Brod "Uragan"

[Kont]

                                                                    Uragan

Prije par dana je izvjesni Miljenko Mrvčić na FB-u objavio post o brodu "Uragan" u nadi da će dobiti kakve korisne informacije. Sasvim neočekivano dobio ih je od osobe po imenu ili FB profilu Laszlo Stanyo čiji je tetak bio vlasnik broda.
S obzirom da i mene zanimaju informacije o brodu za koji nemamo dovoljno podataka, nakon što sam pristojno sačekao par dana očekujući da se post o Uraganu pojavi na forumu, odlučio sam da maznem te informacije i objavim u postu pod svojim imenom.

[Kont]

Devedesetih godina 19. stoljeća, osnivanjem Društva za dokiranje i Društva za brodogradnju Howaldt, ugarska vlada preuzela je obvezu dogradnje i pripreme potrebnog terena za brodogradilište u brgudskoj obali, zapadnije od Tvornice torpeda. Vrlo brzo izgrađene su potrebne hale, radionice i navoz za izgradnju brodova do 2.000 tona, a tvrtka Howaldt dopremila je u Rijeku strojeve iz svojeg brodogradilišta u Kielu. Ugovor s brodogradilištem Howaldt istekao je 1903., a na njegovo mjesto dolazi brodogradilište Danubius nakon što je sklopilo ugovor s mađarskom vladom u kojem potpisuje da će prednost pri zapošljavanju imati Mađari te da će potreban radni materijal nabavljati iz Mađarske.

Nakon što je Brodogradilište Howaldtwerke iz Kiela dobilo 1892. koncesiju u Brgudima, za interne potrebe gradi dva tegljača. Prvi, manji tegljač (13 m. dužine, 2,88 širine, 1,5 m. visine, nosivosti 10,7 tona), sagrađen je 1894. godine i zvao se "Legy" (muha), a pogonski parni stroj je dopremljen iz brodogradilišta u Kielu. Kad je brodogradilište 1902. prestalo s radom prodan je u Trst (1902. - LÉGY, Impressa Triestina de Tomasso Cossovich & Ci., Triest, AT-HU, i 1907. - LÉGY, Stabilimento Tecnico Triestino, Triest, AT-HU), a potom u splitsko brodogradilište 1922. pod novim imenom "Doket", gdje je također bio interni (tj.brodogradilišni) remorker. Na kraju se zvao "Vridni" i uređenog ga drže na ulazu u škver. Za njega znamo točno kako mu je tekla sudbina ili bi se bez velikih teškoća dala rekonstruirati.

I vridni Splićani su istražili povijest svog " Vridnog":

Dugo se vjerovalo da je "Vridni" zapravo izgrađen u u Kielu, zbog pločice na čelnoj stijeni palubne kućice na kojoj piše: "HOWALDTSWERKE, KIEL, 1894, No 452". Kada su započete pripreme za obnovu "Vridnog" 2002. godine iz "Brodosplita" su kontaktirali brodogradilište "Howaldtswerke" i dobili odgovor da brod nije građen kod njih, uz priloženi popis svih objekata iz tog doba, gdje zaista nije bilo broda odgovarajuće velične i karakteristika. Ispostavilo se da je "Vridni" izgrađen pod imenom "Légy" kao novogradnja br.1 u brodogradilištu "Howaldt & Co" u Brgudima kraj Rijeke, podružnici njemačke brodograđevne kompanije "Howaldtswerke" iz Kiela osnovanoj 1892. godine, a zabunu je izazvala pločica sa krivim podacima postavljena na palubnu kućicu prilikom obnove nakon 2. svj. rata.
 
Za vrijeme talijanske okupacije "Doket" je odvezen u Italiju, a nakon kapitulacije Italije 1943. godine pronađen je u Bariju, vraćen i stavljen u sastav Mornarice NOVJ, te se krije po hvarskim uvalama zbog opasnosti od njemačke avijacije. U tom vremenu sudjeluje u akciji spašavanja parobroda "Gruž", koji je u rujnu 1943. oštećen u vodama oko otoka Brača.

