Prošla je godina dana od kada smo se Sijori
i ja našli na Pomeriu da za buduća pokoljenja sačuvamo svjedočanstvo na dio stare Rijeke koji će ubrzo nestati.
U stvari, išli smo na pivu a ovo nam je bilo onako usput
Park PomerioU početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna...Ne znam da li je autor ovog poznatog teksta mislio baš na riječki Pomerio, ali to je opis zemljišta izvan utvrđenih gradova još iz antičkih vremena, jer lat. izraz
post-moerium označava prostor koji se nalazi ili se nalazio izvan (iza) gradskih zidina. Taj prostor je morao biti prazan, odnosno neizgrađen i neobrađen iz strateških razloga obrane gradova od vanjskog neprijatelja.
S vremenom je taj posebni teritorij grada iz raznih razloga izgubio stratešku funkciju, pa se grad počeo širiti i izvan gradskih zidina. Tako već u 17. st. na Pomeriu ima nešto obrađene zemlje i poneki zidani objekt., a iznimno se počela dozvoljavati izgradnja uz obavezu da ne smiju biti više od visine gradskih zidina, te da se u slučaju rata sve građevine na pomerijalnom terenu moraju srušiti. Iako je Rijeka proglašena slobodnom lukom, još se 1742. godine prilikom izgradnje kuće na Pomeriu, vlasnik Nikola Marroti morao obavezati da će je srušiti ako dođe do rata.
Nakon rušenja gradskih zidina, grad se počinje širiti te se pojas Pomeria pomiče i zahvaća nova područja u širem okruženju grada, ipak su se zemljišta i nekretnine na tom pojasu vodile u posebnom katastru
Catastro del Pomerio della citta di Fiume 1838. godine.
Izraz Pomerio zamijenio je dotadašnji domaći toponim Zagrad (za gradom) koji se koristio vjerovatno i prije 14.st.
Na ovom planu iz doba Italije se vidi blok zgrada koji je oštećen za vrijeme bombardiranja Rijeke u II. sv. ratu i nakon toga srušen, pa je 1952. nastao sada već bivši stari park Pomerio.
Posljednja stara kuća koja je opstala na tom prostoru srušena je 2017. godine radi izgradnje novog parka.
