Voda koju jedemo!!!

[zokxy]

Naletio sam u jednom našem tromjesečniku na ovu temu o skrivenoj vodi potrebnoj za proizvodnju različite hrane, pa počinjem temu općenito o vodi u prehrani kao i za piće. Prvo ovo što me zaintrigiralo:

Iako svaki Britanac utroši za kućnu upotrebu i piće samo 150 litara vode dnevno, kada se u obračun uzme količina vode potrebna za proizvodnju hrane po osobi kao i količina vode potrebna za proizvodnju materijala za njegovu odjeću (prediva), onda je utrošak vode po osobi dnevno oko 4645 litara, odnosno 4,6 m3 vode dnevno. Samo 38% ove količine vode dolazi iz domaćih britanskih izvora, dok ostali dio dolazi preko uvoza hrane i odjeće iz drugih zemalja – koje se i same već suočavaju sa nestašicom vode.

Ovo je dio izveštaja koji su pripremili britanski stručnjaci za svjetsku konferenciju o vodama koja je tokom kolovoza 2008-me održana u Stokholmu.

Gradsko stanovništvo, kao glavni potrošač hrane, nije u potpunosti svjesno u kojoj mjeri je voda ograničavajući faktor u proizvodnji hrane, i koliko su velike količine vode potrebne za njenu proizvodnju. Ovdje navodimo nešto preciznije podatke za neke vrste hrane:

- Za proizvodnju jednog kilograma pšenice potrebno je oko 1300 litara vode (svjetski prosjek), pa je za proizvodnju jednog komada kruha od 30 grama potrebno oko 40 litara vode – za sirovinu i procesnu obradu; ako se na tu fetu kruha stavi i komadić sira od 10 grama to onda zajedno u proizvodnji traži oko 90 litara vode;

- Za proizvodnju jednog kilograma kukuruza potrebno je oko 900 litara vode;

- Za proizvodnju jednog kilograma pilećeg mesa potrebno je ukupno oko 3900 litara vode (3,9 m3) u industrijskoj peradarskoj proizvodnji – za proizvodnju hrane (koncentrata), vodu za piće, čišćenje i procesnu obradu (service);

- Za proizvodnju jednog kilograma goveđeg mesa bez kosti potrebno je oko 16000 litara vode (16 m3) - za hranu tj. krmivo, vodu za piće, vodu za čišćenje i procesnu obradu;

- Za proizvodnju jednog kilograma sira potrebno je oko deset litara mlijeka što zahteva utrošak od 10000 litara vode (10 m3 vode);

- Da bi se proizvela jedna čaša prirodnog soka od jabuka od 0,2 litre potrebno je oko 190 litara vode, skoro tisuću istih čaša vode - za sirovinu (uključujući ne samo plod već i potrebe stabla jabuke) i procesnu obradu.


Za proizvodnju jedne kalorije hrane potrebna je jedna litra vode u prosjeku, što znači da je samo za proizvodnju hrane po osobi dnevno potrebno između 2000 i 3000 litara vode. Uzimajući u obzir porast svjetskog stanovništva i posljedice klimatskih promjena, stručnjaci smatraju da svijet za 40 godina neće imati dovoljne količine pitke vode za proizvodnju potrebnih količina hrane.

[zokxy]

Članak iz tromjesečnika:

1

[zokxy]

Članak iz tromjesečnika:

2

[zokxy]

Članak iz tromjesečnika:

3

[zokxy]

Dalje!   

(Članak iz siječnja)

Vlasti u Cape Townu u Južnoafričkoj Republici pozivaju građane i posjetitelje da štede vodu i upozoravaju da bi slavine u tom gradu mogle presušiti do travnja.

Kako bi spriječili takvu krizu stanovnici grada će od idućeg mjeseca dnevno moći potrošiti 50 litara vode, umjesto dosadašnjih 87 litara.


"Preostalo je samo 95 dana prije Dana D", izjavila je prošli tjedan gradonačelnica Cape Towna Patricia de Lille. "Na Dan D će Grad biti prisiljen isključiti većinu slavina, a svaki će se stanovnik morati snaći s 25 litara vode dnevno".

Za usporedbu, prosječan Amerikanac svaki dan potroši između 300 i 380 litara vode - samo kupanjem se troši oko 136 litara, pranjem ruku oko 4 litre, perilica posuđa potroši oko 23 litre.