Nakon što je oštećen u njemačkom bombardiranju Splita 30. lipnja 1944. godine, "Doket" je popravljen u brodogradilištu na Visu, te je do kraja rata služio kao pomoćni transportni brod u sastavu 4. Pomorskog obalnog sektora Mornarice NOVJ.
Nakon rata vraća se u splitski škver gdje je generalno obnovljen i u listopadu 1947. svečano porinut pod imenom "Omladinac", u čast mladih radnika brodogradilišta "Vicko Krstulović" koji su na obnovi broda radili izvan redovnog radnog vremena.
Ime "Vridni" brod je dobio 1962. godine, a u službi je bio do 1969., kada odlazi u zasluženu mirovinu te je izložen u središnjem parku brodogradilišta.

[Kont]

"Vridni"

[Kont]

Drugi remorker je u Howaldt & Co. Shipyard, Fiume izgrađen je 1897. po imenu Kitartó ( pouzdan, čvrst, otporan) također za interne potrebe. Do 1902. bio je upisan u AU registar brodova.

[Kont]

Nakon zatvaranja brodogradilišta Howaldtswerke u Rijeci upisan je u njemački registar.

1914.

[Kont]

Nakon WWI mijenjaju mu ime u "Butt" što je upisano u njemačkom registru do 1939.

[Kont]

I onda se nakon WWII u Rijeci pojavio brod "Uragan". I za razliku od Splićana, mi nemamo pojma kako i zašto. Ovako piše Wikipedija:

Izgrađen je, prema nekima početkom 1880-ih u Hamburgu,[1] no vjerojatnije je da je sagrađen u podružnici kielskog brodogradilišta Howaldtswerke u Brgudima kod Rijeke, priobalnom predjelu na kojem je već od prije poslovao manji pogon za popravak drvenih brodova. Argument da je brod sagrađen u Hrvatskoj u njemačkoj podružnici je taj što je ovo mali brod koji nije predviđen za velika mora, pa da je mogao morem doploviti od sjevernonjemačkih luka do Jadrana. Neisplativo ga je bilo graditi u Njemačkoj pa donijeti vlakom, ako se takav brod mogao napraviti u Hrvatskoj. Prema nekima, nakon Drugoga svjetskog rata Njemačka ga je iskoristila kao sredstvo za plaćanje ratne odštete. Upitno je da je to odšteta od Italije, jer kako bi se brod njemačkog dizajna našao u Italiji ili sjevernoj Hrvatskoj, s obzirom na to da nije mogao doploviti niti je bilo isplativo ni sigurni ni smisleno dovesti 50 godina tehnološki zastarjeli stari parobrod koji nije za velika mora u Trst ili Rijeku. Nije baš jasno kako bi ovo trebao biti ratna reparacija od Njemačke, jer kao ni za prethodni slučaj, nije bilo ni isplativa ni smislena razloga za dovlačenje broda u Rijeku. Vjerojatno je da je brod njemačkog dizajna izgrađen u Brgudima, za vlastite potrebe. Vrlo je vjerojatno da su u nekoj svezi s drugim tegljačem Vridnim.

Međutim, kako postoji sumnja da je Kitartó u stvari današnji Uragan i da je dijelio sudbinu Vridnoga, onda je moguće da je i on bio prodan u Trst te je također završio u Splitskom brodogradilištu.

Laszlo Stanyo,Fb:

- Ovaj brod je od mog tetka Josipa Tomašića, tetak je umro a kome je pripao brod neznam...

- Moj ga tetak kupio u Splitu na rezalištu kao Uragan.

- Vjerojatno je tetak puno toga znao ali ja sam od svega zapamtio da je bio ratni brod u 2.ww minopolagač i da je bio na Visu kao brod partizanske mornarice ostalo o rodu je s tetkom otišlo u grob.

