Hoteli regije

[milić]

A taj bar Neboder mora da je bio tamo gdje je kasnije bio Stereo?
Gore,na 14. katu, je bila poznata, i u moje doba, kavana . Zvali smo je Četrnajstica. Možda joj je tako bilo i službeno ime?

[Rijeka]

Ajme, sad mi je blic u glavi da sam bila u nekakvoj kavani u Neboderu, ima od toga možda i 30 god. 

[ilirija]

Šta nije kavana neboder bila tu kad se popneš po ovim skalama ?

[Rijeka]

Točno, Ilirija 

[milić]

Ja nikad nisam tu bio.
Ono na 14. katu je isto bila kavana. Hm, možda slastičarna, ali sumnjam. Ali, da i ovo se zvalo kavana.

[shef]

Da malo raščistimo.
Sadašnja kavana Neboder je ovo u prizemlju sa zelenim zavjesama i privremeno je zatvorena.
Ovo označeno crvenom strelicom je dvorana hotela, koja može primiti i do 500 ljudi, obično su tu domjenci, kongresi, sajmovi itd. Osim stepenicama izvana ima i ulaz iznutra sa recepcije hotela a ima i vrata prema HKD-u.
Nekada je kafić bio na četrnaestom katu hotela gdje je sada dio uprave "Jadran hotela".

[ilirija]

Da malo raščistimo.
Sadašnja kavana Neboder je ovo u prizemlju sa zelenim zavjesama i privremeno je zatvorena.
Ovo označeno crvenom strelicom je dvorana hotela, koja može primiti i do 500 ljudi, obično su tu domjenci, kongresi, sajmovi itd. Osim stepenicama izvana ima i ulaz iznutra sa recepcije hotela a ima i vrata prema HKD-u.
Nekada je kafić bio na četrnaestom katu hotela gdje je sada dio uprave "Jadran hotela".

Nemam pojma gdje današnja (šta nije tu bio dućan namještaja i bijele tehnike, u kojem je šef bio jedan danas pokojni lokvarac) kavana Neboder. Ovdje se radi o godini 1950-oj. U tom slučaju mislim da je kavana bila ona crvena strelica (dobro ne strelic, ali da ono što ona pokazuje), a četrnajstica je nešto drugo. Dole je bio plesnjak, a gore cuga, karte i tako

[zokxy]

Hotel Bonavia Rijeka

[Kont]

                                        Hotel Royal



Par fotografija na kojima je vidljiva stara dvokatnica na mjestu budućeg hotela Royal.





Rekonstrukcijom stare dvokatnice koja je u prizemlju imala dvorište i bunar, njezinom nadogradnjom za  IV i V. kat, zabljesnula je 1906. godine 25 metara visoka nova stambeno-poslovna palača u vlasništvu Francesca Rauschela koji je bio dvorski dobavljač  "njezine carske i kraljevske visosti" nadvojvotkinje Klotilde te osobiti dobavljač  "njezine kraljevske visosti" vojvotkinje Marije d' Orleans.
Ulaz u hotel je bio iz Vie Andrassy, a ulaz u visoko prizemlje i prvi kat namijenjeni trgovini je bio s Korza. Kako ne bi narušio širinu i ljepotu Korza, Rauschel traži od gradskog poglavarstva pristup opskrbnim kolima iz Vie Andrassy, a to mu je odobreno tek kada se 1907. premješta  tramvajska stanica ispred njegovog hotela.
Jedna od fasada hotela Royal, ona okrenuta današnjoj Adamićevoj ulici, je  asimetrična, podjeljena na dva različita dijela. Uporaba asimetrije pokazuje da Ambrosini nije  bio pod utjecajem samo bečke secesije, kao što je to vidljivo na fasadi okrenutoj Korzu, već i  mnogih drugih strujanja. Desni pojas fasade čini reljefni ukras sa biljnim motivima i  maskeronom u punom reljefu (koji je također izveden na pročelju kuće Milcenich, čime je  potvrđeno da je Ambrosini autor oba projekta).



Iste godine u hotel je ugrađen lift poduzeća F. Wertheim Comp. iz Budimpešte.
Arhitektonsku plastiku, najčešći Ambrossinijev motiv kestenovog lišća i girlandi vrtnih ruža je izveo klesar Domenico Rizzo.
Portal i stubište od željeza je izvela tvrtka Wager iz Beča (kao i željeznu konstrukciju Bagno Quarnero), drvenariju riječki majstor Calogera, željezne balkonske ograde Natale Dumicich.