Gradonačelnica De Lille je rekla da vlasti traže nove izvore vode kroz reciklažu otpadnih voda, projekte desalinizacije i dodatno bušenje u potrazi za podzemnim vodama. No, upozorila je da ti napori neće spriječiti dolazak Dana D. Što se tiče ograničenje vode, gradonačelnica je izvijestila da je samo 39 % od 4 milijuna stanovnika Cape Towna ostalo ispod prošlotjednog limita od 87 litara.

Kako ostati u granicama od 50 litara

A prema novim pravilima koja će stupiti na snagu od idućeg mjeseca, jedna osoba će 10-minutnim tuširanjem potrošiti dozvoljenu količinu vode za taj dan. Prema procjenama TV mreže eNCA, da bi osoba ostala u granicama od 50 litara vode dnevno, može se tuširati dvije minute, jednom pustiti vodu u WC-u, jednom oprati suđe u sudoperu, dva puta oprati ruke i jednom dnevno kuhati.

[zokxy]

Problemi s pitkom vodom nisu rezervirani samo za Cape Town, gotovo 850 milijuna ljudi na planeti nema pristup čistoj pitkoj vodi, pokazuju statistike World Health Organization, a sve je više i dugotrajnih suša. Mnogo se vode, i u razvijenim društvima, gubi lošom infrastrukturom. U zemljama u razvoju do 80 posto pitke vode izgubi se kroz pukotine, kaže njemačka konzultantska kuća GIZ specijalizirana za okoliš. Čak i u nekim dijelovima SAD-a do 50 posto vode 'nestane' u lošoj infrastrukturi. Sve više tehnoloških kompanija fokusira se na menadžment vode - pametna rješenja za probleme vezane uz pitku vodu. Francuska kompanija CityTaps povezuje potrošnju u urbanim domovima sa sistemom na internetu koji vas obavijesti ako ste pretjerali s potrošnjom ili se voda negdje gubi. Sistem se upravo isprobava u kvartovima u Nigeriji. Korisnici mogu kupovati 'vodu na kredit' preko pametnih telefona i kontrolirati koliko se potroši, te platiti samo koliko odluče potrošiti. Kada su pri kraju 'kredita' alarm se oglasi, i ako ne nadodaju na račun zatvara se i voda. Sustav omogućava i detekciju oštećenja preko kojih se gubi voda. Kompanije koje se bave saniranjem oštećenja koriste dronove i satelite, a ponekada i 'rašlje' - iako znanstvenici tvrde da se rašljama ne može pronaći pitka voda, zaposlenici kažu kako im je to više puta pomoglo da se usmjere na pravi put. - Internet nam nudi sve više mogućnosti za tehnologiju vezanu uz pitku vodu, posebno kada možemo potrošnju gledati i pratiti gotovo u trenutku kada se događa - rekao je Gregoire Landel, direktor CityTaps. Racionalno korištenje resursa pitke vode također štedi na struji i reagensima potrebnim za proizvodnju pitke vode.

Tehnologija se koristi i za 'žetvu' pitke vode iz novih izvora, pa tako američka kompanija WaterSeer razvija mašinu koja skuplja vodu (vlagu) iz zraka. Vanjski ventilator uvlači zrak u podzemnu prostoriju gdje se kondenzira vlaka. Tvrtka kaže da se voda može proizvesti s manje od sto vata (w) struje - što je dovoljno za napajanje jedne starinske žarulje. - I individualci i kompanije pridonose inovativnim solucijama, zato što lakše prihvaćaju promjene i novitete nego državne kompanije koje su sputane regulatornim tijelima i rigidnim procesom donošenja odluka - kaže Nancy Curtis iz WaterSeer-a i naglašava kako bi društvo od 500 stanovnika godišnje moglo 'uštedjeti' 150 milijuna litara godišnje korištenjem njihovog aparata. - Najveći problem je ljudima dovesti vodu tamo gdje je uopće nema. Većina rješenja radi odlično u urbanim sredinama, no što je s onima koji pješače kilometre kako bi došli do presušenog bunara - kaže Alexandros Makarigakis iz UNESCO-vog hidrološkog programa. - Tehnologija za povezati ljude na vodu postoji iz doba starog Egipta, to nije problem. Problem je organizirati se, a to je na vlasti i državnim tijelima, naravno uz potporu privatnog sektora - kaže Vincent Casey iz WaterAid-a, udruge koja je diljem sušnih područja postavila 'vodomate' koje građani mogu podići uz malu subvenciju države. Problem pitke vode dodatno je pojačan globalnim zatopljenjem i radikalnim klimatskim promjenama.