Kao još jedan dokaz da je Kitartó Uragan su baždarski podaci koji su vrlo slični, a do razlike je došlo zbog korištenja različitih baždarskih sustava, kao i nadogradnji broda tijekom vremena, (tek 1980. godine je uveden međunarodni sustav mjernih jedinica).
Kitartó  (D=15,4m Š=4,80m V=2,1m Nosivost=79brt,28nrt)
Uragan (D=21,0m Š=5,20m V=2,9m Nosivost=44nrt)
Ove podatke su trebali provjeriti i prezentirati javnosti  prijašnji vlasnici broda, posebno sadašnji vlasnik Grad Rijeka.

Dakle, nakon što je vlasnik broda postao Josip Tomašić, iznajmljivao je Uragan za razne poslove:

Šime Radulić, Fb:

Na krmi Uragana je u drugoj polovici 70 - tih proteklog stoljeća , bila je izgradena platforma , na kojoj se je postavila garnitura za geomehaničko ispitivanje podmorja .. Rijekaprojektov odjel za Geomehaniku sa njim (Uraganom ) ispitivao je područja Sepena gdje se. Je izgradilo trajektno pristanište te privezi za tekuće i plinovite petrokemikalijr Dine , koji se danas koriste kao NLG terminal.......Toliko o povijesti Uragana u kojoj sam aktivno sudjelovao....

Milivoj Vilke, Fb:

Laszlo Stanyo, sjećam se Vašeg tetka sa radova na DINI (vidi tekst gosp. Šime Radulića). Bio je vlasnik i kapetan Uragana u najmu kod Rijekaprojekta Geomehanika na istražnim radovima u uvali Sepen.Bio je interesantan čovjek, dinamičan, spretan, duhovit. Znalo se je na krmi Uragana lijepo zafeštat.

Na ovoj Zoxovoj fotki se vidi Uragan u Bakru s izgrađenom platformom i geomehaničkom opremom za ispitivanje podmorja iz tog doba.

[Kont]

A ovo je slikano u

[Kont]

A zatim je Uragan osamdesetih godina prošlog stoljeća "statirao" u filmu "Vjetrovi rata" 1983. s Robertom Mitchumom u glavnoj ulozi, te u seriji "Put oko svijeta za 80 dana" (1989) ; Režija: Buzz Kulik ; Scenarij: Jules Verne ; Uloge: Pierce Brosnan, Eric Idle, Peter Ustinov.

Laszlo Stanyo, Fb:

- Brod se za film prefarbao u crno jer su to scenografi Avala filma zahtjevali imao je na sebi ime Henrietta kako se zove brod u romanu Žila Verna.

[Kont]

Brod je ima kulisu od jelove građe pa je izgleda puno veće kao parobrod iz 19 st. Snimanje se odvijalo u Rijeci, Izoli i Piranu. Do Izole sam ga ja vozio i kako je more taj dan bilo nemirno mislio sam da će ta kulisa završiti u moru. Kako u romanu oplata broda biva korištena za loženje u kotlu parobroda Henrietta, 5 stolara je u 10 minuta za potrebe kadra, srušilo svu nadgradnju i bacilo u more . Ostala je prava kabina koju su scenaristi naredili da se i ona sruši.Tetak se pobunio i mislim da je sa Avala filmom još u sporu oko toga i da se spor nikad nije završio. Bilo je smješnih scena kao npr. kad sam skinuo američku zastavu koja je bila na jarbolu i odnio kući kao suvenir, sutra u jutro zbog zastave nije moglo početi snimanje pa su iz Avale poludili na tetka , tetak me htio u top staviti. Morao sam vratiti zastavu na jarbol ali to nisam mogao jer nije bilo komandnog mosta više , komandni most je demontiran a drvo bačeno u more,tetak je inzistirao da mu ponovo izgrade komandni most ali od mahagonija jer je tada tvrdio da nije bio od obične jelovine nego od mahagonija . Bilo je problema s tetkom i kod farbanja broda jer je Uragan bio bijeli a scenaristima se nikako nije svidjelo da parobrod iz 19st. bude bijeli. Ipak sam uspio nagovoriti tetka da ga ipak ofarbaju u crno ali da će u pituru kao kompromis dodati i malo bijele boje,hahaha. I to je sad ta boja koja je na slici. U serijalu su glumili Piter Justinov i James Bond ondašnji Pierce Brosnan. Riječka luka je trebala biti Londonska luka, promet na Delti je zakamufliran u kadrovima sa kompoziciom teretnog vlaka i sa puno dimnih kutija bijelog dima. Unatoč svemu u kadar je upao semafor pa su se scene ponavljale u nedogled. Sve je bilo nekako lipo sa puno statista i puno smijeha na snimanjima. Uvik se rado sjetim tih dana i tog broda. Žao mi je da brod propada. On je simbol Rijeke i velika uspomena na mog tetka.



