoblje. Tu se Marija zatekla na kraćem predahu. Jedan metak prošao joj je kroz stomak. Drugovi su uspjeli da je izvuku. Postepeno je prenijeta do mrzlovodičkog logora na Travniku, gdje je drugi ili treći dan, bez ikakve sanitetske pomoći i svjesna što se sa njom dešava, izdahnula u najtežim mukama."