Forum Udruge 051
Rijeka i okolica danas => Arhitektura => Autor teme: Kont - 19.08.2015., 09:25:46
-
Vila Ružić
Iz knjige "Međuratna arhitektura Rijeke i Sušaka" autora Julije Lozzi Barković
Po brojnosti ostvarenja vila tridesetih godina vodeći arhitekt Sušaka je bio David Bunetta čiji je prvi referentni projekt bio onaj za ljetnikovac Kezele na Šetalištu XIII. divizije. Slikovit i dopadljiv, postaje predloškom za buduće Bunettine projekte vila koje su izgledom bile prihvatljive domaćim naručiteljima jer su djelovale »primorski«. Građevine su imale skladne proporcije, dobro osmišljen unutrašnji raspored, četverovodna krovišta dubokih streha, a pročelja rastvorena balkonima i lođama polukružnih otvora.
Davida Bunettu je za projekt i gradnju vlastite vile na Pećinama angažirao i Viktor Ružić, ban Savske banovine i ministar pravde u Kraljevini Jugoslaviji. Ružić na temelju Bunettinog projekta iz 1937. gradi dvokatnu obiteljsku vilu na terenu između vila Vilima Gattija i Dragutina Ciottija (danas Pećine 5). Kako Bunetta nije bio kvalificiran za izvođenje i projektiranje složenijih građevina, Tehnički ured zahtijeva da nacrte doradi ovlašteni graditelj, stoga mu pomaže ovlašteni graditelj Niko Pletenac. Vila je karakteristična upravo po trijemu polukružnih lukova, čije je pročelje u razini ukopanog suterena obloženo kamenim klesancima, dok je u ostalom dijelu fasade korištena suha žbuka Terrabona koju je tridesetih godina proizvodilo poduzeće Samoborka iz Zagreba, zbog kvalitete i otpornosti na loš utjecaj slane morske vode tada najviše u upotrebi, o čemu svjedoči stanje fasada sušačkih vila koje su i danas u dobrom stanju.
Nad suterenom, iskorišenim za podrum, spremište i praonicu, izdiže se visoko prizemlje s reprezentativnim boravišnim prostorijama: salonom i blagovaonicom s mogućnošću izlaskana južnu terasu. Ulaz im je omogućen sa zapadne strane, preko prostranoga pretprostora odakle je bila dostupna i kuhinja sa smočnicom te soba za poslugu. Na prvom katu oko središnjega hola nižu se sobe i velika biblioteka na jugoistočnom uglu te dvije odvojene kupaonice sa zahodom. Dvije dodatne sobe, spremište i komora nalaze se u potkrovlju.
Posebno je zanimljivo da su dimenzije interijera vile (reprezentativni salon s blagovaonicom) bile određene prema mjerama namještaja iz urbane vile Viktora Ružića u Strossmayerovoj ulici br. 26, odakle je pokućstvo doneseno. Naručitelj, koji je bio i nadareni slikar (podučavao ga je Božidar Jakac), pozorno je i s pažnjom sudjelovao u oblikovanju obiteljske vile na Pećinama, izrađujući crteže arhitektonskih detalja (kapitela vanjskih stupova) i unutrašnje opreme (rasvjetnih tijela), ugrađujući u korpus građevine, okolnih terasa i stepeništa kamene elemente sa srušenih povijesnih zdanja u Sušaku i Rijeci (Kortila, kapelice sv. Lovre, stare Guvernerove palače).
Okoliš vile je iz praktičnih razloga uređivan usporedo s njezinom izgradnjom jer je teren izvorno bio teško prohodna i strma gromača na kojoj je valjalo formirati terase i nasuti zemlju kako bi se omogućio pristup s ceste na višoj koti. Istovremeno je sazidano i pristanište za brodice koje su dovozile potreban građevinski materijal tijekom trajanja radova.
-
Da nema Konta ne znam što bih radio, u ovo kišno ljetno poslijepodne.
Ali pazi ti ovo. Nije dosta što nas upoznaje s vilom Ružić nego nam otvara nove vidike. Da su neki detalji sa starih, srušenih zgrada Sušaka i Rijeke završile na Ružićevoj novogradnji. Ma bravo majstore! :bravo
-
Ma, evo za Milića da dvije godine kasnije ima još štogod za čitati u ovo kišno jesensko popodne.
Ujedno ću iskoristi ovu (ne)priliku koju su nam pohlepne seronje iz Photokante napravile na forumu, pa ću pomalo uređivati poneke već objavljene postove i nadopunjavati ih s novim saznanjima.
Prostor Pećina sve do sredine 19. stoljeća bio je praktički podijeljen među nekoliko velikih i slavnih riječkih obitelji. Dio najbliži gradu, prostor sadašnje Brajdice, bio
je u vlasništvu obitelji Rudan, čiji je potomak Ante Simonić, veleposlanik Republike Hrvatske u Kini.
Druga velika obitelj su Kozulići (Cosulich), koji su dobilii plemićku titulu de Pecine, a iz ove obitelji ponikla je i blaženica Marija Krucifiksa Kozulić.
I obitelj Sablić ostavila je značajan trag na području Pećina, i to
vizualno upečatljiv – obitelj se bavila građevinskim radovima na velikim riječkim infrastrukturnim projektima, pa tako i na palači pomorske akademije koja je danas riječka bolnica, a nakon što im dio radova nije plaćen, kao zalog uzeli su dvije sfinge koje od tada krase terasu zimskog vrta vile.
-
Zanimljiv podatak, ali ne objašnjava odakle su te sfinge. Kao i ona u parku DAR-a. Uostalom, kao i ona u Egiptu :89
-
Od obitelji Rudan Juraj Ružić kupio je zemljište između pruge i mora, na kojemu je izgradio 1888. godine (Strossmayerova 26) svoju kuću koja se u daljnjem tekstu naziva Palazzo i o njoj ćemo nešto više napisati u nekoj drugoj temi.
Juraj Gjuro Ružić (Hreljin, 1834.-Sušak 1922.) sin je Jakova Ružića "Cirjakova" iz Ružić-sela iznad Hreljina i Ursule rođ. Vidas. Vlasnik je četrdeset kuća na Sušaku, od kojih je dvadeset i dvije sam izgradio, plus njegove kuće u Rijeci. A zvali su ga Jure bez riti :m055
-
Najstarija plaža na Pećinama izgrađena je 1885. godine, a i za to zasluge pripadaju Juraju Ružiću, koji je plažu napravio ispod Palazzina na Piramidi, no već dvadeset godina kasnije plaža i more su nestali. Naime, taj dio obale nasipan je kako bi se mogla izgraditi željeznica, a na novoj obali umjesto plaže danas je izgrađen lučki terminal Brajdica, pa jedini podsjetnik na prvu riječku plažu danas ostaju kupališne kućice "skrivene" ispod nadvožnjaka.
Bio sam tamo prije nego što sam doznao za ovu informaciju o sačuvanim kupališnim kućicama, ali mi se čini da ih nije bilo niti 1924. godine.
-
Ni 1926.
-
A pogotovo ni danas. Možda ja imam drugačiju predodžbu o izgledu kupališnih kućica.
Slika druge Ružićeve kuće izgrađene 1890. godine (Strossmayerova 24). Ostaje nam još samo cca 58 Ružićevih kuća za poslikat.
-
Dr.Viktor Ružić koji je tada vladao Savskom Banovinom odlučio je kupiti novo zemljište uz more prije Drugog sv.rata. Prvotno se Ružićeva rezidencija nalazila na Piramidi, u tzv. Palazzinu koja je ujedno bila rodna kuća dr. Ružića. Sušak je tada bio veliko trgovačko i prometno središte, kupalište ispod rodne kuće Ružićevih je nasuto za vrijeme Mađarske, a Piramida je postala prometna žila kucavica Sušaka. Stoga se Viktor Ružić odlučuje da se sa svojom obitelji preseli na Pećine, u mirniji i ljepši dio grada.
Obitelj Ružić 1935. godine. Viktor i Nada su imali šestero djece: Vesnu udanu Draxler, Veru udanu Willissits, Etu Ružić i Nadu udanu Kostanjević, te dva sina – inžinjera kemije Viktora Ružića i Jurja Ružića, odnosno Gioka Ruzia.
-
Ma, evo za Milića da dvije godine kasnije ima još štogod za čitati u ovo kišno jesensko popodne.
ima nas još :bravo
-
E sad će Sijori guštat.
Prije kupovine terena za gradnju vile na Pećinama, dr. Ružić prodaje gradu
Sušaku "Kortil", kojeg se ruši 1934. godine.
Dr.Viktor Ružić: "Moje uspomene" iz 1968.
"Prvo smo planirali izgraditi samo jednu malu weekend kućicu gdje bi u ljetu dolazili kupati se. Počeli smo odmah sa uređenjem vrta, kojeg smo sami moja Nada i ja planirali, pa kako je teren bio samo kamenita pustoš trebalo je navažati zemlju. Srećom se tada gradila cesta Janka Polić Kamova, gdje se iskopavalo dosta zemlje, pa sam predložio jednom furmanu da umjesto vozi zemlju u more, da je vozi na moje zemljište, na što je on rado pristao, jer mu je to bilo bližnje i podesnije bilo. Dao sam mu Din. 100.- napojnice u nakani da ga onda prema rezultatu nagradim. Bio sam otišao na zasjedanje skupštine u Beograd - pa kada sam se vratio našao sam brijeg zemlje, no mom kočijašu ni traga ni glasa".
Park su uredili sami supružnici Viktor i Nada te gradski vrtlar, legendarni Josip Kulfanek.
Kameno zdanje raslo je iz dana u dan po pomno razrađenim nacrtima, no od prvotno zamišljene weekend kućice, Ružić i graditelj Bunetta stvorili su prostranu i udobnu vilu koja je sadržajima, interijerom i eksterijerom zadovoljavala svakodnevni život, stvarala ugodu i užitak boravka kraj mora u tišini primorskog krajolika. Do detaljnih planova dolazilo se dopisivanjem dr. Ružića, tada Hrvatskog bana iz Zagreba i projektanta Bunette. Pisma s nacrtima, crtežima, skicama i mjerama često su bila i na papirima sa zaglavljem Banskih dvora.
Glavna misao je bila izgraditi tzv. Kapetansku kuću vjernu primorskoj tradiciji s naglašenim kamenim voltama koje vode u konobu. Crteže za te tri volte koje se oslanjaju na dva kamena stupa izradio je dr. Ružić, dok ih je u kamenu izveo kamenar Niko Pletenac.
-
Vila Ružić u izgradnji 1937. godine.
-
Prostrana terasa prvog kata zatvorena je kompaktnim i moćnim ogradnim zidom otvorenim samo kamenim ispustima za vodu te je ukrašena dvjema kamenim vazama, stolićem i klupicom koji su prenešeni iz Palazzina na Piramidi.
-
Na toj terasi se otvara šest lučnih prozora koje pridržavaju stupovi i kapiteli iz kamena. U središtu fasade trebala je biti niša, ali ona nikad nije izvedena.
Na slici se vidi i jedan (pra)stari običaj da se nakon stavljanja kuće pod krov, na sljeme stavi drvo ili grana
-
David Bunetta 1937.
-
Obitelj Ružić i David Bunetta 1937. slikani upravo kraj jednog od dvaju prozora prenešenih iz Kortila.
-
Vjerovatno ova dva
-
A vide se i na Milićevoj slici prilikom njegove brzinske posjete vili Ružić (ili je slikao našu članicu Viper) :297
-
Kamene ploče i klupe u perivoju, kao i kamene stepenice koje vode prema moru su također iz Kortila. Upravo je nevjerovatno saznanje da se barem dio Kortila kao povijesne zgrade iz same jezgre Sušaka ipak sačuvao.
-
Ova vrata od kovanog željeza koja vode prema moru dr. Ružić je je donio iz rodne kuće svog oca Gjure Ružića starijeg na Hreljinu.
-
Iz Palazzina potječu i ove dvije skulpture od terracotte te poneke kvake za vrata.
-
Nažalost, to nisu ove dvije na pročelju koje su neznano kada i gdje nestale. Historistička srebrna ograda s velikim ulaznim vratima od kovanog željeza prvotno je bila postavljena kao granica posjeda dviju Ružićevih kuća na Piramidi te je uklonjena 1936. jer se prometnica s nogostupom proširila do samih pročelja zgrada.
-
Koji mjesec ranije :tnp
-
I ta ograda je sačuvana :p015
-
Pronašao sam i zanimljiv podatak da je parket u jednoj od prostorija stariji stotinu godina od same vile jer potječe iz poznate riječke gostione Bukounig. Radi se o Caffe Bukounig vlasnika Bukounig Andrása na piazza Ürmény br. 461.
Andrea Bukownik (kasnije Bukounig) podigao je 1877. i malu zgradu (kavanu) kraj pruge koja je kasnije (1878.) nadogradnjom postala Hotel Deak.
Nisam siguran da je upravo ovo taj pod, ali mi se čini da je više primjeren podu gostione nego ostali parket u prostorijama vile.
-
Dr.Viktor Ružić: "Moje uspomene" iz 1968.
Godine 1938. bio je jedan važan događaj u našoj familiji kad smo se preselili iz naše kuće u gradu villu na Pećinama. Dne 18.08.1938. uselili smo u novu kuću koja je sa svim uređenjem stajala Din. 850 000.-
Theodor de Canziani Jakšić: "Takvu ideju, da njegova kuća bude svojevrsni spomenik riječkoj povijesti otvoren građanima, imao je već i sam dr. Viktor Ružić, koji je s tom namjerom vilu i ispunio predmetima iz čitave Rijeke koji su imali posebno značenje".
A ja niti pogledom nisam stupio u vilu Ružić :shame
Možda bi nam sad kada smo doznali nešto malo više o vili Ružić bilo zanimljivije organizirati jedan posjet Udruge 051?
A moram Theodora pitati gdje je završila stara Guvernerova palača?
-
Obitelj Ružić i David Bunetta 1937. slikani upravo kraj jednog od dvaju prozora prenešenih iz Kortila.
Vjerovatno ova dva
Ostaje samo na "vjerojatno" jer označeni prozori na Kortilu i vili nemaju ni malo sličnosti osim namijene. Vidi onaj krajnje desno, kosi uzorak bravarije, dali?
Pronašao sam i zanimljiv podatak da je parket u jednoj od prostorija stariji stotinu godina od same vile jer potječe iz poznate riječke gostione Bukounig. Radi se o Caffe Bukounig vlasnika Bukounig Andrása na piazza Ürmény br. 461.
Andrea Bukownik (kasnije Bukounig) podigao je 1877. i malu zgradu (kavanu) kraj pruge koja je kasnije (1878.) nadogradnjom postala Hotel Deak.
Nisam siguran da je upravo ovo taj pod, ali mi se čini da je više primjeren podu gostione nego ostali parket u prostorijama vile.
Trebalo bi razlučiti, dali se radi o parketu ili drvenom podu tzv. seljačkom podu, kako kažeš, što je primjerenije gostionici?
-
Obitelj Ružić i David Bunetta 1937. slikani upravo kraj jednog od dvaju prozora prenešenih iz Kortila.
Vjerovatno ova dva
Ostaje samo na "vjerojatno" jer označeni prozori na Kortilu i vili nemaju ni malo sličnosti osim namijene. Vidi onaj krajnje desno, kosi uzorak bravarije, dali?
A dobro je onda prošao Viktor. Nećemo ga hapsit. :m055
Kont, tvoj prijedlog da se posjeti vila Ružić je, s moje strane, prihvaćen jednoglasno. :shake2
-
Po mogućnosti manja grupa članova Udruge bez javnih poziva po fejsu.
-
Kont ja mogu probat sredit posjet ali kad si ti slobodan? Popodne koji radni dan? Subotu? Nedjelju? Teško nas je uskladiti, ali da vidimo :wavey
-
Kont ja mogu probat sredit posjet ali kad si ti slobodan? Popodne koji radni dan? Subotu? Nedjelju? Teško nas je uskladiti, ali da vidimo :wavey
Odlično Zokxy! Samo ti sredi a ja ću se lako prilagoditi vremenu posjete :thankyou
-
Računajte na mene. To sam propustio već nekoliko puta
-
Pronašao sam i zanimljiv podatak da je parket u jednoj od prostorija stariji stotinu godina od same vile jer potječe iz poznate riječke gostione Bukounig. Radi se o Caffe Bukounig vlasnika Bukounig Andrása na piazza Ürmény br. 461.
Andrea Bukownik (kasnije Bukounig) podigao je 1877. i malu zgradu (kavanu) kraj pruge koja je kasnije (1878.) nadogradnjom postala Hotel Deak.
Nisam siguran da je upravo ovo taj pod, ali mi se čini da je više primjeren podu gostione nego ostali parket u prostorijama vile.
Parket je u salonu, višebojni, slagan u rombovima. Ovo na slici je "brodski pod". Seljačkog nema.
-
Ima podova raznijeh vrsti. Eve ovog, a eve i onog. Ovaj rombasti je u dnevnoj, a ovaj, ja bi ipak se opredijelio za seljački pod, negdje u vili. Možda hodnik i ne znam zašto sam ga uslikao. Možda slučajno, ali mislim da ne. Interesantan mi je bio ovaj prijelaz, valjda. :89
-
... na slici je "brodski pod". Seljačkog nema.
Seljački pod, brodski pod i masivni pod su nazivi za jednu istu vrstu podnih obloga od drveta.
U pitanju je puno drvo u presjeku, dimenzije variraju od 15 do 20mm debljine, širina od 90 do 200mm, dužina od 500 do 2000mm.
Seljački pod u glavnom podrazumijeva drveni pod većih dimenzija, pod koji djeluje starinski ali se svojim izgledom uklapa i u moderne arhitektonske poduhvate.
Najrasprostranjenije vrste drveta, kod nas u upotrebi za izradu ove vrste poda su hrast, orah i jasen.
itd. itd.
-
Meni objašnjavali da je razlika između brodskog i seljačkog u tome što brodski ima utor i"jezik" a seljački nema. Ali smo se uhvatili teme, ko da smo tišljari. :89
-
Tišljarski nastavak i kraj diskusije o podu, nadam se.
#Daluka s tobom se gotovo potpuno slažem, izim što mi se čini da je "seljački pod" donekle neprikladan za godspodsku kuću koja je 1938. izgrađena sa centralnim grijanjem za čovjeka koji je baš tada završio svoj mandat kao posljednji ban Savske banovine. U tom smislu mi je izraz "brodski pod" prikladniji.
A sad o predaji o porijeklu mozaičkog poda u salonu. Zacijelo je točno da je prenesen iz nekadašnjeg "Hotela Deak". Ali Bukounig!? Bit će da je tek riječ o sjećanju i nehotičnom sažimanju vremena.
Naime, Bukounig je vlasnik 1877. do negdje 1881., od kad je vlasnik ili zakupac Marijan Kalić, a potom 1891. dogradnju na mjestu porušene kuće Pongratz (uz prugu) i podizanje II. kata traže investitori Erminia Blasich i Anna Lengyel. Onda slijedi još jedna temeljita obnova 1908. u režiji Riccarda Sandera (vl. 1910-1912); potom je vlasnik Giulio (Julius) Ederer Burger, istovremeno vlasnik "Bonavije" (1912.-1915), pa se onda fučka do 1928., kad je vlasnik Augustino Scarpa do 1932. kad u zgradu useljava Consiglio Provinciale dell' Economia. I od tada zbogom hoteljerskoj djelatnosti.
U 1932. zgradu na 5 katova preuređuje za urede ing. Luigi Luppis, ali nacrti 10/5/1932 (364/3722) u Tehničkim uredima fale.
S obzirom da je Vila Ružić građena 1937. čini mi se najizglednija veza ing. Luppis - ing. Buneta po kojoj je parket dospio u vilu, ako je skinut 1932-1933.
A postankom će najvjerojatnije biti iz doba uređenja dviju restoranskih (plesnih?) sala hotela iz obnova 1908. (Riccardo Sander) ili 1912-1915. (Giulio Ederer Burger).
Toliko. Hvala na pažnji.
-
Per parketa ad astra :greensmile Ljepota istraživanja manje poznate prošlosti je upravo u tome što nikad ne znaš u koju priču će te odvesti :computer1 Inače, izvor informacije o parketu iz Caffe Bukounig je Theodor de Canziani Jakšić.
Uzgred, krajem veljače 1886.godine, u dvorani hotela Deak održan je bal namještenika Tvornice torpeda gdje se spominje vlasnica hotela Elena Schwemhammer.
-
http://www.academia.edu/11897398/VILA_RU%C5%BDI%C4%86_-_primjer_elitne_stambene_izgradnje_me%C4%91uratnog_Su%C5%A1aka
-
U vili Ružić na Pećinama nalazi se veliko kristalno ogledalo koje je Gjuro Ružić kupio od nasljednika Andrije Ljudevita Adamića.
-
Prilikom snimanja serije "Kapelski kresovi" 1974. godine scenski radnici su htjeli maknuti ogledalo ali je bilo preteško pa im je palo na pod.
-
Srećom, palo je okomito pa se nije razbilo, ali se zato iskrivilo pa se od tada ljudi vide izobličeno poput ove dvojice u ogledalu. :m055
-
Nisam stigao pitati, ali mi se čini da je i ovo manje ogledalo u predsoblju također od Adamića. :89
-
Ogradni zid od cigle na Piramidi i kod Kortila.
-
I u vili Ružić na Pećinama.
-
Neka manja fešta danas u Vili ... ili drukčije razgledavanje
(https://i.imgur.com/TRJJeDk.jpg)