Mišljenja sam da se premalo koristi potencijal napuštenih mlinova na Rječini, te se itekako oni mogu iskoristiti u turističke svrhe. Dovoljno je vidjeti kako su preko Učke kod Buzeta napravili priču oko "Staze sedam slapova" koju posjećuje tisuće ljudi, a naša Rječina nije ništa manje atraktivna naročito u dijelovima gdje nisu rađeni veći zahvati regulacije.
Uz malo truda može se napraviti svojevrsna "Staza mlinova" koja bi prvenstveno obuhvatila atrakcije na Rječini kojih ima dosta i to manje poznatih.(Najčešće se spominje Žakalj, Matešićev mlin i Martinovo selo, a bilo ih je još na desetke, te sva sela danas postoje uz Rječinu isključivo radi korištenja vodene snage, koje je prestalo korištenjem struje. Zapravo korištenje rijeke se transformiralo gradnjom hidroelektrane Valići, gdje je jezero Valići simbolično potopilo selo Valići koji su vjerojatno građeni na toj poziciji u "jami" isključivo radi mlinova koji su radili tamo. (Mikrolokacija danas nije baš atraktivna jer je puno vlage, malo sunca, a za vedrog jutra zimi se temperature redovno spuštaju ispod nule-mrazište)
Prvi mlinovi na Rječini se spominju krajem 14.stoljeća.
Naprave za pogon mehanizama mlinova za žito,pila trupaca, stupa za obradu vunenog sukna i stupa za obradu vunenog sukna i stupića za ljuštenje ječma i raži, te za trenje duhana zahtijevale su podizanje posebnog sustava jazova, jaraka ili rakva, vodenih ustava i mostova.
Na prvoj slici je mlin u Gospodskom selu slikan devedesetih.