Vjerovatno nakon smrti Josipa Tomašića, Uragan je godinama bio vezan u sušačkoj luci, gdje je 20. listopada 1999. godine potonuo na dno, s kojeg je, na zahtjev Lučke kapetanije, početkom studenog iste godine izvađen na Senjsko pristanište.

[Kont]

 

[Kont]

 

[Kont]

S obzirom na izgled, karakteristike i povijest broda "Uragan" s jedne, te pomorsku povijest Rijeke s druge strane, u Gradu Rijeci, kojoj je brod povjeren na uzdržavanje krajem 2002. godine, ocijenjeno je da brod svakako treba očuvati u čim izvornijem stanju i prezentirati na odgovarajućoj poziciji u blizini mora, zbog čega je Grad Rijeka s brodogradilištem "3. maj" d.d. Rijeka sklopio ugovor za radove rekonstrukcije P/B "Uragan", a s Pomorskim fakultetom u Rijeci ugovor o stručnom i obračunskom nadzoru, te je dana 5. prosinca 2003. godine transportirao brod sa Senjskog pristaništa u brodogradilište.

U Brodogradilištu "3. maj" d.d. Rijeka izvršena je rekonstrukcija P/B "Uragan" i izvedeni su sljedeći radovi obnove broda: vađenje brodskih strojeva; popravak, konzerviranje i bojenje podpalubnog dijela broda i brodskih stepenica; obnova čeličnog dijela palube skidanjem stare, izradom nove palube i bojenje zaštitnom i završnom bojom; postavljanje nove drvene palube s impregnacijom, obnova palubne opreme: soha za podizanje sidra, sidreno vitlo, jarbol, oputa, obnova palubne kućice i kormilarnice: metalni dijelovi i ljestve, rekonstrukcija i postava nove drvene kormilarnice, postava fineštrina, mehaničarski i bravarski dio obnove, završno bojenje broda i izrada fiksnih podloga. Obzirom na nedostajuću opremu, nabavljena su i postavljena rabljena dva propelera, admiralitetno pocinčano sidro, mesingano zvono i 5 kom navigacijskih svjetiljki. Po dolasku u Jadran "Uragan" je imao dva nova diesel motora, a nakon posljednje obnove ugrađena su mu dva motora Torpedo. Sveukupni dosadašnji troškovi Grada Rijeke u rekonstrukciji broda iznosili su 1.416.512,60 kn.
Radovi rekonstrukcije okončani su u ugovorenom roku i krajem 2004. godine izvršena je primopredaja radova kojima je brod "Uragan" očuvan kao spomenik kulture.

Nakon obnove predloženo je da ga se izloži na korijenu riječkog lukobrana kod putničkog terminala uz Molo Longo, što je Lučka uprava odbila. Alternativno rješenje koju je Lučka uprava ponudila je smještaj pokraj bunkera uz zgradu Luke i Lučke uprave Rijeka. Obnovljeni brod nalazio se na ograđenom prostoru, dalje od vidika prolaznika i turista, zbog čega je obnova izgledala besmislena.

[Kont]

 

[Kont]