Usporedne fotografije Rijeke i okolice nekad i sad

[zokxy]

Temu otvaram i očekujem vrhunske filigranističke priloge našeg suradnika ... 



Piše: uništena njemačka baterija na Sv. Ani 21.04.1945.  Pošli smo tragom ove slike koja je odolijevala već predugo - i našli lokaciju - i još se vide tragovi i nakon 66 godina!

Prva stvar - nije Sveta Ana već je lokacija na brdu Kačjak! Dosta je to zavelo naše tragače prije! Tu smo već pronašli i započetu podzemnu gradnju - vjerojatno je bila zamišljena kao jaka utvrda, no vrijeme im je iscurilo i nisu je stigli dovršiti - najvjerojatnije Nijemci, jer je Todt uz prisilni rad lokalnog stanovništva te zadnje godine rata intenzivno rovao ovim dijelom Rijeke!




Piše: uništena njemačka baterija na Sv. Ani 21.04.1945.

Pošli smo tragom ove fotografije i plazili još neizgrađenim područjem, i konačno - našli smo je! Moj pas i ja! 



Našao sam je!!!!!!!!!!!!!! Pogled na brda i konture, zgrade, sve paše! A i još se na lokaciji vidi ostataka betonskog zida koji se dobro vidi na originalnoj fotki.

[Bazilisk]

Usporedba vrijedna otvaranja teme!

Moje iskrene čestitke!
Bravo Zokxy!
Ovu enigmu doista nije bilo ni malo jednostavno odgonetnuti!
Respect!

Idem odmah nešto iščeprkati za nastavak teme ...
Odakle da počnem?

[Bazilisk]

Meni osobno je ova usporedba jedna od dražih!

Malo je lokacija (zabilježenih na staroj fotografiji) doživjelo toliko dramatičnih promjena poput ove na Školjiću!
Tko bi od današnjih prolaznika pretpostavio da se upravo tu pralo rublje, da tuda i dan-danas (natkriven do svog utoka u Rječinu) protječe potok Školjić?

[Bazilisk]

Ipak je red da se napiše i par riječi o mom forumskom identitetu / avataru.

Bazilisk je pravi naziv za ... većini naših sugrađana dobro znanog trsatskog zmaja!

"ZMAJ" na Gradini, Trsat
autor Anton Dominik von Fernkorn (Erfurt, 17. ožujka 1813. - Wien, 15. studenog 1878.), austrijski kipar.

U starosti, na samrtnoj postelji Laval Nugent izražava želju za uvođenje željezničke pruge u Hrvatsku, a umire 22. kolovoza 1862. godine u Bosiljevu, gdje je najradije i boravio.
Iz Bosiljeva njegovo je tijelo prevezeno u grobnicu "Mir junaka" u starom gradu Trsatu nad Rijekom, i položeno kraj sarkofaga njegove žene. Pred grobnicom još i danas stoji jedan od 2 brončana zmaja s pijetlovom glavom (pravi naziv je Bazilisk!) koji su čuvali grobnicu držeći u rukama štit i žezlo. Te zmajeve je izradio Fernkorn po Nugentovoj narudžbi, a bilo ih je ukupno 4: dva za Bosiljevo i dva za Trsat. Posljednji zmaj je u Bosiljevu postojao još prije nepune godine dana (zapisano 14.04.2008.), i tad mu se gubi trag!(?)

više na
tag: http://www.udruga-kameleon.hr/tekst/941/

[Bazilisk]

Ove dvije usporedbe naprosto moraju biti prezentirane zajedno!

Za razliku od ostalih mojih foto-usporedbi u kojima sam autor svih novih fotografija, ovdje su oba autora meni nepoznata, obije su fotografije nastale prije mog rođenja.
Snimljene su neposredno prije i poslije II svjetskog rata.
Dobro ilustriraju razaranja riječke luke.



Pogledamo Rijeku sa Rive Boduli još jednom, preskačući razorenu međufazu!

Ovaj puta sa vremenskim razmakom otprilike jednakom životnom vijeku prosječnog Riječanina... ... i naravno, mojom novom fotografijom!
 


