Klub Jugolinije (Croatia Linea) u Kostreni - I,II i III dio

[Kont]

...

[Kont]

 

[Kont]

...

[Kont]

Crni dani za tu fantastičnu nekretninu nastupili su potkraj devedesetih, stečajem Croatia Linea, a pričalo se da je za vilu zainteresirana i Slavica Ecclestone. No propadanje se nastavilo. Pokušavali su je prodati za 5,3 milijuna eura i nisu našli kupca. Osim rezidencijalnog dijela ima kuglanu na 565 kvadrata, četiri igrališta koja se prostiru u parku. Država sad za bivšu vilu Stipanović traži 22,8 milijuna kuna i rok za prijavu na natječaj je prošao, ali još nema informacija je li itko dao ponudu. Ako ne bude zadovoljavajućih ponuda, vjerojatno će se spustiti cijena jer samo čuvanje takvoga kompleksa stoji više od 40.000 kuna godišnje. Mrtvi kapital tako troši državni novac umjesto da od njega država zarađuje.

[Kont]

Priča o brodolomu ispred Stipanovićeve vile:

 http://croinfo.net/forum051novi/index.php?topic=212.msg54045#msg54045

[milić]

 

Sedamdesetih vilu smo zvali - vila Gavrilović a ja sam, zbog toga, mislio da ju je još prije 2. sv. rata izgradio vlasnik Gavrilovića.
Oko 1980. bio sam u njoj na poziv prijatelja J. koji je u to vrijeme bio upravitelj stroja na brodu Ledenice (  ili Bribir). Jeli smo škampe, pili vino a cijena za četvero bila je smiješna. 

[Kont]

Miliću, danas bi vas takva večera koštala 22.856.862,50 kn bez manće. Preostaje nam samo gledati slike od škampi i lignjica, pa evo još par iz Zoxove arhive. Drugo nismo ni zaslužili

[Kont]

Ne treba zaboraviti ni osoblje

[milić]

Kako meni ovaj lik, koji pije kolu, sliči na neku meni tako dragu osobu. 

[elvis]

Projekt vile u jednom je trenutku umalo posvadio obitelj dr. Stipanovića s Kostrenjanima.
Mještani su na kraju pobijedili u svom zahtjevu da plaža ostane javna, pa u kasnijem razdoblju više nije bilo nikakvih sukobljavanja, a pristupne stepenice na plažu Svežanj stoje do današnjih dana.

1937-1940 je tu bilo dovoljno kupača da se "bore za javnu plažu" ?!?!? 

I o kojoj to plaži pričamo? Ako dobro vidim plaža Svežanj je na ili ispod parcele 3326 a vila/klub je na parceli 3324 ili?

[elvis]

[Kont]

1939.

[Kont]

U mjesecu ožujku 2019. na e-mail adresu općine Kostrena stigla je poruka koju je uputio Fidel Londoño Stipanović navodeći da bi potomci dr. Vjekoslava Stipanovića ove jeseni posjetili vilu u uvali Svežanj, koju je izgradio njihov djed.

Kao što smo već napisali, dr. Stipanović imao je dva sina: Lorisa i Roberta. Po završetku Drugoga svjetskog rata Loris je ostao živjeti u Francuskoj, a Robert se preselio u Južnu Ameriku u Kolumbiju i nastanio u glavnom gradu Bogotá, gdje je osnovao obitelj. Robertovi sinovi, kćeri i unuci odlučili su posjetiti Kostrenu i razgledati djedovu vilu.

U listopadu 2019. godine devet članova obitelji Stipanović stiglo je avionom preko Pariza u Dubrovnik. Tu su uzeli u najam malo kombi vozilo i osim Dubrovnika posjetili Split, Trogir, Zadar pa Rijeku i u nastavku Plitvička jezera i Zagreb. U Rijeku su stigli u poslijepodnevnim satima 23. listopada.

Kostrenu su posjetili Robertovi sinovi Alberto (supruga: Camila Restrepo) i Luis (supruga: Maria Isabel Ortega) te Robertove kćeri Cecilia i Erica, a oni su unuci i unuke dr. Stipanovića. Došli su i Fidel Londoño i Andres Londoño, Cecilijini sinovi i praunuci dr. Stipanovića te Laura, Luisova kći i prapraunuka dr. Stipanovića. Svi potomci dr. Stipanovića nose prezime Stipanovic, a k tome svi potomci (kao i njihove supruge) imaju hrvatsko državljanstvo i hrvatske putovnice (čime mogu mnogo lakše putovati Europom).

[Kont]

Zgrada vile u Svežnju u vlasništvu je države Hrvatske, kao slijednice pomorskog poduzeća Croatia line u stečaju i ulaz nije moguć bez njihove privole. Načelnik Vranić u ime Općine uspostavio je kontakte s odgovarajućim uredom u Zagrebu i dobio odobrenje za posjet.

Bio je to, sasvim sigurno, jedan veliki negativni utisak za potomke dr. Stipanovića. Nekad prekrasno uređen okoliš danas je obrastao travom i granjem, živice su desetljećima neobrezane, na puteljcima niču mladice stabala, čak su i beton probile, ograde zahrđale, vanjske drvene žaluzine gotovo u raspadanju… Sve u svemu težak i za njih, vjerojatno, tužan utisak.

Kada smo ušli u zgradu, ono što su tamo vidjeli bila je tuga i žalost. Stolovi i stolice razbacani, sve puno prašine koju već valjda više od deset godina nitko nije pokupio, a fotelje s navlakom počele su pljesniviti. Krov prokišnjava i na nekim mjestima na katu ne smije se gaziti zbog opasnosti da se ne propadne. Prozorska su stakla godinama neoprana, na mnogim mjestima iz podnih obloga izbija plijesan, zrak je u zgradi težak, miriši na vlagu. Osim vanjskih zidova zgrade, čitava je unutrašnjost za rušenje. Od onog sjaja koji je ta vila imala u začetku, ostao je žalostan dojam propadanja. Svi smo nekako bez riječi obilazili unutrašnjost zgrade.
Vjerovatno su bili zgroženi vidjevši sadašnje stanje vile svog djeda, pogotovo kad se usporedi sa starim fotografijama vile iz njihovog obiteljskog albuma.
 
1938. - "Alla Kefi" u izgradnji

[Kont]

1939. - Proto