Do 1837. godine žitelji Škrljeva, Kukuljanova, Zaladrage, Plosne, Ponikava i Škrebutnjaka pokapali su svoje mrtve u Bakru. Godine 1837. mještani Kukuljanova, Plosne, Ponikava i Škrebutnjaka uredili su u Kukuljanovu, blizu župne crkve Sv. Pranje, zajedničko groblje koje je još i danas u uporabi. Žitelji Škrljeva i Zaladrage nisu se htjeli sjediniti s ovim mjestima, već su i nadalje odvozili svoje mrtve u Bakar.
1855. godine harala je kolera, a gradje Bakar tražio da se i ostala mjesta i zaseoci pridruže župnome groblju u Kukuljanovu. Puk se tome protivio, ali je zbog zdravstvenih razloga udovoljio traženju grada Bakra, tako da se još iste godine, 1855. počinju žitelji Škrljeva, Zaladrage i Ketine pokapati na župno groblje u Kukuljanovu.