Riječki val

[Sabina]

Odvažila sam se otvoriti jednu novu temu.

Pisala bih, a mogu se i drugi pridružiti, o riječkoj glazbenoj sceni. Bilo onoj staroj, prošloj, nestaloj ili onoj staroj još postojećoj ili o ovoj novoj sadašnjoj.
Neki možda mogu pomisliti da riječka scena više nije jaka ali to nije istina.
Svi znamo da je Rijeka koljevka rocka a upravo to je dobra podloga za nove (ili ne više toliko nove) nama manje poznate bandove.
Pa počnimo:
moja favorit grupa (za početak) Mandrili

Mandrili su rock sastav iz Rijeke, osnovan 1997. godine pod tadašnjim imenom ManDrill.

Sastav pokreću basist Robert Jovanović i gitarist Đimi Grgić, nakon što je s radom prestala njihova bivša grupa MC Buffalo & Maderfankerz. Uskoro im se pridružuje bubnjar Dalibor Peršić Dale, te potom i pjevač Kristijan Ćoza.
1997. nastaje prva pjesma "Dosada", a 1998. na riječkom demo festivalu, RiRocku, održavaju prvi nastup i osvajaju prvu nagradu koja uključuje snimanje video spota (za pjesmu "Dosada").
Iako još bez izdavača, u sastavu Kristijan Ćoza, Robert Jovanović, Đimi Grgić, Dalibor Peršić i Tea Grujičić, započinju snimanje prvog albuma koji pod imenom "Embryo" 2002. godine objavljuje "Croatia Records".
Uskoro iz benda odlaze pjevačica Tea Grujičić i gitarist Đimi Grgić kojeg zamjenjuje Tomislav Radinović.
Nakon prometne nesreće Roberta Jovanovića i Tomislava Radinovića, bend konačno dovršava i izdaje svoj drugi album "P" kojeg objavljuje "Aquarius Records" 2006. godine. Na albumu se nalaze singlovi "Satrdej bejbe", "P", "Čelik", i jedan od većih hitova - pjesma "Ljubio, valjao".
Dok su prva dva albuma nastala pod utjecajem rapa i elektronske glazbe, pri snimanju trećeg albuma, bend se odlučuje snimiti album bez elektroničkih efekata, u rockerskom stilu. Pri samom kraju snimanja albuma, američki funk-rock bend Mandrill zahtjeva od njih promjenu imena, zbog čega dolazi do odgode objavljivanja albuma. Bend mijenja ime u Mandrili i u jesen 2008. godine objavljuje novi album "Tibet" kojeg najavljuje singl "Sve što nas čini takvima". Na albumu su se našli i singlovi "Tibet" i "Padam". Riječka promocija albuma održana je u Stereo Dvorani (bila  ).
2010. godine, Mandrili se udružuju s nekadašnjim gitaristom i vokalom riječke punk grupe Paraf, Valterom Kocijančićem. Snimaju album na Kocijančićevu glazbu i s pretežno Ćozinim tekstovima kojeg u proljeće 2010. godine najavljuje singl "Trst".
Bubnjar Dalibor Peršić odlučuje napustiti bend, a zamjenjuje ga Alen Tibljaš koji prvi koncert s Mandrilima održava u svibnju 2010. godine u Rijeci, na koncertu u sklopu Studentskog dana. Tom prilikom, na pozornici se Mandrilima pridružuje i Valter Kocijančić s kojim sviraju dvije stare pjesme Parafa i aktualni singl "Trst". Pri kraju 2010. godine konačno izlazi i album "Apstinencija" potpisan pod imenom "Walter et Les Mandrills". Album je promoviran u riječkoj Stereo Dvorani u ožujku 2011., a do kraja te godine uslijedilo je još nekoliko nastupa na kojima je sviran materijal s albuma te nekoliko starih pjesama Parafa.
3. lipnja 2011. godine, Mandrili objavljuju pjesmu "Torpedo" kao najavu novog albuma. Dan kasnije na nastupu na Studentskom danu, na Gatu Karoline Riječke, ponovno predstavljaju novog člana - Darka Terlevića te bend postaje kvintet.

   

[zokxy]

 
Samo naprijed, pohvala za temu!   

[Sabina]

Hvala Zoki  ... idemo dalje.

