Riječke kavane, krčme, gostione, restorani...

[Daluka]

  Po meni je ključna ta slika gdje se vide prozor i vrata i tragovi eksplozije.

Gdje se može vidjeti ta slika?

[elvis]

Kont :

 

[Rijeka]

Baš sam s guštom pročitala   

[sijori]

Tako je  gostiona  Al Cervo d'oro preimenovana u All'Ornitorico iliti K čudnovatom kljunašu  i to ime je zadržala sve do kraja II sv. rata. Vlasnik je bio Carlo Russian.

Pitanje bi bilo kad je restoran Al Cervo d'oro promijenio adresu Via Garibaldi 10 u Via Garibaldi 5?

Parni brojevi desno, neparni lijevo. To ke adresa hotela Royal.

[Kont]

Kraj rasprave

[Rijeka]

 

[elvis]

Da, stvarno bi bilo prvi put da novinari pogriješe 

[Kont]

                                                              Kavana Delić

Nekada je u Rijeci postojala poznata Delićeva kavana, prije toga Caffé Panachoff, koja se nalazila na Fiumari, nedaleko nekadašnje državne granice na Rječini, koja je dijelila takozvani corpus separatum od hrvatskoga Sušaka, na susjednoj obali.

O toj legendarnoj kavani dalo bi se napisati čitavu jednu knjigu. Nažalost, toga se lokala danas više ne sjećaju ni oni najstariji Riječani. Bila je ona uoči Prvog svjetskog rata jedno od najpopularnijih gradskih okupljališta, gdje su se mogli susresti ljudi svih mogućih staleža, podrijetla i jezika. Posebno je bila poznata kao mjesto gdje su se sastajali riječki Hrvati, zajedno sa pripadnicima drugih slavenskih naroda. Razlog za to bila je činjenica da se kavana nalazila na samoj državnoj granici, tako da je to mjesto bilo vrlo prikladno za sastajanje onih koji su bili na proputovanju ili na kraćem boravku u gradu.

Prvi vlasnik ove kavane bio je ugostiteljski poduzetnik i slastičar Ivan Panahov/Panachoff (1853.-1918.), rodom Bugarin, koji je zajedno sa svojom suprugom Natalijom, u siječnju 1904. godine u novoizgrađenoj palači Banke i Štedionice za Primorje na Fiumari, uredio modernu kavanu i slastičarnicu (l´esercizio di pasticciere), u kojoj su se redovito znali održavati i koncerti. Panahov je kavanu i slastičarnicu uspješno vodio nepune dvije godine. Ovdje su zalazili mnogi riječki građani, trgovci i poduzetnici. Među njima bili su, na primjer, i mjesni veletrgovci Mate Frančić i Ivan Zubranić, koji su se redovito sastajali u Panachoffu, gdje su i došli na zamisao o podizanju kupališta u Baški na otoku Krku. Tako je 1904. njihova ideja bila prihvaćena te je osnovano Društvo za poljepšanje mjesta u Baški.

Iako su njegovi kavanarski poslovi u Rijeci bili odlično krenuli, Ivan Panahov ipak je svoju sreću vrlo brzo želio okušati i na nekom drugom mjestu. Tako je 1905. godine odlučio prodati svoj lokal u Rijeci i preseliti se u Split, gdje je preuzeo legendarnu kavanu Troccoli.
https://slobodnadalmacija.hr/split/na-pjaci-ponovno-osvanula-reklama-legendarne-kavane-troccoli-uskrsnuo-na-zidu-kerumova-centrala-1033224

Ivan Panahov umro je u Splitu potkraj Prvog svjetskog rata, u svojoj šezdeset i petoj godini. Godine 1919. njegova udovica prodala je kavanu drugim vlasnicima.


Drugim vlasnikom riječke kavane na Fiumari bio je ugostiteljski poduzetnik i kavanar Josip Delić (1865.-1937.), rodom iz Sinja, koji je u Rijeku doselio iz Zadra i u srpnju 1905. preuzeo za svoj račun poznatu i uhodanu Kavanu Panachoff.
 
Prigodom smrti Josipa Delića, koji je umro u Zagrebu, zagrebačke Novosti donijele su vrlo opširan i zanimljiv nekrolog koji ovdje prenosimo u cijelosti:

