Spomen-ploče, spomenici i slično (Rijeka i regija)

[ilirija]

Spomen ploča postavljena u spomen na vatrogasce Rijeke poginule prilikom intervencija, uz ulazna vrata JVP Rijeka.

Menis Avelino, poginuo pri gašenju požara Rafinerije 1944.
Angelo Fusini i  Zele Mario,pri eksploziji avio-bombe na brodu "Kiebitz" 1944.
Aldo Lengo,poginuo zbog urušavanja stropa pri spašavanju stanara na drugom katu zgrade u Dežmanovoj ulici u siječnju 1945.
Viktor Smerdel, srčani udar na intervenciji 1982.
Edo Surina,eksplozija plina u Labinskoj 20, Kantrida 2005.

Jedna vrsta spomen ploče na palog vatrogasca sa Groblja Kozala

[Kigor]

Provjerio i po svemu sudeci ova tabla ne postoji vise.
Ono sto je sigurno da je postavljena zbog pocetka radova za aktualnu tiskaru NL a poslje i nebodera.
Dilema dal je postavljena u Barcicevoj ili mozda iznad bivse Zore.

Hmmm bojim se da ne ali se raspitam i prosetam. Steta sto se malo vidi

to je to

[milić]

Iznad Zore je bio Klub privrednika. Tu sam osamdesetih bio barem jednom tjedno, ali nisam zamjetio takvu ploču.

[Rijeka]

Na gornjoj Drenovi

[ilirija]

Čavle dom

[zokxy]

TKO JE “DJEVOJKA S GALEBOM” i "HYGIA"?

 
Donedavno je djevojka, koja je poslužila kao model kiparu, bila tajna. Riječ je o Crikveničanki Jeleni Jendrašić, umirovljenici koja je dugih 55 godina čuvala tajnu da je svojem susjedu i prijatelju, akademskom kiparu Zvonku Caru bila model za čuvenu skulpturu koja je zaštitni znak Opatije, popularno nazvanu Madoninu koja privlači pozornost šetača na dugoj šetnici od Opatije do Lovrana. – Kazao mi je – prisjeća se riječi kipara gospođa Jelena, nemoj nikome reći da si mi ti pozirala, neka oni koji žele znati nagađaju.

Sada je, veli, drugo vrijeme, pa nema nikakvih razloga da dulje tajim. – Ne samo da smo bili dobri prijatelji i susjedi, nego smo bili i kumovi. Zvonko je bio krsni kum mojemu sinu Marijanu, a moj pokojni suprug Stjepan bio je krizmani kum Zvonkovu sinu Tončiju. Budući da je modele valjalo platiti, a Zvonko nije nikada imao odveć novca, prvo mu je pozirao moj suprug, a onda je došao red i na mene. To je tužna priča, jer da mu nije preminula obožavana supruga koja mu je uvijek ranije bila model, nikada ne bih postala “njegova” Opatijka – ispričala nam je.

Stvaranje legendarne skulpture trajalo je oko godinu dana. Kipar bi po Jelenu poslao sina, a ona bi onda pozirala sat, dva, a zatim danima ništa. Kaže kako joj to nije teško padalo jer se s veseljem prihvatila uloge modela, a kada je jednom počela, povratka više nije bilo. Jedino je svaki put morala odjenuti odjeću pripijenu uz tijelo jer je Z. Car želio istaknuti obline i to je sve od zahtjeva koje joj je kipar postavio, kaže J. Jendrašić.

Suradnja kipara i modela time nije završila. Nakon Opatijke, a J. Jendrašić kaže da je Car isključivo tim imenom zvao sadašnju Djevojku s galebom – došla je na red i skulptura Samaritanke. Pod imenom Hygia ona krasi park Riječke bolnice kojoj ju je Zvonko darovao u znak zahvalnosti dr. Zdravku Kučiću za uspješno liječenje, kaže J. Jendrašić. Car je, naime, bolovao od plućne tuberkuloze i od nje je u 69. godini, 1982. godine i preminuo.


... gospođa Jelena Jendrašić iz Crikvenice preminula je 1. ožujka 2015. u svojoj 94. godini života.

[elvis]

Imala je dobro pripijenu odjeću ... 

[ilirija]

Imala je dobro pripijenu odjeću ... 

Da

[zokxy]

Hidroelektrana Vinodol izgrađena je 1952. kao Hidroelektrana Nikola Tesla, pretežito snagom mišića mladih ljudi i osuđenika. Važna je i zbog činjenice što je bila prva hidroelektrana namijenjena potrebama elektroenergetskog sustava Hrvatske, a ne samo lokalnim potrebama. Električni generatori hidroelektrane sinkronizirani su s elektroenergetskog mrežom 25. svibnja 1952. i nekoliko dana kasnije, točnije 1. lipnja 1952., pušten je u pogon prvi generator. Tijekom izgradnje nekoliko radnika izgubilo je život.