Danas ćemo ispričati priču o još jednoj mlađoj grupi koju gotivim a onda sljedeći put nešto starije 
Radi se o grupi neobična imena Quasarr

(čitaj: KVAZAR, prema Anić/Goldstein rječniku stranih riječi): Astron - vrlo udaljena nebeska tijela slična zvijezdama koja emitiraju intenzivnu plavu i ultraljubicastu svjetlost i snazne radiovalove. KVAZI eng. STELLAR = zvjezdani!
Članovi: Filip Frank - gitara,orkestracije, programiranje, Boris Štok - vokal, tekstovi, Sergej Hofman - bas, Hrvoje Šćulac - klavijature, programiranje, Robi Slama - bubanj, Nevio Rugaš - programiranje, perkusije i Jelena Janković - back vokal
Gostujući članovi: Alisa Šepić - violina, Mia Marić Dugančić - violina, Alberto Surina - violina

Bend iz Rijeke. Nastaje početkom 2000. g.
Te godine bilježi svoje prve nastupe svirajući repertoar dijelom autorskih pjesama i obrada. Nakon toga daje naglasak isključivo na autorskom radu, te snima niz demo materijala i nastupa po vaznijim klubovima u Hrvatskoj (Zagreb, Zadar, Rijeka,Pula. Slovenija).

Prekretnicu prerdstavljaju nastupi u polufinalu i finalu projekta "Inkubator - Aquarius Records" u zagrebačkom klubu Aquarius koji bend etabliraju u glazbenim krugovima i pred publikom. Drugim mjestom na festivalu bend je predstavio novi prepoznatljivi zvuk i zadobio interes kod izdavača.

Tada slijedi pauza od godinu dana nastala zbog osobnih obaveza i interesa članova, te od 2004. sve kreće iznova. U novoj postavi (uz stari autorski duo Frank - Štok). Novim pristupom glazbi, bend stvara drugačije pjesme, snima videospot za prvi singl "Ti" i priprema se za nastupe u jos boljem i upečatljivijem izdanju koje je logičan slijed nove koncepcije s novim instrumentima, zvukovima, stilom koji je mix elektronike (moogovi,loopovi...) i akustike (ak. gitara, klavir, gudači...).

Zahvaljujući spontanoj inicijativi Vlade Simčica - Vave (ex Laufer), materijal dolazi u ruke renomiranom zagrebačkom producentu Denisu Mujadzicu-Denykenu koji je takoder prepoznao bend i pjesme kao novost i kvalitativni pomak na domaćoj glazbenoj sceni. Slijedi susret u Rijeci i dogovor o snimanju spomenute pjesme i potom i ostatka debi albuma. Grupa dolazi u kontakt s Menart i DOP Records s kojima nalaze zajedničke interese i vizije po pitanju suradnje, djelovanja na domaćem i potencijalno inozemnom glazbenom tržistu. U nakladi DOP Records će objaviti tri studijska albuma koji će biti realizirani u suizdavačkoj suradnji diskografskih etiketa DOP Records i MENART.

Stvoriti poseban,originalan i u Hrvatskoj rijetko viden audio i vizalni doživljaj. Zadržati njegovanje visokih skladateljskih i izvedbenih standarda. Stvarati glazbu onakvom kakvu je grupa doživljava. Bitan je skladateljski i izvedbeni doprinos. Estetika, u svakom smislu te riječi. Glazbom, tekstovima, izvedbom i vizualno. Korištenje orkestracija, klasičnih instrumenata (gudači,puhački instrumenti).

- 2008. godine bend dobiva brojne nominacije u prestižnim kategorijama , i to; Nominacija za Porin (najbolji album alternativne glazbe)
- 2 Nominacije za zlatnu kooglu (najbolji novi izvođač,najbolji dizajn omota albuma)

Po mom osobnom mišljenju band je najbolji u live izvedbama. Bila sam na koncertu u Harteri gdje je uz poseban ambjent njihova muzika savršeno "sjela"

[Sabina]

