Baš čudno za Grad Kastav aš oni su črjeneji od mojeh pumidori
Ali, po mane, ako je to spomenik žrtvama fašističkog terora onda i ne mora bit petokraka. Brižni judi keh su poubijali nisu nosili petokraku, a većina ni ni imela vezi š njun.
Početkon 50-teh let je država propisala način na ki će se delat spomeniki. Sama veličina i stil prepušćen je lokalnoj zajednici pa je to uglavnom zavisilo od koliko je ki imel šoldi. Postoji priča da su nakon ča su Kastavci storili najveći spomenik (onega partizana pul Rubeš) pul Matuj oteli storit još veći, ali su ostali bez šoldi pa je spomenik va centre mesta zapravo "nedovršena započeta gradnja".
Ča se tiče navođenja imena, e tu je situacija bila već puno kompliciraneja iz nekoliko razloga: kot prvo trebalo je razlučit poginule borce od žrtava fašističkog terora, a to je, često, vrlo tanka nit pogotovo pul oneh ki su djelovali "va pozadine", a ne va šume. A da stvar bude boja, ni bilo to samo pitanje va koj "rubrike" će bit upisan na spomenike nego (još i više) ki status će imet radi penzije ku je familija dobivala. Kot drugo vrlo je bilo komplicirano odredit da li će se na spomenik stavljat po mjestu rođenja ili boravka (ili čak kade su ubijeni). Vinko Šepić Čiškin bavi se z ovun "problematikun" več 60 let i govori da još vavek postoje greške (ke će i ostat aš kega više briga) i nerasvjetljeni detalji.
Spomenici su uglavnom tri sorti: palim borcima, žrtvama fašističkog terora i zajednički. Eto, zato mislin da spomenik žrtvama fašistićkog terora ne treba imet petokraku.