Stinica je udaljena od Jablanca morskim putem cca 1 km,a cestom cca 3,5 Km.
Sva sela i zaseoci prema rijeci i zadru katastarski podlježu imenu Stinica,a tako i djeca koja su rođena u tom krugu,mjesto rođenja Stinica.
Prije ulaza u Stinicu postoji selo Stinički dolac,prekrasno selo sa dobrim i gostoljubljivim žiteljima.
Osamdesetih god. 20 st. u stiničkoj vali je izgrađeno apartmansko naselje od strane slovenaca koji su bili i većinski vlasnici no kroz domovinski rat i to se promjenilo. Mnogi su sumnjali da će se Hrvatska moći obraniti pa su budinizašto poprodavali svoje apartmane,ali ima i onih koji su bili hrabri i nisu nasjedali na takve tlapnje pa i danas uživaju u Stinici.
Početkom pedesetih god. 20 st. izgrađena je pilana i žičara koja se protezala od Alana do Stinice radi eksploatacije drvne građe koje na Velebitu ima u izobilju.
Na nesreću mještana u pilani nisu smjeli raditi (što je pridonjelo još većem raseljavanju stanovništva) radili su samo zatvorenici sa nadaleko poznatog Golog otoka.
Sve je na tim postrojenjima bilo novo osim sajli koje su bile na žičari. Ljudi kažu da su kupljene kao rabljene u Francuskoj i da su stalno pucale. Žičara sa pilanom je zatvorena 10-15 god od početka svoga rada opet nitko nezna zašto!?
Na prostoru pilane,a danas trajektnog pristaništa postojao je i autokamp koji je radio duže negoli žičara,a zatvoren je par godina prije rata.
Ne posjedujem stare fotke Stinice,ali imam ih nešto snimljenih u zadnjih 5 god. pa ću vam ih i pokazati.