A sada jedan stariji ženski band kojeg jesam i još uvijek jako volim

Cacadou Look je ženski rock sastav iz Opatije osnovan 1983. godine. Objavile su dva studijska albuma Tko mari za čari (1987.) i Uspavanka za Zoroa (1989.). Razišle su se 1991. godine nakon koncerta održanog 25. svibnja u Zagrebu.
Nakon što su od svojih prijatelja posudile instrumente, Jasmina Simić (vokal), Tatjana Simić (bubnjevi), Suzi Kožić (bas gitara), Sandra Vrančić (gitara) i Tamara Vrančić (klavijature), osnovale su sastav Cacadou 1983. godine u Opatiji. Cacadou je bio ženski sastav koji se sastojao od dva para sestara (Vrančić - Simić) i jedne djevojke (Kožić). Sastav su osnovale na vrlo neuobičajen način jer niti jedna od njih pet nije znala svirati, već su se u to vrijeme zabavljale s glazbenicima s kojima su odlazile na probe i koncerte. Na tim probama pomalo su učile svirati, a kada je većina muškaraca otišla na odsluženje vojnoga roka, ostavili su im instrumente na kojima su mogle godinu dana vježbati. Prvo zanimanje javnosti ostvaruju sa skladbama "Mutno jutro" i "Izlazim u grad".
U to vrijeme na prostoru bivše države već su postojala dva ženska sastava, Tožibabe iz Ljubljane i Boye iz Novog Sada gdje su sva tri sastava jednom nastupila zajedno. Sandra Vrančić ubrzo nakon osnivanja Cacadoua udaje se za Renata Debeuca, koji je bio bubnjar riječke skupine Fit te se oboje povlače iz glazbe. Umjesto Sandre u sastav dolazi Giovanna Kirinić, koja je već imala glazbenog iskustva ali uskoro nakon toga iz Cacadoua odlazi i druga sestra Tamara Vrančić koja je postala članom sastava Fit, a nakon toga odustaje od glazbe i posvećuje se književnosti. Nakon što su imale velikih problema oko pronalaska nove klavijaturistice na tom mjestu se ustalila Alenka Mendiković.
Sredinom 1980-ih godine u Beogradu je djelovala skupina Kakadu, pa zbog izbjegavanja nesporazuma s istoimenim sastavom mijenjaju ime u Cacadou Look. Upornim vježbanjem i povremenim nastupima te popularnim demo snimkama "Sama" i "Kao pjesma", koje su se vrlo često vrtile na radio postajama, ubrzo potpisuju ugovor sa diskografskom kućom Jugoton. Album Tko mari za čari izlazi 1987. godine i time postaju prvi ženski sastav koji je objavio materijal na prostoru bivše Jugoslavije. Za fotografije na albumu zaslužan je njihov sugrađanin Romano Grozić (kasnije ostvario uspješnu karijeru u modnoj i reklamnoj fotografiji u Italiji). Producenti su bili Husein Hasanefendić (Parni valjak) i Tomo In Der Mühlen (bivši član sastava Karlowy Vary). Kao najveći hit s albuma nametnula se cover skladba "It's So Easy", Buddya Hollya, prevedena na hrvatski kao "Tako lako". Za ovu skladbu snimljen je video uradak u casinu "Rosalia" u Opatiji, a producirao ga je Aleksandar Kostadinov. U to vrijeme mnogi su mislili da su studijske snimke na albumu odsvirali neki drugi iskusniji glazbenici, međutim sve su ih demantirale svojim prvim uživo nastupima, a svakim sljedećim zvučale su sve bolje.
Drugi album pod nazivom Uspavanka za Zoroa objavljuju 1989. godine. Producent je bio Ted Hayton (surađivao sa grupama: Art Of Noise, Stranglers, Berlin, Paul Young...). Snimio je i dvije skladbe za englesko tržište kako bi pokušao pridobiti tamošnje izdavače, ali nažalost to mu nije pošlo za rukom. Drugi album donio je nove hitove poput "Baum Bam Bam" i "Baš kao nekad". Također, našla se i još jedna cover skladba Bryana Ferrya, "Let's Stick Together", prevedena kao "Krenite s nama".
Veliki uspjeh drugog albuma otvorio im je vrata za dalje, međutim početak Domovinskog rata omeo ih je u tome, te se Cacadou Look ubrzo raspao.
Cacadou Look je posljednji put nastupio 25. svibnja 1991. godine u Zagrebu. Nakon toga zbog rata sele se u Nizozemsku te se povlače iz glazbenog svijeta. Po povratku u Hrvatsku Jasmina Simić (Rožanić), se udaje, ima troje djece i živi u Opatiji. Tatjana Simić (Prpić), također se udala i živi u Opatiji. Giovanna Kirinić živi u Zagrebu, a Alenku Mendiković životni je put odnio u Veronu. Suzana Kožić (Banović) živi s obitelji u Amsterdamu i predaje hrvatski jezik.
"Sve smo sretne, bile u braku, razvedene ili solo i redovito se čujemo", govori Jasmina Rožanić te dodaje da se rado prisjećaju vremena kada su svojim nastupima privlačile veliki broj obožavatelja u bivšoj državi.

[zokxy]

Sabina, s gustom ovo procitam. 

[Sabina]

Hvala Zoki 

Danas ćemo obraditi jedan manje znan stari metal band iz Rijeke koji se ugasio ali su neki dan izdali reizdanje jednog svog albuma.
 
Radi se o grupi Dr.Steel...osobno sam poznavala većinu banda iako nije bio stil muzike koji sam slušala ali mislim da vrijedi nešto znati i o njima jer sada slušajući mislim da su zaista bili dosta dobri u ono vrijeme za taj smjer muzike.

