Predstava „Dabogda te majka rodila“
Predstava „Dabogda te majka rodila“, drama o životu i smrti prema istoimenom romanu Vedrane Rudan u dramatizaciji i režiji Tatjane Mandić Rigonat, nastala u koprodukciji Hrvatske drame riječkog HNK Ivana pl. Zajca i HKD teatra Rijeka, bit će praizvedena u petak, 30. ožujka 2012. na maloj sceni Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku.
U romanu često provokativne Vedrane Rudan, autorica koja je uvijek spremna svoju misaonu i spisateljsku žaoku zabosti u najbolnija i najčešće nedodirljiva mjesta naše društvene zbilje, u njemu žestoko komada mit o svetinji Majke. No, roman o odnosu majke i kćeri , koji neprestano vibrira na granici ljubavi i mržnje te stravičnoj ulozi oca seksualnog zlostavljača, isprepliće i teme starenja, smrti, prešutnog generacijskog nerazumijevanja, mentaliteta koji sve skriva iza zidova svojih kuća.
„"Dabogda te majka rodila" zvuči i kao kletva i kao ultimativna želja: da bog dâ da te Majka a ne Nemajka rodi. Odnos majka-kći, njegove psihološke, biološke, društvene dimenzije, gotovo su tabu tema. Malo je romana, filmova, malo razgovora u svakodnevnom životu posvećeno toj suštinskoj, životno određujućoj temi.Vedranin roman pisan u prvom licu, bolno i duhovito nas vodi kroz labirinte obiteljske traume, patologije jedne patrijarhalne obitelji u kojoj je otac nasilnik godinama zlostavljao kćeri, a majka se pravila da ništa ne zna, ne vidi, ne čuje. Roman je partitura emocija, stanja, događaja, pitanja koja traže odgovore. Sadašnjost i prošlost se živo dinamično, dramatično ukrštaju. Kći je godinama živjela u iluziji "da je svoj život uhvatila za rogove", da je "odrasla", ali u trenutku kada majku smješta u dom, prošlost se vraća i preplavljuje njeno biće, poručujući da ništa što je bilo nije mrtvo, da sve ono što je prešućeno, neizgovoreno traži da se preispita, čuje, ponovo proživi... Radeći dramatizaciju i predstavu željela sam, u prvom redu, kazališno "uhvatiti dah pisca" specifičan i neponovljin, sočan, jedak, gorak... naći oblik za ogorčenost, bijes, optužbu, mržnju, pronaći scenski oblik i za fizičku i za duševnu bol, za pulsiranje traume, intimnu tragediju odrastanja i rođenja u samospoznaji“, riječi su Tatjane Mandić Rigonat, koja uz dramatizaciju i režiju, potpisuje i izbor glazbe u predstavi.
Ostatak autorske ekipe čine scenograf Aleksandar Denić, kostimografkinja Manuela Paladin Šabanović, suradnica za scenski pokret Ivana Peranić te oblikovatelj svjetla Predrag Potočnjak.
U predstavi glume Edita Karađole, Zoja Odak, Jelena Lopatić / Aleksandra Stojaković, Nenad Šegvić, Andreja Blagojević, Olivera Baljak, Biljana Torić, Marija Geml, Sabina Salamon i Tanja Smoje.