[zokxy]

Južnoafrički primorski grad i turistička destinacija Cape Town mogao bi početkom svibnja ostati bez vode. Ukoliko se to dogodi, a zasad je izvjesno da hoće, bit će to dosad najozbiljniji slučaj da je neki veliki grad zapao u nestašicu vode, iako u svijetu ima još više od stotinu gradova za koje je utvrđeno da se nalaze u stanju takozvanog vodenog stresa, situacije kada potražnja za vodom nadilazi zalihe kojima zajednica raspolaže.

U Cape Townu gotovo trećina od 3,8 milijuna stanovnika živi u slamovima, a 65 posto vode koja se u gradu potroši otpada na ‘formalne rezidencijalne kupce’, u koje spadaju mahom bogati bijelci

Uzroci manjka vode variraju od ekoloških, kao što su suše i zagađenje, preko eksplozivnog rasta broja stanovnika, pa do lošeg upravljanja i nedostatnog investiranja u infrastrukturu. S ovim problemom u nekoj se mjeri suočava čak 2,7 milijardi ljudi, naročito u urbanim centrima, u kojima živi više od polovice svjetskog stanovništva. Pritom gotovo milijardu ljudi živi u slamovima, pa su za njih nepostojanje adekvatne infrastrukture i ograničen pristup vodi standardne životne okolnosti.

U drugom najvećem gradu Južnoafričke Republike nestašica vode koja traje već mjesecima posljedica je kombinacije klimatskih promjena i političko-administrativnih okolnosti zbog kojih je blokirana izgradnja potrebne infrastrukture. U ovoj krizi također se ogledaju i goleme socijalne razlike zbog kojih u disproporcionalno velikom udjelu raspoložive vode uživa bogata manjina gradskog stanovništva.

Južnoafričku Republiku u posljednje tri godine pogađa ekstremna suša, od one vrste kakva se, po riječima klimatologa, dosad događala svakih nekoliko stoljeća, ali bi u nadolazećim desetljećima mogla postati uobičajena pojava.

U očekivanju takozvanog nultog dana, trenutka kada će se gradske zalihe vode svesti na minimalnu nužnu mjeru za životne potrebe, stanovnici Cape Towna posljednjih nekoliko mjeseci već su zapali u blaži oblik psihoze. Većina dućana ograničila je količine vode koje svaka pojedina osoba može kupiti kako bi se zaustavila naguravanja u dugačkim redovima, zabilježeni su i fizički sukobi, a vojska je, za svaki slučaj, pripravna da intervenira kada nulti dan nastupi. Nestašica vode predstavlja i javnozdravstveni rizik, pa liječnici upozoravaju na mogućnost pojave kolere, tifusa i dizenterije.

Prvoga dana veljače dnevne restrikcije vode srezane su na 50 litara dnevno po glavi stanovnika, nakon što je u siječnju ta količina iznosila 87 litara. Zabranjeno je zalijevanje vrtova i pranje automobila, a na stanovnike se apelira da se ne tuširaju dulje od jedne minute i što rjeđe puštaju vodu u WC-ima. Ako nastupi nulti dan, potrošnja vode ograničit će se na samo 24 litre, kako bi se na taj način premostio period potreban da zimske kiše, ukoliko se dogode, napune gradske spremnike.

São Paulo, s više od 20 milijuna stanovnika jedan od najnaseljenijih gradova na planetu, na vrhuncu krize 2015. godine raspolagao je zalihama vode za samo 20 dana

Osim zbog klimatskih okolnosti, Cape Town se u ovoj situaciji našao i zbog toga što grad nema ovlasti provoditi velike infrastrukture projekte, već to smije raditi samo državna vlast. Za razliku od vlade, koju vodi Afrički nacionalni kongres (ANC), u Cape Townu i njegovoj provinciji na vlasti je opozicijska Demokratska alijansa, pa se politički protivnici godinama iscrpljuju u prebacivanju odgovornosti, unatoč upozorenjima lokalnih stručnjaka da se opskrba vodom može decentralizirati jer grad ima ovlasti graditi primjerice tankove za prikupljanje kišnice. S obzirom na to da je nulti dan blizu pa više nema vremena za velike i spore projekte, gradska vlast sada je pribjegla crpljenju podzemnih voda na velikim dubinama, što se smatra ekološki rizičnim zahvatom.