Dr. Steel je ugasli heavy metal bend iz Rijeke. Osnovani su 1981. pod imenom "Nož u leđa", ali su ubrzo morali promijeniti ime u Dr. Steel , zbog problema s cenzurom vlade i lokalnih vlasti (?). Uskoro slijedi niz različitih koncerata diljem bivše Jugoslavije, s vrhuncem 1983. kada su nastupali kao predgrupa Divljim Jagodama u Zagrebu, Rijeci i Puli na svojoj najuspješnijoj turneji "Motori".
Godine 1986. su osvojili prvo mjesto na festivalu gitare u Zaječaru i uspijeli napraviti suradnju s izdavačkom kućom PGP RTB - iz Beograda . Ubrzo je bend ušao Top Ten studio u Ljubljani, a njihov debitantski LP "Čekam na noć " objavljen je krajem 1986. Ovaj zapis smatraju mnogi kao jedan od najboljih heavy metal albuma iz 80-tih na području ex -Yu jer su imalli vrlo snažan vokal (Boris Sarajlić, poznavala osobno i nismo se baš gotivili  ) i veliku sličnost sa Judas Priest i početcima Saxona.
Nažalost, originalni LP je danas vrlo rijedak s obzirom na činjenicu da su ga izdali u jako malim količinama.
Nakon objavljivanja svog debi albuma, band je napravio puno koncerata diljem zemlje. U Celju , Ljubljani i Svetozarevu su imali vjerojatno najbolje koncerate u karijeri benda. Oni su također svirali na kultnom heavy metal festivalu u Sarajevu koji je zajedno s Dr. Steel okupio najistaknutije Ex-Yu metal bendova 80-ih kao što su Bombarder, Legija ,Heller, Pergament itd. Ostali nastupi uključivali su nastupe na Radiju 202 iz Beograda, "Hitu meseca", koncerata i nastupa, kao i na Ri - rock festivala u rodnom gradu.
Jedan od glavnih članova benda, gitarist Miro Klarić, je također svirao u kultnom underground punk bendu VRH iz Rijeke.
Između 1990/ '91 , Dr. Steel su snimili svoj drugi album Raj ili pakao (Učini nešto ) u studiju Radio Pule. Ali vrijeme za to je bilo nepovoljno. Album je planirao objaviti Sarajevo disk, ali zbog financijskih problema, ekonomska krize, političke situacije i rata to se, nažalost, nije dogodilo , a Dr. Steel jednostavno nestao sa scene .
Taj drugi album nikada nije bio službeno objavljen, samo su postojale neke promo kazete u opticaju .
Međutim , master snimke su spašene, a 2001., deset godina nakon snimanja, srpski One Records službeno je objavio materijal banda Dr.Steel na CD-u pod nazivom "Učini Nesto / Raj ili Pakao".
Reizdanje prvog albuma "Čekam na noć" ove godine pokrenulo je priče o novom okupljanju banda. Šta će biti vidjeti ćemo...
Članovi banda:
Boris Sarajlić - vokal
Miro Klarić - gitara
Dalmo Tomin - gitara
Davor Vučetić - bas
Željko Pajić - bubnjevi (moj ex susjed) 

Ja sam malo prokopala na You Tube i našla ove dvije zanimljive snimke.
Ova nažalost ima prekid nakon minute i pol ali mi je ovaj spot baš super jer me podsjeća na dane moje rane mladosti (hahahaha to znaci da postoji i moja srednja i starija mladost )...ako netko ima cijeli video bila bih mu do groba zahvalna 



i nešto malo žešće 

[Asterix]

Odlična tema, čitam s velikim guštom i svaki put naučim nešto novo.

Sabina, samo tako dalje 

[Sabina]

Odlična tema, čitam s velikim guštom i svaki put naučim nešto novo.

Sabina, samo tako dalje 

Hvala bit će još ... riječka scena je neiscrpna 

[Sabina]

Metrobolik (1998.-2008.)... meni jedan od boljih bandova koji na žalost više nije aktivan
Stil: pop rock, elektronika
Diskografija: Bombardiranje New Yorka 3 / kompilacija (Slušaj najglasnije 2000.), Metrobolik (Dinaton, 2002/3.)
Ri Rock - 25 godina live / kompilacija (Dallas, 2004.) Metrobolik - Sprži ovaj CD! (Internet reizdanje Metrobolik.Net, 2006.)

