Autor Tema: Bunari, šterne, perila, izvori, vode ... (Posjeta: 82539 puta)

milić · « **Odgovori #195 u:** 10.10.2014., 17:25:49 »

Jako lijepo Kont. (To skoro uvijek napišem kad nekog želim pohvaliti, ponavljam se

).
Zadnji put sam bio u toj ulici negdje početkom devedesetih. I to u oštariji, ne znam kao se zove i je li još tamo.
A ulica je bila poznata kao radnička (pretežno iz luke). Tu mi je odraslo nekoliko prijatelja.
Evo jedne pričice koja mi je isplivala na spomen ulice Luki, a ispričao mi je onodobni stanovnik Željko.
Neki lučki šljaker, nazovimo ga Ive, kupio novi namještaj. Ali vrata uska, a ormar širok. I šta će on nego zamoliti djecu da mu pomognu ubaciti u stan na 1. katu tako da će djeca dignuti ormar do prozora, a onda će ga on sam, pomoću konopca koji je prije zavezao, uvući kroz prozor.
I tako krene veliki manevar. Desetak dječaka bez problema je podignulo ormar na moguću visinu. Sad je Ive, koji je inače volio piti vino, trebao to povući kroz prozor. Ali, nije išlo kako je Ive zamislio. Negdje je zapelo. I nateže Ive, a snage sve manje. Ruke znojne, osjeća da neće više moći održati ormar.
Odjednom urlikne iz sve snage:
- Bježte djeco!!!
Još nije to ni izvikao, a ormar je pao pokraj razbježale djece i razbio se u komade.
Žena je počela plakati jer se nekad do ormara puno teže dolazilo nego danas.
A on će njoj:
- Kog klinca plačeš za dvi razbijene daske.
I ode Ive u tu oštariju, kojoj se ja ne mogu sjetiti imena .
(Kao da sam se sjetio - Barba Frane se tada zvala!?)
---------------------
I da, kad pobjediš i ovaj mjesec ne moraš objašnjavati gdje si slikao onu prekrasnu slikicu.

Kont · « **Odgovori #196 u:** 10.10.2014., 18:21:13 »

što me je odalo? Kad smo davnih godina dolazili u tu oštariju na cjelodnevni provod s kamionom "Brodomaterijala",zvali smo je "Kod Gašparca".Sjećam se samo kako je oštarija izgledala pri ulazu,a nikad pri izlazu.

Sabina · « **Odgovori #197 u:** 10.11.2014., 22:08:53 »

Dva gospodska, Venezianska bunara:

elvis · « **Odgovori #198 u:** 18.11.2014., 22:34:34 »

Saršoni šterna u "centru"

zokxy · « **Odgovori #199 u:** 26.11.2014., 17:35:39 »

Lucinski vir

Na Grobniku, između Martinova Sela i Lukeža, visoko se nad Rječinom diže jedna stijena. Mjesto je to tragične pogibije djevojke Luce. kćeri mlinara Martina Juretića.
U neko vrijeme, poslije smrti hrvatskih velikaša Petra Zrinskog i Krsta Frankopana, stari grad Grobnik pripao je jednom njemačkom grofu. U to doba živjela je na Jelenju Lucija, djevojka od 18 godina, cvijet cijele Grobnišćine. U nju se zagledao taj njemački grof. priželjkujući da i ona njega zavoli, te ju je lijepim načinom pozivao u svoj kaštei. Ali sve uzalud jer Luce nije htjela pristati.
Jednoga je dana grof opet sretne, pozva je u grad, no ona ga odbije; niti da ga pogleda, već pođe dalje. Grofu tada srce uskipi gnjevom i on zaželi osvetu. Naredio je drugi dan slugama da pođu na Jelenje, Lucu u kući uhite, svežu u konope i dovedu na njegov posjed.
Kad je Luca, sjedeći kraj prozora, vidjela da se njezinoj kući primiču grofovi plaćenici, shvatila je da joj prijeti pogibelj. Očajna. trkom je pobjegla do Rječine i kad je uvidjela da im ne može uteći, bacila se s one visoke stijene pravo u vir hladne, duboke rijeke. Grofovi grabanti vratili su se neobavljena posla, a za Lucijom je tugovala cijela Grobnišćina.
Mjesto na kojem se djevojka utopila narod već stoljećima zove Lucinski vir.

Priča je sa linka http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=212.msg7285#msg7285

A ovo su slike Lucinskog vira, od nizvodno, i sa vrha stijene