Nestašica vode u jednom od ekonomski najnejednakijih društava uopće mogla bi dodatno zaoštriti sukobe na klasnoj odnosno rasnoj osnovi, nakon što je krajem veljače tamošnji parlament izglasao izmjene ustava koje bi vladi omogućile ‘konfiskaciju zemlje u rukama bijelaca bez kompenzacije’. Vladajući ANC podržao je ovaj prijedlog opozicijske marksističke stranke Borci za ekonomsku pravdu, argumentiran činjenicom da bijeli farmeri posjeduju veliku većinu obradive zemlje, što već dovodi do nasilja niskog intenziteta.

U samom Cape Townu gotovo trećina od 3,8 milijuna stanovnika živi u slamovima, a lokalni medij za provjeru činjenica ustanovio je da 65 posto vode koja se u gradu potroši otpada na ‘formalne rezidencijalne kupce’, u koje spadaju mahom bogati bijelci, vlasnici raskošnih domova s vrtovima i bazenima na koje se troše velike količine vode. S druge strane, 1,5 milijuna stanovnika ‘neformalnih naselja’ 2016. godine potrošilo je samo 4,7 posto ukupne gradske vode, a prošle godine još manje, 3,6 posto. Za stanovnike jednog neformalnog naselja s 5000 nastambi nulti je dan svaki dan već godinama, jer u naselju postoji samo 30-ak slavina s pitkom vodom, za koju svako jutro moraju čekati satima.

Istraživanje koje je 2014. godine pod pokroviteljstvom UN-a proveo međunarodni znanstveni tim pokazalo je da problem nedostatka vode pogađa velik broj gradova diljem svijeta, i to ne isključivo na siromašnom globalnom jugu. Za četvrtinu od 500 ispitanih gradova procijenjeno je da se nalaze u stanju vodenog stresa, a globalna potražnja pitke vode trebala bi premašiti njezine zalihe već 2030.

U situaciji sličnoj onoj u Cape Townu našao se 2015. godine brazilski grad São Paulo, s više od 20 milijuna stanovnika jedan od najnaseljenijih gradova na planetu. Na vrhuncu krize grad je raspolagao zalihama vode za samo 20 dana, pa je policija morala čuvati kamione za opskrbu vodom. Trogodišnja suša završila je 2016., kada je grad i službeno proglasio kraj krize, no početkom iduće godine opet je raspolagao s tek 15 posto potrebnih rezervi. Nestašica vode dovela je i do zatvaranja nekih proizvodnih pogona i otpuštanja radnika u kemijskoj i prehrambenoj industriji, a UN-ova misija koja je tim povodom posjetila grad na koji otpada trećina brazilske ekonomije upozorila je da će se ovakve krize i ubuduće događati ukoliko se sustavno ne smanji potrošnja i uloži u vodovodnu infrastrukturu, zbog čije se zapuštenosti u opskrbi gubi čak 30 posto vode.

Početkom ožujka u sličnoj situaciji našao se i indijski grad Bangalore, sjedište takozvane indijske Silicijske doline, središta tehnološke industrije čije se stanovništvo od 2012. godine povećalo za dva milijuna ljudi, na ukupno 11 milijuna. Grad je u stanju vodenog stresa još od 2014., ali je projektom dodatnog crpljenja vode iz rijeke Kaveri, oko koje se već desetljećima vodi sudski spor između dvije indijske države, krizna nestašica odgođena. Periferni dijelovi Bangalorea već su ovisni o dostavi vode cisternama, a istraživanja dubinskih voda pokazala su da zbog masovnog zagađenja niti jedan jedini izvor nema vodu pogodnu za piće ili kupanje, dok se 85 posto vode može koristiti samo za navodnjavanje i industrijske namjene.

