Sudar hrvatskog parobroda za obalnu plovidbu IKA i parobroda Tyria - Cunard

[zokxy]

Sudar hrvatskog parobroda za obalnu plovidbu IKA i parobroda Tyria u vlasništvu britanskog brodara Cunard uvečer 21. rujna 1897. godine kod vrha riječkog lukobrana






Te kobne večeri parobrod IKA vraćao se sa linije iz obližnjih otoka s posadom od deset ljudi i pedeset putnika. Dužina mu je bila 37 metara , imao je 110 GRT, i nakon zalaska sunca zaokrenuo je za vrh riječkog lukobrana kako je prikazano na skici sudara. Za Tyriu koja je sagrađena te 1897. znamo samo podatak o BRT – imala je 2936 BRT, pa se i iz ovoga lijepo vidi tko ovdje nije imao nikakve šanse. Prevozila je teret i emigrante za Ameriku, te je te vrlo vjetrovite večeri kod vrha riječkog lukobrana naletila na pramac IKE koja je upravo bila u manovri skretanja oko lukobrana za ulaz u sigurnu luku. Nesretna je IKA potonula u roku dvije minute, u pomoć su joj pristigli brojni čamci, a sve se odvijalo na očigled svjetine koja se okupila na pristaništima. Unatoč pomoći, spasio se samo kapetan i sedmero ljudi s IKE, većina se putnika utopila u luci.

Detaljan opis sudara dao je K.u.K. LinienShiffsLeutnant Arthur Lengnick 1898. godine.

[zokxy]

IKa na slikama prije potonuća


IKA se te večeri vraćala sa svoje linije po mađarsko-hrvatskoj obali. Došla je iz pravca istoka i planirala je oštrim zaokretom uploviti u riječku luku kao što je to već nebrojeno puta u prošlosti činila. Prošla bi veoma blizu svjetionika na kraju lukobrana i oštro zaokrenula uz zidove lukobrana.



Dok je još IKA bila na kursu prema zapadu s nje su na sjeveru primijetili blještava svjetla Tyrie koja je napuštala luku, i to bijela svjetla s jarbola i crvena sa stražnje strane broda. Prema novim pravilima plovidbe IKA je trebala smanjiti brzinu da bi izbjegla sudar s Tyriom koja je u ovom slučaju imala pravo prvenstva prolaza. No međutim kapetan IKE nije smanjio brzinu i počeo je manovru oštrog skretanja oko svjetionika za ulaz u riječku luku.



Kad je kapetan IKE shvatio da je sudar s Tyriom moguć, dao je seriju različitih zapovijedi makini, koje se nisu mogle sprovesti zbog manjka vremena! Na kraju je kapetan skrenuo brod ulijevo prema luci, no sudar se više nije mogao izbjeći. Tyria je udarila u IKU postrance i presjekla je, te je IKA odmah počela tonuti.  Iskazi svjedoka o vremenu sudara razlikuju se od nekoliko sekundi do dvije minute, no to se desilo oko 18:40 h toga 21. rujna 1897. godine.

[zokxy]

IKA nakon sudara

Sudar se desio 35 metara od svjetionika u unutarnjem prostoru luke, iz koje su odmah isplovili brodovi i čamci u pomoć brodolomcima, među njima i brodovi ELORE i CLOTILD. Iz La Bilancie 22.09.1897. čitamo imena preživjelih s IKE: kapetan Romano Forempogher, inženjer Emilio Bachich, ložač Francesco Kjisseljak, mornari Martino Zar I i II, Martino Baccarcich, Martino Lucanovich, Crispino Credente i Nicolo Matievich. Dakle, devet članova posade i 17 putnika su spašeni, ukupno 26 ljudi, a na brodu je bilo 51 osoba, dakle 25 ljudi s IKE je poginulo u tom sudaru.  I njih se navodi po imenu u La Bilancii od 24 i 25.09.1897. godine: Dr. Giovanni Kopallik, profesor Sveučilišta u Beču,  don Francesco Pauličić – kostrenski pop, Giovanni Pavisisch, Ferdinando Rubinstein (24), Giacomo Padjen (18), Vincenzo Stanich (25), Tommaso Grzecich (29), Giacomo Giacich, Paolo Mattaia (32), Antonio Sirola (16, posada), Gregorio Butovaz (38), Stefano Rogich (17), Nicolo Njegovan (25), Mattea Jerkovich (50), Vincenza Jerkovich, Dujo Bralich (62), Giovanni (?) – vjerojatno Ivan iz Brloga, Matteo Filipovich (30), Giovanni Filipovich (20), Gregorio Blazevich (37), Francesco Grzcich, Giorgio Padjen (26), Giacomo Padjen (21),  Giovanni Blazevich (12), Francesco Gisondo (28).
Neka su tijela pokupljena odmah po tragediji,  neka su isplivala danima nakon nje, a neka nisu nikad nađena. Dva tijela čak su izvađena iz mora kod Brseča gdje su ih odnijele morske struje dana 07.10.1897., dakle dvadesetak dana nakon sudara. Tijelo Antonia Sirole nađeno je tek 19.10.1897.
Ubrzo nakon sudara počela je i istraga. Na početku su novinski članci krivicu za sudar pripisivali kapetanu Tyrie, no uskoro su na vidjelo isplivale činjenice kaje su govorile da je većinu krivih poteza koji su doveli do ovog tragičnog sudara povukao kapetan IKE koji je bačen u istražni zatvor.
Iako je imao prednost kapetan Tyrie trebao je držati se više sjevernije pri izlasku iz luke, no snažan vjetar sa jugozapada zabrinuo je kapetana I. Baccona i lučkog pilota koji su se dali više južnije i bliže svjetioniku da ne bi doveli Tyriu u opasnost u slučaju kakvog mehaničkog problema na makini, a tim kursom nisu ostavili nimalo prostora nadolazećoj IKI. No bez obzira na to, kapetan je IKE morao smanjiti brzinu kad ih je vidio, a on to nije učinio.
Ovaj se sudar pojavio u mnogim svjetskim novinama, npr. The New York Times od 22. i 23.09.1897. je također pisao o njemu.

 

[ilirija]

21.09.1897.   Parni brod s/s Ika (Ungaro-Croata) potonuo u riječkoj luci nakon sudara s s/s Tyria, kompanije Cunard. Poginulo 25 putnika i 1 član posade. Bila je to najteža nesreća u 30 godina djelovanja "Ungaro-Croate".                                                                                 

Izvor: Bijela flota hrvatskog Jadrana,izdavač Jadrolinija Rijeka, g.i.1997, str.28
Izvor: časopis “Dom I sviet” 1897. Br.19

[zokxy]

Novine Pučki prijatelj - broj 11 - 25. svibanj 1900.
O sudaru parobroda Ika

[ilirija]

 Podijelio Pelles Márton FB