[Kont]

Zrcala i kristalna stakla visoke kvalitete poduzeće Stainer i Weisz, ornamente u mesingu poduzeće Zempliner iz Beča, bojanje i dekoraciju slikar Crespi, te umjetničke ukrase velikih izloga I. Todl.
Zbog toga što zgrada izlazi na prostor ulice za 22 cm, Tehnički ured smatra da vlasnik mora plaćati taksu za korištenje općinskog zemljišta.

Drugo pročelje (okrenuto Korzu) je u prizemlju ostakljeno – čine ga izlozi trgovina,  dok su gornji dijelovi zida ukrašeni balkonima i reljefnim dekoracijama. Reljefne dekoracije  čine vegetabilnim elementima lokalne vegetacije (grožđe, kestenovo lišće,...) te kružnica sa  visećim trakama.



Fotografija iz vremena dok je Francesco Rauschel tu imao trgovinu.



Međutim, u literaturi se kao vlasnik spominje i Federico Heim, koji osim obnove hotela Deak, objavljuje i otvorenje svog novog hotela Royal na Korzu 1906. godine. Nisam još pronašao poveznicu Rauschel-Heim.

U jednoj od ovih soba, točnije na drugom katu hotela, u sobi br. 3, 1926. godine izvjesni gospodin Hektor Dinarić je uspješno izvršio samoubistvo pucnjem u glavu.

[Kont]

Tijekom gradnje V. kata dolazi do promjene izgleda pročelja te prenamjene stambenog dijela u hotel. Royal često mijenja zakupce što potvrđuje i oglas u "Primorskim novinama" 1916. godine:
"Otvorio se 1. 11. 1916. na Rijeci hotel Royal sa 44 sobe u ulici Lod. Kossuth br. 10. Hotel je sasvim obnovljen, a otvorena je i gostiona  Al Cervo d'oro vlasnika  Josipa Milete".
Očito da ima neke poslovne veze s hotelom Royal, iako ne znam koje, ali bilo mi je zanimljivo pretražiti podatke o toj gostioni. I ispalo je zanimljivo.

Par godina kasnije...
Gabriele d'Annunzio obožavao je velika okupljanja, parade, svoje govore i poigravanje masom. No u trenucima kad bi poželio nešto intimniju atmosferu, znao bi prošetati u večernjim satima od Guvernerove palače do Dolca, gdje je tada živio riječki gradonačelnik Riccardo Gigante i kod njega ostati na večeri koju je spremala Riccardova sestra Luigija, zvana Gigetta. Omiljena gostionica bila mu je, pak, Cervo d'oro ( Zlatni jelen ), koja je bila nedaleko hotela Royal, u današnjoj Adamićevoj ulici. Tamo je volio jesti rižoto od škampi, iako je prostor bio mračan i neugledan. Kad je jednog dana njegov akcioni tajnik Guido Keller donio prepariranog čudnovatog kljunaša, D'Annunzio se toliko oduševio da je Cervo d'oro postao Ornitorinco ( Čudnovati kljunaš ). Prije rižota ispijao je Morlačku krv, kako je nazivao sherry brandy, a ni kokain mu nije bio stran.
Oglas iz Novog Lista 1925. godine. Preporuča se udovica Josipa Milete.



Još par godina kasnije...
U hapšenjima i maltretiranju zatvorenih rodoljuba u proljeće i ljeti 1944. naročito se eksponirao policijski podoficir fašist Ferrari. Iz zatvora je došla poruka da se on ukloni. Taj zadatak povjeren je tada već iskusnim diverzantima i borcima sa Sušaka Vinku Valkoviću Poletu i Ljudevitu Majsteru Arpadu. Akcija je vješto smišljena i izvedena. Diverzanti su se raspitali o kretanju Ferrarija, a zatim su ga više dana uzastopce pratili da se i osobno osvjedoče gdje i kako provodi vrijeme. Utvrdili su da svakodnevno u popodnevnim satima svraća u gostionicu Ornitorinco u blizini hotela »Central«, u današnjoj ulici Rade Končara, i s grupom fašista pije i karta se za istim stolom. Diverzanti su odlučili da esplozivom likvidiraju čitavu grupu fašista. Prvog augusta sjeli su za markirani stol i, sakriveni stolnjakom, krišom s donje strane stola uvili jednu kuku o koju su sutradan objesili posudu s eksplozivom i tempirnom olovkom udešenom da eksplodira oko 17,45 sati. U određeno vrijeme, oko 17 sati, grupa fašista okupila se na posljednji razgovor. Prema pisanju lista »Vedetta d’Italia« od eksplozije su poginula 4, a teško je ranjeno 12 fašista.