On je bio rodom iz Sinja gdje je kroz 19 godina držao kavanu. Preselivši se u
Zadar i ondje je vodio poznatu hrvatsku kavanu. Kad je bivša Banka i Štedionice za
Primorje podigla na Rijeci svoju impozantnu palaču, udesila je prizemlje tako, da
bi se u njem mogla smjestiti velika kavana. Želja je bila riječkih Hrvata, da dodju
do svoje hrvatske kavane. Takva kavana bila je otvorena a vodio ju je prvo vrijeme
Bugarin Ivan Panahov. Medjutim, kad je ovaj napustio kavanu, trebalo je naći novog
kavanara, pa se tim pomislilo na Josipa Delića, kavanara u Zadru, koji je bio poznat
kao čestiti dalmatinski Hrvat spreman i simpatičan, a po tom najzgodniji, da na Rijeci
vodi hrvatsku kavanu. Rikard Katalinić Jeretov spjevao mu je u ´Narodnom Listu´
lijepu pjesmu, a bilo je štampano i više oduševljenih članaka o njegovom iskrenom
rodoljublju koji su mu bili najbolja preporuka. Godine 1905. preuzeo je Josip Delić
´Kavanu Panahov´ i stvorio je žarištem hrvatske i slavenske misli i sastajalištem
širokih slojeva našega gradjanstva.

Baš zbog toga svoga hrvatskog i slavenskog karaktera bila je Kavana Delić izvržena čestim demonstracijama talijanske rulje.
Godine 1906. kad su se dalmatinski sokoli vraćali sa sleta u Zagrebu i prošli Rijekom, došlo je do krvavih sukoba s talijanašima.
I tada je ´Delićeva kavana´ uz redakciju ´Riječkog novog lista´ bila izložena najžešćim navalama. Nekoliko dana uzastopce rulje su jurišale na kavanu, da iskale svoj bies protiv naših ljudi i g. Delića. Pa i kasnije svaki put, kad bi talijanaši demonstrirali
protiv Hrvata, druga po redu, poslije redakcije ´Riječkog novog lista´ bila je Delićeva kavana.
Godine 1909. prilikom slovenskog sleta u Slovenskoj Bistrici, opet su riječki talijanaši jurišali na Delićevu kavanu.

Ovako su Sokoli provocirale talijanaše. Kao što stara poslovica kaže: "Teško žabare u vodu natjerati".

[Kont]

Delićeva kavana na Rijeci bila je znamenita i zbog toga, što se je u njezinim gornjim prostorijama sastajala nacionalistička omladina, za vrijeme balkanskih ratova, koja je težila za rušenjem Austro-Ugarske i oslobodjenjem i ujedinjenjem Slavenskoga Juga. Iz ove kavane strujao je revolucionarni pokret, iz ove kavane polazili su dobrovoljci u balkanske ratove, a kasnije za svjetskog rata prelazili u Srbiju i u Rusiju dobrovoljci, koji su željeli da se naš narod oslobodi Nijemaca i Madžara i da postane svoj na svome.

Godine 1920. u mjesecu julu, za vrijeme D´Annunzia rulja je razorila do temelja ´Kavanu Delić´, a Josu Delića i njegovu porodicu izagnala iz Rijeke. U roku od 48 sati morao je Delić sa ženom i sedmero djece ostaviti grad, u kome je proveo toliki niz godina i s kojim je povezao svoj patriotski rad. Čitava njegova imovina je uništena – pretrpio je štetu od 600.000 lira – i on je kao puki siromah morao poći u izgnanstvo.
Preselio je u prvo vrijeme u Karlovac. Godine 1927. Josip Delić koji je neprestano čeznuo za Hrvatskim Primorjem, preselio se iz Karlovca na Sušak i ovdje otvorio mali lokal, kavanicu. Nije bio dobre sreće, jer je uslijed nadošle krize, posao morao napustiti. Tada je 1932. preselio u Zagreb...
Bio je veliki poštenjak, čovjek osobito simpatičan i vrlo mio. Bio je uzoran suprug i vanredno brižljiv otac.

Kako to obično biva u životu, dok nekom ne smrkne, drugom ne svane, tako da su se za vrijeme Italije braća Fontanella raširili po gradu sa svojim slastičarnicama. O Giovanniju smo već pisali u temi Riječka kazališta: http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=3972.msg105534#msg105534, a Apollonio se nije zadugo usrećio kad je tridesetih godina iznajmio na ovoj lokaciji prostor za svoju gellateriju.

[Kont]

Kad pročitam što sve politika napravi od života običnih ljudi, dođe mi da počupam svu kosu s glave.   Ili da se ošišam uz laganu masažicu u nekadašnjoj Delićevoj kavani.

[Kont]

Možda je i Delić trebao staviti ovu čuvenu izreku Meštra iz "Velog mista"-"Neću politiku u moju butigu".

[Kont]

 

[Kont]

Tekst: Irvin Lukežić

[milić]

Mene je kavanar Delić podsjetio na Iveta Bujana. I on je bio omiljen oštar i on da je na traženu supu najurio gosta s napomenom da se u njegovoj oštariji srče juha, a ne supa. 

[Rijeka]

 

Kad pročitam što sve politika napravi od života običnih ljudi, dođe mi da počupam svu kosu s glave.   Ili da se ošišam uz laganu masažicu u nekadašnjoj Delićevoj kavani.

Pored mene žive?! Ccc...