U okvir zgrada koje su preživjele bombardiranje luke, stali su neki posve novi objekti!
Kako su se i koliko uklopili, prosudite sami!

[Bazilisk]

Riječka Riva, Palazzo Adria i Palazzo Bacich 1920-tih prošlog stoljeća i danas.
Na novoj fotografiji se dobro vidi adaptacija na krovištu, dograđen 5-ti kat na krovu današnje zgrade Jadrolinije - detalj koji ne može promaknuti pažlivom oku pasioniranog promatrača!
Krovište nije podizano, kupole su ostale na istom mjestu.

Sve dok se nisam počeo ovako strastveno baviti usporedbama, pojma o tome nisam imao, kao ni o mnogim drugim sličnim detaljima na našim povijesnim zdanjima.
Baš kao ni većina naših sugrađana!

[Bazilisk]

Kad smo već na Rivi, bacimo još jedan pogled na poznata riječka pročelja i iz druge perspektive, sa Adamićevog gata.
Dominira ex-Palazzo Adria, ex-Jugolinija, Jadrolinija ...

[Bazilisk]

Samo 2 dana kasnije, još bolja prigoda za novu fotografiju po ovom istom predlošku!
Inače uglavnom zauzet (izložbe, sajmovi, klizalište ...), Adamićev gat pružio mi je rijetku prigodu da ga ovjekovječim i u ovom izdanju, kao pješačku oazu s klupama za šetače ...

Ovoj zadnjoj usporedbi ipak dajem malu prednost zbog klupa koje su ipak bar malo ispunile ovaj prostor u prvom planu, a i doba dana je dalo sjenama priliku da malko naglase plastiku fasada ...

[Bazilisk]

Pa kad smo već u luci, dodajmo i jedan pogled s balkona ...
(iskorištena prigoda prilikom plaćanja pretplate za parking!)

Riječka luka s Rive Boduli početkom XX stoljeća i krajem 2011-te.
Nova fotografija načinjena je neposredno uoči početka još jednog u nizu uređenja Rive Boduli.

[Bazilisk]

Produžimo Rivom Boduli prema lukobranu...

Još jedna od meni posebno dragih usporedbi koja prikazuje bezbroj velikih promjena u prostoru.
Stara je slika s početka XX stoljeća.
Nova je fotografija snimljena s mosta prema putničkom terminalu.


Konačno, malo nostalgije - jarboli na novoj fotografiji!
Drago mi je da se u mom kadru našla i "Kraljica mora"!

[Bazilisk]

Još jedan pogled na Rivu Boduli sa vremenskom razlikom većom od čitavog stoljeća!
Danas je obala naprosto zakrčena automobilima.
Školski brod "Kraljica mora" bar donekle popravlja dojam.

'Kraljica mora' motorni je jedrenjak tipa 'loger'. Dugačak je 35 i širok 8,7 metara, a može ukrcati 28 učenika/studenata, četiri nastavnika i sedam stalnih članova posade. Izgrađen je u brodogradilištu Montmontaža-Greben u Veloj Luci u ožujku 2010., a stajao je 37 milijuna kuna.
Masa broda je 298 bruto tona, brzina 6, odnosno 11 čvorova, ovisno o tome plovi li koristeći jedra ili motorom.

[Bazilisk]

Lukobranom ćemo nastaviti ovu šetnju drugom prigodom!

Red je da sada napišemo nekoliko riječi o zgradi koja dominira u ovom dijelu luke.

Zgrada Burze (Palazzo Bacich) tridesetih godina prošlog stoljeća, danas zgrada Transadrije.