Metrobolik je jedan od rijetkih riječkih bendova koji je početkom milenija uspio objaviti album za neku relevantnu hrvatsku diskografsku kuću. Uz nagrađivani hit ”Kada noć padne na grad” i prijedloge nominacija za važne nacionalne glazbene nagrade ističu se po čvrstoj svirci uživo te titulom prvog službeno objavljenog domaćeg albuma na internetu.
Svojom internet akcijom ”Sprži ovaj CD!” (2006) skrenuli su u Hrvatskoj pažnju na nove, sada već uobičajene, distribucijske tijekove u današnjoj glazbi i na taj način ostvarili oko 7.000 downloada albuma i skoro rasprodana naklada od 1.000 komada u CD formatu je odličan rezultat za malo ”tržište” kao što je Hrvatska. Prosvirali su ”sve što se dalo”, bilo na festivalima ili samostalnim nastupima po Istri, Kvarneru, Zagrebu i dalje, no, to je prošlost i svi su se, svatko na svoj način, okrenuli budućnosti.

Članovi banda:
Ana Kabalin - vokal
Robert - gitara, loops, sampleovi, keyboards
Vladimir Kariolić - gitara, guitar-synth, programiranje
Ljubomir Silić - bas
Dejan Adamović Deva - bubanj, udaraljke



i meni najdraža

[Sabina]

Grad

Grupa GRAD osnovana je 1985. godine u Rijeci i spada u onaj uski krug bendova koji su svakim novim albumom držali korak s recentnom svjetskom rock produkcijom što se jako dobro čuje iz njihovih pjesama. Priča o grupi Grad priča je o riječkoj glazbenoj sceni i počinje u ”boljoj prošlosti” 1987. godine. Godina je to u kojoj direktno s riječkih dokova na koncertne podije cijele bivše države slijeću Let 3, Fit, Grč, Cacadou Look, Ogledala i, konačno, Grad.
I upravo su oni u svim napisima koji su pratili bilo skupne, bilo pojedinačne nastupe Ri-bendova isticani kao perjanice cijele scene.
Kada je krajem godine promovirana kompilacija ”Rijeka-Paris-Texas”, nova je riječka scena i definitivno bila ustoličena, a Grad su uz Let 3 bili na njezinom prijestolju.
Iako su uživali naklonost kritike i publike kao urbani rock bend, sklon artističkim izletima koji su se najbolje reflektirali kroz suradnju na video brojevima sa cijenjenim video umjetnikom Daliborom Martinisom, proći će još četiri godine do njihovog debi albuma. Objavljivanje ploče ”Ljudi” (1991.) ”Novi list” proglašava jednim od najvažnijih događaja u povijesti riječke scene, odajući priznanje dosadašnjem beskompromisnom i upornom radu benda. ”Ljudi” su poput best of albuma donijeli najbolje pjesme iz dotadašnjeg opusa Grada, kao što su Vodi me, Zid i klasik Ima li nešto.
Dvije godine kasnije izlazi ”Amerika”, drugi album, čija naslovna stvar tjednima drži vrh tada popularnog Hit Depoa. Priznajući značaj i utjecaj Grada na Ri-rock scenu, na albumu gostuju Prlja (Let 3), Damir Urban, Leo Rumora (ex-Ogledala), Neno Belan i Davor Tolja (Denis & Denis).
Iste će godine Grad izaći na kompilaciji ”The Best Of Indie Rock - Made In Croatia”, potvrđujući i time svoj status jednog od najjačih domaćih rock bendova.
No to će biti i njihov gotovo posljednji korak, bend ima veliki pauzu u radu sve do 1998., kada izlazi treći album ”Planet Majmuna 1999”, koji uz 11 novih pjesama donosi i podsjetnik na najbolje pjesme benda u obliku 6 bonus tema (radi se o ranijim demo verzijama koje mnogi smatraju boljim od kasnijih studijskih verzija. Uz singlove ’Cyber love’ i ’Biti normalan’, ploča dobiva solidne ocjene kritike, a bend to kapitalizira sjajnim svirkama unutar i izvan granica lijepe naše.
Album ”Nebo” iz 2001.godine prije svega donosi novu zvučnu sliku bojanu prepoznatljivim pastelama iskusnih glazbenika - vokalom Deana Škaljca i gitarama Igora Stevanovića i Orijena Modrušana uz odličnu produkciju, te povratnički singl «Nebo» koji je vratio Grad na pozicije koju zaslužuju – odličan rock band sa modernom produkcijom i sjajnim osjećajem za pjesmu.
2005. su izdali album "Glad".
Riječki Grad pripada onim rijetkim sastavima koji su zaslužili bolju sudbinu od ove koju imaju na današnjoj sceni. Do sada su objavili 6 albumskih izdanja, a može se reći da su bez obzira na afinitete slušalačke populacije, uspjeli postaviti zapažene autorske standarde. Novi album nastavlja u prepoznatljivom smjeru pratiti interes grupe, donekle proširujući izražajnu formu prema strukturno složenijim vokalno-sviračkim elementima, tako da je i dalje to neka njihova varijanta modernog rock/ popa ustanovljenog na prijelazu 80-tih u 90-te godine, sa snažnim tekstualnim asocijacijama i dobro postavljenom izvođačkom dimenzijom. Grad danas čine dovoljno iskusni glazbenici, koji na siguran način “distribuiraju” vlastite ideje, čija je poruka prepoznata još u prvoj fazi karijere grupe. “Ne” je zadnji album koji nastavlja pratiti interes Riječana u očekivanom maniru, iako su okolnosti oko njih sasvim drugačije, samim tim i “raspoloženje” javnosti za ono što bend danas u izražajnom smislu nudi.
Nešto staro i dobro poznato:


