Riječka kazališta

[Kont]

Kino je promijenilo vlasnika, 1910. je obnovljeno, a 1911. je promijenilo ime u "Cinema - Teatro Salone Margherita", te je radilo sve do početka prvog sv. rata. Krajem 1916. mijenja ime u "Urania". Godine 1921. je potpuno obnovljeno pod imenom "Teatro Armonia".

Tu su se održavali različiti varijetetski programi upotpunjeni kinematografskim. Idućih desetak godina kino je prikazivalo specifičan repertoar namijenjen mlađoj i uglavnom muškoj publici. Bilo je to kino za manje zahtjevnu publiku u kojem su prikazivani jeftiniji filmovi. Po svemu sudeći i unutarnji izgled kina je bio skroman, zbog čega je dobio nadimak "Pidocchio" (Uš).

[Kont]

Zbog konkurencije, pogotovo nakon što je u prostoru nekadašnjeg teatra "Apollo", 1929. godine otvoreno kino "Carnaro" (današnje Gradsko kazalište lutaka), kino "Armonia" se nakon posljednjeg programa 19.01.1930. godine zatvara.

Prostor kina otkupljuje vlasnik obližnje sladoledarnice u Via Parini (F. la Guardia) Giuseppe Fontanella koji 10.09.1930. od Magistrata traži dozvolu za preuređenje kina u gelateriju. Magistrat odobrava projekt kojeg je napravio ing. Giuseppe Poso i s kojim se slaže i tadašnji suvlasnik zgrade Giovanni Sušanj.

[Kont]

Nakon drugog sv. rata Fontanella optira za talijansko državljanstvo i odlazi iz Rijeke, a poslovni prostor se 1959. nacionalizira i pripada Općini Rijeka.

Ponešto stariji se sjećaju da je do osamdesetih godina tu bila gostiona "Triglav" i kuglana, a zatim se otvara Pizzeria "Viktorija", po kojoj i cijela zgrada postaje poznata. Osobno sam osamdesetih godina bio čest gost u Viktoriji i sjećam se crnih, izgorenih tava koje bi nakon naručene pizze "putovale" na pokretnoj traci i ulazile u električnu pećnicu tako da su gosti mogli pratiti svoju pizzu do trenutka kada bi bila gotova. Pizza je bila izvrsna, ali to je ipak, s odmakom vremena, zbog mladosti, a možda i prirodnijih sastojaka za pizzu ipak prilično subjektivno mišljenje.

[Kont]

Od silnih zatvaranja i stečajeva riječkih firmi u lijepoj našoj, nisam ni zamjetio kada je Viktorija zatvorena.
 
Od 2003. do 2011. godine mjesto održavanja plesnih večeri u organizaciji i pod pokroviteljstvom Matice umirovljenika i Grada Rijeke je popularni riječki restoran Viktorija na Brajdi, koji je, posebice u toplijem dijelu godine, kada se manifestacija događala na terasi restorana, postao omiljena destinacija umirovljenika grada. U sklopu plesnih večeri, redovno se obilježavalo Valentinovo, Dan Žena, Doček Nove godine, Maškarani tanci itd…

[Kont]

Još par slika iz tog vremena

[Kont]

Nakon što zakupnik poslovnog prostora površine 333 m2 u vlasništvu Grada Rijeke nije u cijelosti izvršavao financijske obveze plaćanja zakupa (mj.15.205,13 k) i spomeničke rente, Grad 2011. godine raskida ugovor s vlasnikom obrta "Gastro Rimiko", međutim, zbog neplaćanja poreza i nekakvog zakona, prostor postaje vlasništvo Republike Hrvatske i do danas traje pravno - birokratska zavrzlama između lokalne samouprave i države. Za to vrijeme prostor je prepušten propadanju, iako se ovih dana pojavila ekipa radnika koja je navodno po nalogu grada krenula u čišćenje i odvoz propalog inventara i namještaja.

[Kont]

Prije godinu - dvije sam ušao u stambeni dio kuće Grini na broju 1., pa to ovako izgleda:

[Kont]

U hodniku je kućni broj 3. Vjerovatno ostatak nekadašnjeg ulaza u starije kuće prije izgradnje palače Grini. Vidi se i na Randićevom tlocrtu prizemlja iz 1887. gdje taj stariji niz kuća prati konfiguraciju ceste Via Germania.

[Kont]

Unutrašnja vrata koja vode u exViktoriju

[Kont]

Ima li koji električar na forumu?

[Kont]

Vrata koja vode prema unutrašnjem stubištu i stanovima.

[Kont]

Za ta vremena, ovo je bila standardna ljepota i majstorstvo izrade

[Kont]

...

[Kont]

I izlaz, dok me netko od stanara ne primjeti. Slijedi potraga za dobrom pizzom...

[Kont]

…and victory. Vero pizza Napoletana. Na žalost, nije iz Viktorije