Slažem se, Elvis
Možda sad i drugi nakon ovog prikaza steknu objektivnije mišljenje o novom parku i rušenju stare kuće s mediteranskim raslinjem u dvorištu.
Arhitekt Vladi Bralić: Jedna od glavnih karakteristika parka je terasasto uređenje u okviru kojega svaki tip korisnika dobiva svoj kutak: za sjedenje, sunčanje, hodanje, promatranje i osluškivanje vode, pogled na gradski centar i dječju igru.
Sam park proteže se na tri razine – najdonja, uz Ulicu Pomerio, najmanje se promijenila u odnosu na prethodno stanje, budući da se ovdje nalazi autobusna stanica, a zadržana su i postojeća stabla, no prelaskom na drugu razinu, dobiva se posve nova vizura.
Središnji dio parka je dobio najvažnije značenje – nismo ga htjeli optereti s previše stabala, htjeli smo da bude jedna vrsta trga, gdje se može osjetiti otvoreni prostor i uživati i suncu. Taj središnji dio ima kao posebnu atrakciju vodeni zdenac, gdje po obodu voda izvire i ponire u podzemlje, krećući se preko oblutaka koje smo pronašli u toku Rječine. To je naš prirodni kamen našeg kraja, a s druge strane, nalazi se uzdignuće našeg krškog pejzaža.
Treća razina, koja se pruža uz Ulicu Ive Marinkovića i vodi prema OŠ Brajda, namijenjena je igri djece, za koju su postavljeni velika sprava-brod te jedno igralo za djecu manjeg uzrasta, tu se nalazi i javni sanitarni čvor, ali i površina na kojoj se može sjediti za stolom i uživati u hladu pergole.
Inženjerka agronomije iz Grada Rijeke Ivana Parac: Zelenilo u parku pomno je odabrano, odnosno zasađene su biljke koje će zašareniti novi gradski park. Zasađene su biljke koja cvatu, poput badema, murve, gorke naranče ili jorgovana, mnoštvo šarenih grmova, trajnica i ukrasnih trava, aromatično bilje poput kadulje, smilja, majčice dušice ili mente, pa čak i šumske jagode, maline i kupine.
Što se više dižemo i približavamo Ulici Ive Marinkovića i školi, park je sve šareniji, uz pergole je posađena penjačica glicinija, koja cvata u ljubičastim grozdovima, a penjačica lozica koja u jesen pocrveni, prekrit će bjelilo zidova.
A meni osobno, iako sam načelno protiv rušenja starina, ovo rješenje kako je dio stare kuće konzerviran i inkorporiran u park čini sasvim u redu.
Ipak ostaje žal za starom kućom, stoga još jedan
in memoriam na kuću bez povijesne i arhitektonske važnosti. Crtež Dubravka Kuzmanića.