Jedna ružna priča od pred koji dan ... i opet se tiče našeg pravosuđa i državnog odvjetništva Pred par godina se saznalo za lokaciju masovne grobnice u Ružićima kod Permana, 70ak Nijemaca leži pokopano u jednom dolcu, svi su pobijeni i pokopani poslije borbe, znači nisu ih Nijemci pokopali pa da imaju pola pločice nego su potpuno nepoznati mladići iz 188. brdske divizije. sa kompletnim pločicama i lako utvrdivim identitetom.
(Malo povijesti :
188. brdska divizija Wermachta nastala je sukcesijom i razvijanjem iz divizije broj 188. , formirane u Austriji 1. prosinca 1939. Listopada 1943. ova divizija je razvijena u 188. rezervnu brdsku, koja je 1. ožujka 1944. rasformirana u 188. brdsku i prebačena u regiju Trsta, gdje je podčinjena Zapovjedniku jadranskog primorja (njem. Befehlshaber Operationszone Adriatisches Küstenland).
Obranu kvarnerskog i tršćanskog zaleđa 1. listopada 1944. preuzeo je štab 97. armijskog korpusa Armijske grupe C, a 188. brdska divizija ušla je u sastav njegovih snaga. Pod komandom Zapovjednika jadranskog primorja divizija je učestvovala u velikom broju operacija protiv snaga 9. korpusa NOVJ.
Krajem travnja 1945. 97. korpus našao se na udaru 4. armije JA tokom Tršćanske operacije. Zajedno sa ostalim snagama korpusa, divizija je poražena i prinuđena na predaju 7. svibnja 1945. kod Ilirske Bistrice.)
Nakon poraza i predaje Nijemaca uslijedilo je doba osvete. Velik dio njemačkih vojnika ubijan je na putu prema Rijeci, a ostali su otpremljeni u okupljalište koje je bilo organizirano kao logor kod današnjeg Viktor Lenca u Martinšćici.
Ovi pobijeni u dolcu u Ružićima bili su po priči još djeca do 18 godina, mobilizirana zadnjih dana rata u očajničkom naporu da se zaustave partizanske i savezničke snage u zahuktalom pohodu na Njemačku. Dovoljno mladi, a opet možda dovoljno stari i da imaju potomstvo koje ih možda uzaludno traži već 80ak godina. Teren je privatan, vlasnik je jedna žena u godinama, njen otac je pokapao te Nijemce i ona zna sve o tome, da imaju cijele pločice i broj i sve. Gospođa ih sad smatra svojom svojinom radi toga jer leže u dolcu u šumi iza njene kuće (!?).
Prije 3 godine došla je dozvola od Ministarstva branitelja i policije za ekshumaciju. Kad je došla ekipa žena ih je otjerala i tražila 10.000 eura jer da "mrtvi kruha ne traže". Obavijestilo se policiju, ali su oni zaključili da je to ipak njen posjed i da tehnički ekipa ne bi smjela tamo kopat bez naloga državnog tužitelja, koji takve naloge izdaje samo za domovinski rat (
).
Angažirala je gospođa i odvjetnika koji je slao dopise i prijetio. Opetovano je ekipa za iskop dolazila k njoj, ona samo traži pare, ponavlja da mrtvaci kruha ne traže i da ona ima malu penziju. Rečeno joj je da je to humanitarni rad, da se radi za plaću i da Nijemci neće to plaćati. Ona je uporna. Policija izgleda da je nemoćna (?).
Kaže član ekipe da gospođa neće dati da se nastradali izvade i dostojno otpreme na sahranu svojim rođacima nikako bez para. da govore lovci sve do Klane za to i zašto se to ne ide iskopati. Da svi tamo iz okolice to znaju. Član ekipe koja bi to iskapala se također sjeća kako se razglabalo po nekim riječkim forumima o masovnoj grobnici također iz tih dana na Veprincu i zašto se konačno ne vadi. Sad se konačno i tamo pred godinu i pol ta grobnica iskopala.
Ova ostaje neekshumirana i dalje zbog nemogućnosti dogovora sa vlasnicom terena tj. nemogućnosti ispunjavanja njenog financijskog zahtjeva za "obeštećenjem" koji je ovdje isključivi motiv zabrane.
Da li se zaista ništa ne može učiniti u ovom slučaju?(Izvor priče - izjave dva člana ekipe za ekshumaciju. Autor objave prenio je njihovu priču gotovo od riječi do riječi, iz nevjerice da se tako nešto može događati kod nas!)
Lokacija masovne grobnice - približno - na priloženoj slici.
