Dvije bitve ljudskog oblika nalaze se u nenaseljenoj lučici Voz, blizu omišaljskog aerodroma. Narod ih je nazvao Adam i Eva, premda nisu niti goli, niti mladi, niti izgledaju onako kako bi se očekivalo od stanovnika zemaljskog Raja.
Možda je naziv Adam povezan s riječkom obitelji Adamić, čiji su neki članovi živjeli i poslovali na Krku. Rodonačelnik obitelji, Šimun Adamić bio je veletrgovac, jedan od najbogatijih riječanina svog vremena. Oko 1785. godine pronio se glas da je Šimun Adamić zatajio otkriće zakopanog blaga u crkvici sv. Martina u Martinšćici. Optužbu je poduprlo četrnaest osoba, koji su lažno svjedočili protiv Adamića. Godine 1787, uskoro po izlasku iz zatvora, Adamić je započeo graditi obiteljsku kuću na najprometnijem mjestu u gradu, uz Rječinu. Bio je osvetoljubiv, pa je ispred kuće, uz pločnik, dao postaviti četrnaest stupića sa isklesanim glavama svjedoka – klevetnika, da budu na javnu sramotu. Šimunov unuk Giovanni Ciotta postao je gradonačelnik Rijeke i stupiće je prenio na teren svoje vile. Bio je i on zamjerljivog karaktera – na novoj lokaciji stupići su služili psima za uriniranje. Jedan od stupića je tijekom povijesti nestao, a ostalih 13 se danas nalaze u atriju Pomorsko-povijesnog muzeja u Rijeci. Stupići iz Voza su iz 19tog stoljeća, i stilski su drugačiji od adamićevih "svjedoka". Budući da je obitelji Adamić očito zamjerljivost bila loša strana, nije nemoguće da su Adam i Eva prikaz nekih osoba koje su se, tko zna zašto, zamjerile krčkim Adamićima.
(odlomak iz knjige OTOK KRK KONAČNO OTKRIVEN. =
