Kopka me već neko vrijeme - točnije od 2013. godine kad sam prvi puta na noge prošao suho korito Rječine od zapornice uzvodno do poznatog fotogeničnog slapa pod negdanjim mostom za mlin Žakalj. Cca stotinjak metara nizvodno od jezera ispod slapa nalaze se s obje strane Rječine ostaci zidova, s desne riječke obale impozantniji, primjetljiviji i odmah uz obalu i od pomno obrađenog krupnog kamena, a s lijeve sušačke obale manje primjetni zbog položaja na stijenama petnaestak metara ponad Rječine. Od prvog trena bili su mi sumnjivi jer nisam nalazio smisao u tim zidovima na tako nepristupačnom mjestu. Danas sam ih obišao ponovno sa još jednim zaljubljenikom u povijest našeg kraja koji ima teoriju da su to ostaci do sada nigdje zabilježenog mosta preko Rječine, po njemu vjerojatno rimskog. Desnoobalni upornjak je prilično dobro očuvan, kamen mu izbrušen stoljetnim povodnjima koji su protutnjali ovim kanjonom od njihove gradnje do danas, dok se lijevoobalni upornjak tek može zamisliti, jer je vjerojatno nizvodniji dio odnesen nizvodno ili je upor temeljen na višim stijena i otklizao u korito kroz za sada nemjerljivo vrijeme od gradnje. Slijedi fotoreportaža sa lica mjesta.
Slap Rječine gdje smo se spustili sa prilaznog puta koritu strmom nazovi stazom