Problem zagađenja jedan je od razloga zašto se i Peking svrstava u kategoriju vodno ugroženih gradova, jer je polovica tamošnjih površinskih voda zagađena do mjere da nije za piće. Koliki je nedostatak vode u tom gradu govori podatak da ga Svjetska banka mjeri s manje od 1000 kubičnih metara godišnje, dok je u Pekingu 2014. godine taj broj iznosio 145 kubičnih metara. Na listi ugroženih gradova našli su se još i Kairo, zbog zagađenja rijeke Nil, zatim indonezijska prijestolnica Džakarta, koju ugrožavaju porast razine mora i crpljenje podzemnih voda, Istanbul koji je u stanju vodenog stresa od 2016., kao i Ciudad de Mexico u kojemu su redukcije vode svakodnevica za petinu stanovništva. Na listi su i Moskva, unatoč činjenici da se upravo u Rusiji nalazi četvrtina svjetskih zaliha pitke vode, ali neupotrebljive zbog industrijskog zagađenja, pa čak i po kiši poznati gradovi London, Miami i Tokio.

Jednu od najozbiljnijih kriza s vodom prošao je pak australski grad Melbourne, u vrijeme takozvane milenijske suše početkom 2000-ih godina. Rezerve vode pale su tada na rekordno niskih 25 posto, ali je grad reagirao rezanjem potrošnje na pola i izgradnjom jednog od najvećih svjetskih postrojenja za desalinizaciju morske vode. Grad je time izbjegao katastrofu, no danas se ponovno procjenjuje da će potražnja za vodom premašiti zalihe već kroz deset godina.

Postrojenja za desalinizaciju, na koje se inače oslanja tek dva posto velikih svjetskih gradova, glavni su izvor vode u sušnim područjima Bliskog istoka, naročito u naftom bogatim emiratima u kojima se nalazi 70 posto svih svjetskih postrojenja za pretvaranje morske vode u pitku. Najugroženiji od svih svjetskih gradova jemenski je glavni grad Sana, na koju su se obrušile sve moguće nesreće: prirodno suha klima, vrlo malo kiše, loše upravljanje i višegodišnji građanski rat. Manje od polovice stanovništva Sane ima pristup vodovodu, a čak 60 posto vode gubi se zbog dotrajale infrastrukture.

Unatoč tome što su ekstremne suše elementarna nepogoda pa samim time privremene, one znaju trajati godinama dok ne dosegnu kritičnu razinu, nakon čega u pravilu završavaju velikim poplavama. Zbog toga se i problem nestašice vode uglavnom tretira kao privremen. Autori globalne baze podataka o vodnim resursima u gradovima kažu da su veliki gradovi ‘poput biljaka s dugim korijenjem, pa mogu ići u velike daljine kako bi dosegnuli vodu koja im je potrebna’. S druge strane, siromašni gradovi u pravilu nemaju resurse uz pomoć kojih bi se nosili s ubrzanim posljedicama klimatskih promjena, rasta broja stanovnika, zagađenja i lošeg upravljanja pa ih, po svemu sudeći, čeka budućnost permanentnog vodenog stresa

[elvis]

Svako zlo za netko dobro. A "zlo" u ovom slučaju su količine kiše koje padnu u Rijeci. 

[zokxy]

Katastrofične scene iz Cape towna nedavno, a i sada u Slavonskom Brodu!

https://beta.index.hr/mobile/clanak.aspx?category=vijesti&id=1035832

[z355ko]

prilično si katastrofično prezentirao temu
tek sam je sad pročitao

u oči mi upadaju neke činjenice koje su istovremeno i točne koliko i pogrešne, ovisno o interpretaciji
uzeo si za primjer područja koja imaju problem sa vodom, ali postoje i  područja koja obiluju vodom i nemaju nestašice(kojih ima više?)
klimatske promjene?
ako si mislio na teoriju globalnog zatopljenja, hm, to je pase, i djeca već znaju da je to promašena priča
ako si pak mislio na promjenu smjera golfske struje, tada je to nešto drugo, ciklična promjena koja će zasigurno negdje izazvati promjene na gore , negdje na bolje i tako svakih 30 godina da bi se uspostavila ravnoteža
problem s vodom je ipak veći s tim da je silno žele posjedovati vladari svijeta, bilo da je žele prodavati kao vodu za piće ili kako bi im služila u proizvodnji(čime je opasno onečišćuju)
isključivo posjedovanje nečega što bi trebalo biti svačije pravo, upravo je osnovni egzistencjalni problem(ili će biti), ili bolje rečeno otkuda nekome pravo da prodaje nešto što već pripada svima nama?

[elvis]

ili bolje rečeno otkuda nekome pravo da prodaje nešto što već pripada svima nama?

Otkuda? Pa iz istog "izvora" od kuda dolaze sva prava, narodski rečeno - "tko je jači taj i kvači". 

[z355ko]

Kuzim
Pas i jaja