I nešto novije a po meni jednako dobro samo manje eksponirano:

[Asterix]

odličan je ovaj Praznik 

[Sabina]

Je @Asterix i mene je iznenadilo što mi je promakao taj album izdat 2010. godine. Kad sam ga preslušala stvarno sam se iznenadila postojanom kvalitetom.

Nastavljamo sa još jednom meni vrlo dragom riječkom grupom...

En Face riječka je rock skupina koja je osnovana 1988. godine.
U to vrijeme sviraju po brojnim lokalnim manifestacijama (Rirock, Gitarijada Z.O. Rijeka), a pojavljuju se i na značajnijim festivalima na području bivše Jugoslavije. Prvi album objavljuju 1991. godine pod nazivom Barock ’n’ Roll. 1994. godine ostvaruju suradnju s riječkim rock glazbenikom Damirom Urbanom sa skladbom "S dlana Boga pala si", za koju 1996. godine dobivaju diskografsku nagradu Porin u kategoriji za najbolju vokalnu suradnju.

Prvu postavu sastava činili su članovi Sandro Bastiančić (vokal, bas gitara), Sanjin Eterović (gitara, vokal), Miro Vidović (gitara) i Predrag Jerković (bubnjevi). Za razliku od ostalih riječkih rock skupina u to vrijeme, od početka su se priklonili više gitarističkom popu. Ljubavne teme i lagane melodije, kasnije će ih odvesti na vrhove top ljestvica.
Prve nastupe održavaju po brojnim lokalnim manifestacijama, a vrlo brzo počinju svirati na značajnijim festivalima po prostoru bivše države. Prvih godina kroz sastav je prošlo mnogo glazbenika i do 1990. godine u En Faceu su još svirali Damir Halilić (Public), Boris Reinić (Let 3), te Branimir Gazdik i Diego Manestri. Vlado Simčić i Alen Tibljaš kasnije postaju članovi sastava Laufer, dok Bastiančić i Eterović zajedno s Miroslavom Vidovićem i Predrag Jerković ustaljuju postavu En Facea. 1992. godine u ovoj postavi osvajaju treće mjesto na manifestaciji pod nazivom 'Kvarnerska rock liga '92' u konkurenciji od dvadeset pet sastava, a u ljeto 1993. godine plasiraju se među finaliste prvog 'Art & Music' festivala u Puli.

1991. godine objavljuju svoj prvi album pod nazivom Barock ’n’ Roll i to je jedno od posljednjih domaćih vinili izdanja. Album osim promocije nije doživio nikakvu nakladu. Krajem 1994. godine En Face u nakladi izdavačke kuće Lobel, objavljuju svoj drugi studijski album pod nazivom "S dlana Boga pala si". Na albumu se nalazi istoimena skladba koju su izveli u duetu zajedno s Damirom Urbanom. Skladba je postala njihova velika uspješnica i 1996.  Skladba "S dlana Boga pala si" također spada među najizvođenije hitove hrvatske glazbe svih vremena. Nakon dvije godine 1996. En Face objavljuje pop - rock albuma Čitaj 'An fas'. Simboličan naziv albuma dolazi od činjenice da su mnogi ime skupine izgovarali na pogrešan način kao "An Fejs". Album sadrži radijske uspješnice poput "Priča" i "Želio bih da si tu". Slijede albumi U krilu mjeseca i Sve se mijenja koje objavljuju za izdavačku kuću Dallas Records.
2002. godine objavljuju kompilacijski album pod nazivom Best of En Face 12+4 na kojoj se osim "S dlana Boga pala si" nalaze i skladbe objavljenje za izdavačku kuću Lobel, koja je u međuvremenu bankrotirala pa mnogi obožavatelji nisu mogli nabaviti njihova starija izdanja. Kompilacija osima starih uspješnica sadrži i četiri nove skladbe. Prva skladba pod nazivom "Lola", obrada je stare uspješnice sarajevske skupine Pro arte, koju je napisao Đorđe Novković, a a En Face je izvodi sa skupinom Blagdan Band. Nove skladbe u potpunost su rađene u njihovom poznatom stilu s naznakama da i dalje prate trendove pa stoga u ovim skladbama ima i laganih promjena u odnosu na njihov standardni zvuk.
Osim standardni glazbenih gostiju, na albumu također sudjeluju Iva Močibob i Nikolina Tomljanović iz skupine E.N.I. u skladbama "Stariji smo jedan dan" i "Treba mi vremena".
2005. godine objavljuju svoj sedmi album "Lako je ostati mlad". Album sadrži devet novih skladbi i novu obradu skladbe "Tvoje lice". Autori većine materijal su Sandro Bastiančić i Miro Vodović, a najavni singl bila je skladba "Sretan dan". Na snimanju su sudjelovali brojni glazbeni gosti među kojima je ponovo Vlado Simčić (Laufer), Ana Kabalin (Metrobolik), te Martina Pongrac Štritof (Divas), koja gostuje na skladbi "Dan kao san". Ostali gosti su Leo Rumora, Amira Hidić (prateći vokali), Daniel Srdoč (harmonika) i Darko Terlević (saksofon]). Materijal su počeli snimati u studiju Nene Belana 'Garaža' u Rijeci, a miks i produkcija rađeni su u studiju 'Loud' u Amsterdamu, Nizozemska. Aranžmane za sve skladbe napravili su bubnjar Alen Tibljaš i Vedran Križan.