Veliko zdanje stambeno-poslovne kućeBaccich (Riva Boduli 1) s glavnim pročeljem okrenutim moru.
Sagrađena je na mjestu četiriju zbog trošnosti srušenih kuća.
Autorstvo projekta nije baš do kraja raščišćeno u dosadašnjim napisima, ali izgleda da je prve nacrte korpusa nove reprezentativne palače za nasljednike Eugenia Baccicha, izradio 1911-12. Giovanni Brozovich obilježivši četverokatni objekt kićenim neoklasicističkim dekorom.
Tijekom višegodišnje gradnje ovog velikog zdanja došlo je do preinaka, podizanja za kat, adaptacije lokala u prizemlju, izmjena dekora pročelja, dok nije završeno 1914. Bilo je i nesporazuma s gradskom upravom u svezi s naplatom poreza za korištenje komunalnog terena oko kuće zbog izbačenih altana, koje najzad nisu izvedene; bilo je komisijskih rasprava oko estetskog izgleda erkera (1913.) i atike koja je trebala prikriti krovna postrojenja za dizalo. Palazzo Baccich je možda i djelo Giuseppea Farkasa.
Izvođač je radova građevinsko poduzeće Artura Heringa. Kuća je građena za stanovanje, ali i za najam poslovnog prostora u prizemlju: tu je bio ugostiteljski lokal (Caffe Miramar, pivnica, tzv. američki bar), osiguravajuće društvo, pomorske agencije itd.
Današnji je izgled definiran nacrtom Edoarda Stipanovicha iz 1925, nakon čega se u središtu prizemlja otvara i kinodvorana. Cijeli veliki volumen zgrade je razvučen po tlu, no taj efekt se pokušava oživjeti vertikalizmom prozorskih rubova. Plošnost zidova triju istovrijednih fasada remete rubno postavljeni izbačeni pravokutni erkeri. Ritmičnost je postignuta ujednačenim ponavljanjem istovrsnih elemenata (prozori, balkoni, pilastri, maskeroni).
Opći dojam koji ova zgrada ostvaruje jest monumentalnost i uklopljenost u niz velebnih građevina uz rub riječke rive, kojima glavni zadatak i jest zadiviti reprezentativnom vizurom posjetitelja kad u grad uplovljavaju brodom.

[Bazilisk]

Krenemo li prema Mrtvom kanalu ...
... pažnju plijeni pogled na Palazzo Modello.
Pogledajmo usporedbu s pristojnom vremenskom razlikom...

Hrast crnika ili česvina (lat. Quercus ilex), koji posljednjih godina sve više zaklanja mnoge riječke fasade možda i nije bio najsretnije rješenje.

Tek otkako se bavim usporedbama starih i novih fotografija, uočio sam kako su mnogi zanimljivi detalji sa bogatih riječkih pročelja postali trajno nedostupni pogledu upravo zbog ovog, meni inače dragog drva.
Osobno bih mnogo više volio da su riječki drvoredi (baš kao i nekad!) zasađeni listopadnim drvećem, poput platana, koje će ljeti pružati ugodnu hladovinu, a zimi našem pogledu otkriti raskošne riječke fasade! 

[Bazilisk]

Riječ dvije o objektu kojeg naši stariji sugrađani znaju kao “Palazzo Modello”.
(Ovdje je riječ o usporedbi lokacije, ne i zgrade!)
1805. (3. listopada) otvoreno je veliko kazalište koje je projektirao i izgradio A. Lj. Adamić pod rukovodstvom Valentina Defranceschija. S 1600 mjesta bilo je centar društvenog života grada i tada jedno od najvećih u Europi. Bilo je u upotrebi do 1883. i stajalo je na mjestu današnje Gradske knjižnice. U zgradi je bila i prodavaonica kave i kavana Caffe.
1883. Srušeno je staro Adamićevo kazalište koje se nalazilo na mjestu sadašnje “Palazzo Modello” (Gradska Knjižnica), čiji je stražnji kraj duboko ulazio na Novu Riječku prometnicu Riva.
Danas svojim raskošnim pročeljem “Palazzo Modello” plijeni pažnju prolaznika. Sagrađen 1885. na mjestu srušenog "Adamićeva teatra", po projektu bečkog atelijera Fellner i Helmer, kao palača Riječke banke i štedionice.

[Bazilisk]

I još jedan pogled, u šetnji prema Mrtvom kanalu...
... ovaj puta vidimo Palazzo Modello i poznata riječka pročelja - "prvi red do mora" - gledajući prema zapadu.

I ovdije novi (naknadno dograđeni) balkoni!
Jedan je vidljiv na prvoj zgradi desno, drugi na zgradi sa dozidanim katom iza palače ...
Prilično čest slučaj na usporedbama!