Slivno područje HE Vinodol malo je veće od 80 km2 i sastoji se od nekoliko manjih, ne baš vodom bogatih vodotoka (potok Križ, Lokvarka, Ličanka, Potkoš, Benkovac i Potok pod grobljem). Unatoč tomu, veliki hidropotencijal tog područja prepoznali su energetičari već 1939. Naime, premda siromašni vodom, spomenuti vodotoci izviru na više od 700 metara nadmorske visine. 1939. je započela izrada projekta za korištenje vodnih potencijala Ličanke i Lokvarke. Prema projektu, bilo je predviđeno stvaranje umjetnog jezera u dolini Ličanke od 18 milijuna m3, te drugog u dolini Lokvarke od 0,9 milijuna m3 vode, a strojarnica je predviđena u Vinodolskoj dolini blizu mjesta Tribalj. Uz usporednu izradu izvedbenih projekata, već tada je započela izgradnja, koja je smanjenim intenzitetom trajala do kapitulacije Italije 1943. Odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata, projekti su se ponovno proučili, a osobito su provjereni podaci o geološkoj građi terena, budući da je riječ o kršu. Rezultati provjere u istražnim bušotinama, dubokim do 2 000 metara, bili su temelj za nove projektne podloge. Naime, istraživanja su pokazala da geološka obilježja ograničavaju uspornu točku Ličanke u jezeru Bajer na 717 metara nadmorske visine, umjesto ranije predviđenih 735,5 metara, pa je time i korisni obujam umjetnog jezera sveden s predviđenih 18 milijuna m3 na 1,23 milijuna m3, dok je umjetnog jezera Lokvarke od prvobitno određenog uspora s kotom na 737 metara nad morem i obujmom umjetnog jezera od 0,9 milijuna m3 povećana na korisni obujam od čak 30,7 milijuna m3, uz kotu uspora od 770 metara nad morem. Ta dva umjetna jezera bila su rješenje za izravnanje neravnomjernih prirodnih dotoka, ali s jednom prirodnom anomalijom.

Naime, na većem dotoku (Ličanka) bila je manje umjetno jezero (Bajer), a na manjem dotoku (Lokvarka) veće umjetno jezero (Lokvarsko jezero). Stoga su, budući da je Lokvarka na višoj nadmorskoj visini od Ličanke, dva umjetna jezera povezana tunelom od 3 456,5 metara duljine, promjera 2,40 metara, te je izgrađena strojarnica Vrelo kod Fužina, kao reverzibilna hidroelektrana. Tako se višak vode u jezeru Bajer mogao crpkom prebacivati u Lokvarsko jezero. Kasnije su izgrađeni i umjetna jezera Lepenica i Potkoš, te crpna postaja Križ. Voda iz središnjeg umjetnog jezera Bajer do podzemne strojarnice u Triblju najprije prolazi tunelom dugim 199 metara, potom armiranobetonskim cjevovodom Lič promjera 2,80 metara, duljine 4 920 metara. U međuvremenu je izgrađen i novi cjevovod Lič, položen paralelno sa starim cjevovodom Lič, s tim da oba mogu biti u korištenju, a mogu se i fizički odvojiti zapornicama, tako da voda protječe samo jednim od njih. Duljina cjevovoda iznosi 4 881,79 metara, promjer je 3,20 metra, s padom od 14,20 ‰ do 0,5 ‰ (prosječno 1,8 ‰). Cjevovod Lič prelazi u tlačni tunel Kobiljak – Razromir dug 4 162 metara, kojim voda dolazi do podzemne zasunske komore. Od Razromira se voda usmjerava u čelični tlačni cjevovod izgrađen u kosom tunelu, nagiba 32º, i dovodi na razinu Vinodolske doline, odnosno strojarnice izgrađene u podzemnoj šupljini kod Triblja. Kada je elektrana izgrađena, ugrađena su 3 agregata (vodna turbina + električni generator) 3 x 28 MW ili za tadašnje okolnosti ukupne velike snage od 84 MW. Vodne turbine su bile Peltonove turbine u vodoravnoj izvedbi, proizvođača Ateliers des Charmilles iz Ženeve. Tako je nastala HE Vinodol kao vršna elektrana, koja iz stanja mirovanja može preuzeti maksimalno opterećenje za nekoliko minuta, što joj osigurava iznimnu energetsku vrijednost. (sa Wikipedije)


Spomenik poginulim graditeljima i umrlim članovima kolektiva HE u vidu Peltonove turbine nalazi se ispred ulaza u krug HE Vinodol (ex. Nikola Tesla) na ulazu u Tribalj










Reportaža o posjetu HE Vinodol ima ovdje - http://www.croinfo.net/vijesti-regija/6759-posjetili-smo-he-vinodol-exnikola-tesla-u-triblju.html


Također, u Triblju kraj nogometnog stadiona NK Turbina nalazi se još jedna ovakva turbina! Nažalost, iako sam siguran da sam je uslikao, ne mogu je naći trenutno.

NK Tribalj relikt je nekadašnjih tvorničkih nogometnih klubova, i nije promijenio socrealističko trudbeničko ime! 

[ilirija]

NK Tribalj relikt je nekadašnjih tvorničkih nogometnih klubova, i nije promijenio socrealističko trudbeničko ime! 

Protiv ovih je uvijek bilo gušt igrati. Golova ko u priči. Bilo je i drugih stvari. Tuče, na i oko igrališta. Bilo je svega ...

[ilirija]

Dobrinj - otok Krk

[ilirija]

Društveno sportski dom Ika

[ilirija]

Ferenc Mora



Jakob Ludvig Munz



Zvane Črnja



Boris Papandopulo

[ilirija]

Ovo bilo?

[zokxy]

Valjda je, Donja Vežica, nekadašnja želj. stanica