Meni jedna od dražih pored "Lole" i "Stara kuća" (koja me uvijek podsjeti na našu zametsku kuću, kuću mog djetinjstva:



I nešto novije od ove godine, najava novog albuma

[Sabina]

A sada jedan valić kojeg posvečujem gospodinu Miliću...ne znam zašto ali kad čujem ovu pjesmu odmah me asocira na gospodina Milića 



Ovaj izvođač je mala iznimka jer nije riječ o riječkom rocku niti isključivo muzičare iz našeg kraja ali je meni jako zanimljiv jer se pored mnogo zanimacija odlučio i za glazbenu karjeru. A zašto ne? Ja uvijek kažem ako čovjeka nešto veseli i od srca to želi nikada nije kasno da započne.

Daniel Načinović (Labin, 29. siječnja 1952.), hrvatski pjesnik, prozaik, esejist, novinar, prevoditelj (s talijanskog, francuskog i slovenskog). On je jedan je od najistaknutijih suvremenih hrvatskih književnika srednje generacije i, uz pjesnika Borisa Biletića, danas vodeće poetsko ime istarskog književnog kruga. Bavi se i ilustracijom, slikarstvom i glazbom. Školovao se u Vinežu, Labinu, Pazinu, Rijeci, Puli i Zagrebu. U Pazinu pohađao klasičnu gimnaziju Biskupskog sjemeništa gdje maturira 1969. U Rijeci dvije godine studira filozofiju i teologiju. Godine 1975. diplomira hrvatski i talijanski jezik na Pedagoškoj akademiji u Puli. Studij talijanskog jezika dopunjava tijekom 1975. na Sveučilištu u Sieni (Italija) te 2002. u Castelaraimondu/Camerinu (Italija). Studirao je i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Kao novinar u “Glasu Istre” radi od 1975. do 2001. Kraće vrijeme (koncem 1990. i u prvoj polovici 1991. godine) kao zamjenik glavnog urednika radio u uredništvu novopokrenute ilustrirane revije “Naša Sloga” u Pazinu. Bio je član uredništva pulskog književnog časopisa “Istra”, uredničkoga vijeća edicije “Istra kroz stoljeća” i uredništva “Nove Istre”. Od 1984. član je Društva hrvatskih književnika (Zagreb). Uz književnike Alda Klimana, Miroslava Sinčića, Stjepana Vukušića, Tatjanu Arambašin i prvog izabranog predsjednika Borisa Biletića, bio je jedan od članova Inicijativnog odbora i organizatora Osnivačke skupštine Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika, održane u Puli 2. srpnja 1990. godine. Od 2001. je samostalni umjetnik - književnik, član Hrvatske zajednice slobodnih umjetnika (Zagreb); član Hrvatskog novinarskog društva.
Načinović poeziju počinje pisati u srednjoj školi gdje škol. god. 1965./1966. izdaje vlastiti, rukom pisani, unikatni list “Lux”. Prozom se počinje baviti koncem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina 20. st. u Labinu, Pazinu i Rijeci. Prvi prozni radovi tiskani su mu u zagrebačko-riječkom “Omladinskom tjedniku” (1971.) i “Hrvatskim novinama” (1971.) iz Željezna (Eisenstadt) u Gradišću - Austrija. Prvi opsežniji izbor stihova, pod naslovom “Akvareli”, objavljuje u pulskome časopisu “Istarskom mozaiku” (1973.). Tijekom studija u Puli član je Književnoga kluba “Istarski borac”. Na stranicama književnog časopisa “Istra” objavljuje poetske i prozne tekstove, kao i prevoditeljske i književno-esejističke radove. Nagrađena na natječaju pulskog Fonda za kulturu, u izdanju Čakavskog sabora 1976. godine objavljena je njegova prva knjiga pjesama, “Tu i tamo nedjelja”.
