Tehnički muzej Slovenije, 24.03.2019.

[Riječan]

A evo i prvog, blindiranog, Packarda 12 iz 1937. koji je Staljin poklonio '46 Titu.  Staljin je negdje 37-8 dobio od Roosewelta na poklon jednog takvog, koji mu se toliko dopao da naručuje jednu cijelu seriju za sebe.  Bio je, inače, poznat po svojoj paranoji da će ga netko odmah iza ugla... ( povijest je pokazala da to ustvari i nije bila paranoja, bilo je opravdanog razloga..  ) Pa se nikad nije dva dana vozio istim autom, a kad bi se negdje i uputio, poslano je više tih automobila različitim rutama do odredišta, on je posljednji čas ulazio u jedan po nasumičnom trenutnom odabiru, tako da ni najbliži nisu znali u koji je auto sjeo. Kad mu je Roosewelt već u toku rata poklonio novi Packard, ovaj put tada najmoderniji "Super 8" Staljin ga je odlučio prekopirati i napraviti prve ruske ZISeve, koji su bili skoro identična replika izgledom i mehanikom. Čim su bili prvi ZISevi gotovi, staru je seriju auta poklonio svojim pulenima iza Željezne zavjese, pa je jedan, uz Tita, vozio Enver Hodža, jedan je išao Mao Ce Tungu, jedan Dimitrovu u Bugarsku.. Mislio je Staljin - sad ću ja njima tu starudiju, bit će sretni ko mala djeca. Ali nije računao na to da je naš Tito druge fele, da ne benda tu starudiju. Tile se zbog toga omalovažavanja krntijama toliko naljutio da je 1948. prekinuo sve kontakte sa Staljinom.. ( Nije IB kriv nego ova krama.      )  Evo te "krame", čak danas i dobro izgleda srazmjerno onomu što je prošla kod Staljina..

[Riječan]

Ima tu i jedan Cadillac koji je osobni poklon Titu, ustvari, prvi auto koji je dobio na poklon. Odmah u svibnju 45. Tito dolazi u Zagreb, drži prvi poslijeratni govor Zagrepčanima, zatim trči u Sloveniju, pa drži govor Ljubljančanima, nakon čega ostaje negdje na području između Ljubljane i Maribora, vjerojatno nadgledajući  kretanje predanih nacističkih trupa, koje su brojale oko 300.000 ljudi (hmmm nećemo o Blajburgu..  ). Tu ga, negdje oko rođendana ( ne pravog, nego onoga za štafetu, koji je već odmah te godine ustanovljen kao službeni) pred sam kraj svibnja  posjećuje maršal Tolbuhin i daruje mu ovo vozilo. Taj auto je praktički nekorišten i nekako se, zbog toga valjda, još i ponajbolje drži.. Tito ga nije skoro uopće koristio, jer je već par dana nakon toga dobio drugi - taj je isto ovdje i po mojoj je procjeni najvrijedniji, najkontroverzniji, sa najboljom pričom. Ali o njemu na kraju, jer je priča poduža. Evo Tolbuhina:

[Riječan]

Ostaju dva najvrijednija automobila, dva svjetska non plus ultra rariteta, vjerojatno, uz ona dva ZISa u društvu od tisuću - dvije najvrijednijih oldtimera na svijetu. Horch 951 sa Glaeserovom karoserijom izrađen u samo tri primjerka od kojih je, uz ovoga, sačuvan još samo jedan, što mu vrijednost diže u nebesa i specijalni Mercedes generala  Loehra kojeg je Narodna armija dvaput zarobljavala i koji ima jednu od najzanimljivijih priča u povijesti automolbilizma. Nažalost, dovedeni su ( mogu reći odgovorno nebrigom u ovom prostoru) u stanje, da će biti potreban priličan novac kako bi ih se jednoga dana dovelo u red. Ali o njima sutra, sad me ispričajte, trčim pred Pepeljugu vozit ju kući, za koju minutu će se kočija pretvoriti nazad u bundevu.  

[milić]

Haha, dugo nisam nešto čitao s ovoliko zanimanja i smiješka.
Bravo na znanju i stilu pisanja.
I da, Tile stvarno nije bio savršen. Ako ne vjerujete pitajte pokojne Ričarda i Elizabetu (Traktor ju je nazvao jedan trećemajac.).

[jano]

  - super material.

U ovom autu, Tito je, pored Hruščova i Sellasiea vozio po Rijeci i Nasera, a po Zagrebu i Poljskog šefa partije Gomulku...

Usput...
Ovdje: bratski posjet Gomulka i Cyrankiewicz u Beogradu - 1957 (PKF).
Isti Rolls? (1:29 do 1:33)

[milić]

Evo i moj odabrani prilog ovom prekrasnom izletu.

- Niš čudno da su moji početkom 20. st. automobil zvali "karoca prez konji".

- Poljoprivrtedne strojeve smo brzo ogledali. Kao da bježimo od porijekla.

[milić]

- Kovački alati

- Pekarska peć ili peknjica kako biju rekli po Kastavšćine.

[milić]

- Tomos Colibri ili Kolibrić (jednom sam ga čak i ja vozio od Studene do Klane. Bio je u vlasništvu istaknutog halubjanskog zvončara Slavana Marčelje.)

[milić]

- Kolo na vodeni pogon koje služi za pokretanje stroja u furnirnici.

[milić]

- Malo lijepog pogleda. (Hm, bila je tu i jedna zgodna četrdesetgodišnjakinja, čini mi se, ali sad vidim da je nisam strpao u kadar.)

[milić]

- Ne znam što je ovo ali mi se dopala slikica pa evo. Čini mi se da je to iz odjela tekstila pa bi ovo mogli biti neki nosači prediva ili tako nešto.

- Za mašinom sjedila sam - šilaaaa sam, pitali me oficiri čijaaa sam... !

[milić]

- Klobučarstvo ili šeširstvo.

- Dvorište, a u daljini vide se...

[milić]

- Tigar traži žrtvu.
 
- Gospodina nisam imao zadovoljstvo upoznati ali vjerujem da netko zna tko je on.

[milić]

- Neka struja, ručice... vrag zna što je ili ilirija.

- Slovenski desantni brod.

[milić]

- Pilanarstvo ili žagarstvo (ko zna di je moj drug Željko Žagar, zadnji precednik SK u Tremađo?)

- Belgijski ups slovenski konj od drveta.