Riječi bitva nema u našim rječnicima stranih riječi, pa smo laički zaključili da se možda dade naslutiti njeno podrijetlo u pojašnjenju slične strane riječi bitèvi, koje daje Bratoljub Klaić navodeći da je to turcizam sa značenjem “čitav, jak, snažan, čvrst, masivan, temeljan, temeljit” (Rječnik stranih riječi, A–Ž, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1974. str. 177). U najbližem nam (talijanskom) i najrasprostranjenijem (engleskom) jeziku pomoraca bitva ima sličan oblik: u talijanskom bitta, u engleskom bitt (ali i bollard, Il nuovo dizionario Inglese, Garzati, 1988.).
(Prenosimo tekst iz Sušačke revije 2004. godine)
Jezični stručnjak gospodin Stanislav Gilić pomogao je pretraživanjem specijaliziranog Rječnika pomorskog nazivlja (Radovan Vidović, Split, 1984., str. 47–48) gdje postoji pojam bita pl. bitev) i objašnjenje porijekla ove riječi koja je među naše pomorce došla iz sjeverne Italije (uglavnom Veneta), a oni su je preuzeli od francuskih i portugalskih pomoraca kojima su je, pak, donijeli sa sjevera normanski mornari, što je potvrđeno i u Etimološkom rječniku talijanskog jezika (Manlio Cortelazzo–Paolo Zolli, 1979., A–C, str. 147), uz dodatak da je pravi izvor pojma bitva još dalje na sjeveru Europe, u Finskoj.
Doznati stručno tumačenje podrijetla i uporabe, načina gradnje i postavljanja bitve također nije lako, a i izvora je malo. Osim nekoliko rečenica u Pomorskoj enciklopediji i podataka o bitvi pod pojmom Luka (natuknica: Sredstva za privezivanje brodova, str. 394–395), najiscrpniji su opisi prof. dr. Josipa Kirinčića s riječkog pomorskog fakulteta u udžbeniku Luke i terminali (Školska knjiga, Zagreb, 1991., str. 94–95), gdje nalazimo opise i nacrte bitvi, informacije o njihovoj proizvodnji i načinu postavljanja te dimenzioniranju s obzirom na vlačne sile, odnosno veličine brodova koji će se na njih vezivati.
Primorcima, otočanima i svima koji se bave plovidbom na moru bitva je toliko karakteristična i samorazumljiva stvar u njihovom životnom okruženju da je već i nezamjetljiva, a opet sveprisutna i toliko potrebna svakoj luci, te se o njoj ne razmišlja. Porijeklo joj seže u vrlo daleku prošlost pomorstva, pa i našega kraja. Pomorci su svoja plovila vezivali za bilo koji prikladan kamen ili grotu što je oblikom bila pogodna da se oko nje veže konop, ili bi u neku prikladnu pukotinu, rupu ili utor obale zabili komad jačeg kolca, iz čega se oblikovala drvena bitva. Kako su vremenom građeni sve veći i jači brodovi, moralo se prijeći i na jače upornjake na uređenim rivama i obalama, pa se bačvaste i čunjaste bitve klesalo od povećih monolitnih kamenih blokova, a negdje su za bitve poslužili odbačeni željezni topovi okomito zabijeni u podlogu kamene rive, s otvorom cijevi na dolje. Lijepi primjerci takvih bitvi stoje i danas na rivi u Kraljevici, Bakru i Senju. U Bakarcu su pak dvije topovske bitve potpuno izgubile svoju prvobitnu ulogu, zaboravljene su utonule u zemljanu obalu, pa im danas zaobljeni željezni vrškovi neznatno vire iz okolnog travnjaka tik uz magistralnu cestu.
Manje mjesne luke i lučice kvarnerskih obala i otoka imaju u svojim rivama ugrađene manje ili veće željezne bitve, ovisno o veličini brodova koji su tu pristajali povezujući ta mjesta s kopnom i Rijekom, a uglavnom su gljivolike s višekratno stepenasto oblikovanim “klobukom”, dok im se tijelo suzuje prema dnu. Većina je tih bitvi vidno izlokana od rđe, soli, mora i vremenskih neprilika, što dosta govori o lošoj kakvoći materijala i načina izrade.
Daleko je bolja situacija s bitvama u riječkoj luci. Ona je građena tijekom 19. i početkom 20. st. kao iznimno važan međunarodni projekt zbog specifične povijesne situacije u to vrijeme. Naša luka nosi i danas obilježja doba izgradnje, koja su svojevrsni dokaz stanja u privredi, ekonomiji, urbanizmu, pomorstvu i lučkom prometu, svjedočeći o vremenima drugačije globalizacije koja se provodila u okvirima Austro-Ugarske Monarhije, unoseći višejezičnost u naš grad kao dio svakodnevice, posebice u poslovanju luke, njenih korisnika i zaposlenika. Karakteristika su svake velike luke sa stogodišnjom tradicijom, kakva je riječka, reprezentativne nekretnine, teška postrojenja, velike građevine, svjetionici, skladišta, dizalice, pa i – bitve. Ovdje nas ne zanimaju male, polugljivaste željezne bitve ili one modelirane poput željeznog stupića ispunjenog betonom, s dva bočna izdanka, kakve obično nalazimo na pomoćnim i manjim gatovima. Pažnju usmjeravamo na velike bitve s prijelaza 19. u 20. st. iz vremena izgradnje riječke luke, kada se stvarala njena povijesna jezgra u zajedničkim naporima mađarskih, francuskih i riječkih projektantskih snaga pri oblikovanju velike prosperitetne luke.
Pažljivom šetaču uz Mrtvi kanal ili riječkim rivama neće promaći natpisi na pojedinim željeznim bitvama smještenim uzduž ili na uglovima riva i gatova putničke luke. Reljefnim slovima, na stranom jeziku ispisana je njihova osobna iskaznica: porijeklo i datum rođenja, tako da i pomoću bitve i njenog rodnog lista možemo donekle pratiti postanak, izgradnju i širenje luke, njenih gatova i bazena, kao i promjene u dnevnom komuniciranju stanovnika.
Otvaram temu s par udaljenih bitvi