Načinović piše eseje za razne monografije, a tiska ih i u prijevodima na engleski, talijanski i njemački jezik; njegova je poezija objavljivana na talijanskom, slovenskom, makedonskom, poljskom i esperantu, priče za djecu na albanskome jeziku. Novinske članke, reportaže, intervjue, feljtone, putopisne zapise, prikaze i osvrte tiska u raznim listovima a najviše (na tisuće članaka) kao vanjski suradnik, a zatim i kao profesionalac u dnevniku “Glas Istre”, Pula.
Surađuje s mnogim skladateljima zborske i zabavne, pop-rock glazbe. Predstava “Burrra”, prema njegovoj slikovnici, u režiji Roberta Raponje, jedna je od najizvođenijih u djelovanju Istarskog narodnog kazališta. Prigodom otvaranja Međunarodne glazbene tribine u Puli, Raponja 2001. postavlja i Načinovićevu scensko-glazbenu fantaziju (libreto) “Tanac od mrtvih”, za koju je glazbu napisala Tamara Obrovac. Čakavska scena Istarskog narodnog kazališta u Puli u kolovozu 2004. izvodi Načinovićevu komediju “Divojke za ženidbu” (režija: Robert Raponja).
Daniel Načinović je dobitnik više književnih nagrada i društvenih priznanja. Sudionik je brojnih književnih priredaba, a tijekom 2001. i 2002. godine, zajedno s piscima Vjekoslavom Tomašićem i Juanom Octaviom Prenzom, voditelj je Hrvatske književne radionice u Trstu. Poezijom zastupljen u čitankama “Dveri riječi” (“Profil”, Zagreb, 2004. i 2005.) za VI. i VIII. razred osnovne škole. Jedan je od pokretača i urednika, uz Jasnu Orlić, “Ružmarina”, priloga za djecu “Glasa Istre”.
Dobitnik je glazbene nagrade Porin (2003) u kategoriji hit godine za pjesmu Trag u beskraju koju izvodi Oliver Dragojević. To ga je, pretpostavljamo, ohrabrilo da nastavi stazom lakih nota pa se tako okušao i na Čansonfestu (2008) izvodeći vlastitu pjesmu Va Opatije, koju je sam i uglazbio. Rezultat: Nagrada publike i Nagrada za scenski nastup! A Melodije Istre i Kvarnera logičan su nastavak takvog glazbeno-scenskog iskaza pa je na tom festivalu nastupio 2009. s vlastitom skladbom Kartulinica.
Glazbeni angažman Daniela Načinovića poprimio je i opipljivu formu: nosač zvuka Ostaj zbogom, moja vilo – Adrijanskog mora pjesni svete i svjetovne – kantautorski je album na kojem „Načinović šansone sklada na novotrubadurski način i pjeva uz reduciranu pratnju; koristi vlastite tekstove i poetska ostvarenja iz hrvatske renesansno-barokne književne baštine.“

[milić]

A sad je Sabina mene navukla. Već sam spreman za spavanje. Neću ni gledati Riječki val. Ma ipak ću. I vidim ode nekom gospodinu Miliću. Pa ga se uspoređuje s D. Načinovićem, olala!
Pa se vrti meni jedna od omiljenih pjesama čavala. Pa još jedna. Vrag zna ki je taisti g. Milić.
A ja sam samo mali milić, s malim m, koji se muči da li se po studenjski kaže: jedniga, jeniga ili pak eniga. Koga god pitam drugo  mi govori . Pa će negdje biti jeniga, negdje eniga, a negdje... pogodite. Neka raste tisuće sinonima!!!
A sad idem spat, ili kako bi moj nono rekav:
- Ala dico hote curat pa spat.

[madcox]

Zgodna temica....

Evo mog doprinosa: jedan manje poznat riječki pjevač:

Denis Kraljević  - nisam puno našla o njemu na netu, premda sam ga kao mulica slušala i imam i čak taj jedan jedini njegov album koji je izdao (sjećam se da se prodavao u Hamby-ju) - uglavnom njeguje stil pop-rock.



I meni njegova najdraža stvar :





a uglavnom, šteta šta nije još šta objavio, jer su mi zapravo sve stvari s tog jednog albuma baš super: