Ovaj slikoviti spomenik dominira svojom bjelinom u podnožju okomitih litica nedaleko od razvalina starog Grižanskog grada. 1988. pri obnovi crkve otucana je stara žbuka, a obavljeno je i arheološko sondiranje partera i dijela grobnica. Ta danas potpuno barokna građevina ipak ima srednjovjekovne korijene, preostale tek u zidu pročelja s monumentalnom troetažnom preslicom
zvonika. Pročelje izvorno mnogo niže građevine s drvenim dvostrešnim krovištem zidano je od pravilno uslojenih priklesanih lomljenaca. Kasnijim proširenjima u svim pravcima nestalo je bočnih zidova i začeljnog. Prvobitnoj kasnosrednjovjekovnoj fazi moglo bi pripadati zvono izliveno 1439. Drugoj fazi pripadala bi izgradnja dubokog pravokutnog svetišta presvođenog križnorebrastim
svodom. Tijekom radova pronađeno je više segmenata kamenih rebara u presjeku poligonalne forme, koja su poput mrežišta podupirala svod. Rebra su bila premazana vapnenim bjelilom, te ukrašena cik-cak motivom naslikanim crvenom bojom. Od kasnogotičke faze građevine osim pročelja, monumentalnog pročeljnog zvonika tipa preslice, preostao je tek sjeveroistočni začeljni ugao, kasnije učvršćen kosim kontraforom, u kasnom baroku uklopljenim u bok još jedne prizidane kapele. Početkom 17. stoljeća nizom opsežnih obnova dokumentiranih glagoljskim natpisima na zvoniku i drugdje po crkvi dolazi do barokizacije građevine. Tada je na postojeću i sačuvanu preslicu zvonika, koja je bila za 70 cm širine istaknuta od lica pročelja, prislonjen kvadratičan zvonik koji
ima i funkciju utvrde, jer su već počela nemirna vremena ratovanja s Turcima.
R. Starac: Sakralna arhitektura srednjovjekovnog Vinodola Senj, zb. 27, 45-96 (2000)