Izvanredni sudovi u Trstu i Rijeci osudili su na smrt 7 nevinih ljudi radi
ove diverzije. Informaciju o tome objavio je Glas primorja 9. septembra 1944.
koja glasi:



I puno godina kasnije...



Mislio sam nekako i uslikat unutrašnjost, ali sam sKonto da bi onda postao previše lijep, pa sam poslikao samo kroz staklo.



Ovdje moram uvrstiti važan ispravak na koji mi je ukazao a tko drugi nego Sijori

Dakle, zaslijepljen vlastitom ljepotom nisam primjetio da se lijevo od ulaza br.5, iza gurle nalazi br.5A i pravi ulaz u nekadašnju gostionu Al Cervo d'oro, kasnije čuveni Ornitorinco 

Ispravak ispravka:

http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=3984.msg105699#msg105699

[Kont]

Povratak na temu.

Na slijedećoj fotografiji se vidi da je trgovina nakon Francesca Rauschela promijenila vlasnika ili zakupca. 



Tekst Saša Lenković:

Papetti su bili stara fiumanska obitelj koja je u Rijeci već ranih godina 19. stoljeća imala veletrgovinu i maloprodaju tekstila. Veliki magazin Achillea Papettija seniora, nalazio se u starom gradu, na trgu Santa Barbara. Cijeli grad je kupovao štofove u tom magazinu pa se Achille pošteno obogatio. Bio je i jedan od osnivača Gradske trgovačke komore kad je ona revitalizirana sredinom 19. st. nakon što je po odlasku Francuza iz Rijeke 1813. dokinuta od strane bečkoga Dvora. Njegov sin Achille junior (otac Umberta i Demetria) nastavlja voditi i širiti očev posao, postaje istovremeno i osoba br.1 riječke Camere commercio, te otvara još trgovina modnom robom u Starome gradu. Jedna od trgovina je niz godina bila u...



...odnosno današnjoj Janeza Trdine u prostoru ex Gavrilović, danas neki Neuroth za slušna pomagala.



Kako je bogatstvo Pappetijevih raslo, tako se tražila i prilika za investiranje. Prilika za ulaganje ukazuje se 1890. kad Riječka komunalna štedionica odlučuje investirati u gradnju stambenih zgrada otkupljujući od riječkih trgovaca braće Kohen cijelo područje Brajde na kojem će izmedju Corsie Deak i današnje La Guardie niknuti masivan kvart od 15ak zgrada sa modernom tržnicom, pod dirigentskom palicom G. Zammattia - onog istog koji je osmislio Dolac. Achille Papetti se dokopava dijela tog terena, vjerovatno zahvaljujući prijateljstvu s jednim od braće Kohen - Nathanom s kojim je sjedio u Trgovačkoj komori. U sklopu Zammattijevog kompleksa gradi kutnu zgradu hotela "Imperial" odmah preko puta već postojećeg hotela "De la Ville" - današnjeg Indexa.





Nakon Achilleve smrti sinovi Umberto i Demetrio nastavljaju voditi ogroman posao. Za vrijeme Dannunziane pogoduje im i to što su dva jedva punoljetna Demetrijeva sina pristupila oduševljeno Pjesnikovim legionarima i time još "podigla" rating bogate braće u doba Regenze. Sve je cvjetalo i u doba Mussolinija, ali dolaskom vojske i države Druga Tita nastupa tama... Cijela je obitelj izdržala do 1950. kad konačno svi optiraju za Italiju...

Ostade samo stara, zaboravljena reklama iz tog doba.

[Kont]

Nekoliko slika dok je bilo NAMA, a ne njima.







A da li se netko sjeća stare prodavaonice igračaka i velikog Mende iznad ulaza?

[milić]

 
Kao i obično odlično!
Kao i obično nemoš odolit:
...Mislio sam nekako i uslikat unutrašnjost, ali sam sKonto da bi onda postao previše lijep, pa sam poslikao samo kroz staklo. ...
Pa kolko godina imaš a vako neozbiljan?

[zokxy]

 

Jedva sam ga naviko na Velebitsku! On još slavi rođendane u MekDonaldsu!