Natpisi, reklame, novinski članci

[zokxy]

Kako nam lijepo kaže biografija naše Radmile Matejčić:

"Osnovnu školu pohađala je od 1928. do 1932., a realnu gimnaziju od 1932. do 1941. godine u Banja Luci. Upisala se na povijest umjetnosti u Zagrebu, a tijekom ratnih godina radila je u muzejskim institucijama u Banja Luci i Zagrebu. Kao apsolventica radila je 1946.-1947. u realnoj gimnaziji u Prijedoru, potom se udala za dr. Marijana Matejčića (rođenog u Crikvenici 1920.), pa je prešla u Radio-tehnikum u Zagrebu 1948.-1949. godine. Diplomirala je Povijest umjetnosti i kulture i Klasičnu arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1950. godine.

Nakon što je suprug dovršio specijalizaciju radiologije, zajedno s njim bila je premještena u Rijeku. Prvo vrijeme radila je kao bibliotekar u Naučnoj biblioteci (danas Sveučilišnoj knjižnici). Prvi tekst koji je objavila bio je 500-godišnjica rođenja Leonarda da Vincia (Riječki list, 16. ožujka 1952.). U tom razdoblju došlo je do spajanja Gradskog historijskog muzeja Rijeka (dijelom sljednika Museo Civico) i Muzeja Hrvatskog primorja Sušak (dijelom sljednika Museum Nugent), a nova institucija dobila je ime Muzej Hrvatskog primorja Rijeka. Godine 1952. u instituciji koja je djelovala na dva lokaliteta – u nekadašnjoj Guvernerovoj palači, te u zgradi obitelji Nugent, ispred kaštela na Trsatu – bili su zaposleni: upravitelj Miroslav Blažičević, kustosi Ivan Moderčić i Đurđa Berc, preparator Neda Cvijanović, manipulator Sonja Kezele, laborant Vesna Bakotić, čuvar Valentin Vojska, manulni radnik Ivan Mrak, te čistačice Margareta Čefarin i Elizabeta Pilepić.

U rujnu 1952. Radmila Matejčić dolazi, kratkotrajno, na mjesto vršitelja dužnosti upravitelja Muzeja Hrvatskog primorja. Tu je dobro surađivala sa Stručnim savjetom koji su sačinjavali: politički vrlo utjecajni Vinko Antić iz Naučne biblioteke, koji je te godine pokrenuo važnu Riječku reviju, potom Boris Vižintin, upravitelj Galerije slika, koja je djelovala na drugom katu Guvernerove palače do 1955. godine, te Iva Perčić direktorica Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture. Tih godina u gradu bilo je malo ozbiljnih kulturnih djelatnika, ali svi su uspješno surađivali, pokazujući entuzijazam i dobronamjernost koji su se kasnije negdje izgubili. Uprava muzeja dala je prijedlog, u veljači 1953., a grad Rijeka prihvatio promjenu imena institucije u Narodni muzej Rijeka. U ne uvijek posve jasnim kadrovskim promjenama unutar muzeja valja uočiti da je Radmila Matejčić od 1954. bila voditelj arheološkog odjela. To je bilo polazište svih njenih istraživanja i pribavljanja novih eksponata."

... ona je dakle svoj prvi tekst objavila 16.03.1952. o 500-godišnjici rođenja Leonarda da Vincija. Ovaj o crikveničkom kiparu Zvonku Caru joj je dakle među prvima ... objavljen je 03.12.1952. također u Riječkom listu. 

[zokxy]

U siječnju 1951. Riječki je list objasnio svojim čitaocima novo čudo tehnologije - televiziju. Kako? Ovako:

[zokxy]

A u siječnju 1951. dogodilo se ovo:

Da čovjek ne povjeruje! 

[zokxy]

Reklama za Varteks studeni 1950.

[zokxy]

Brojke o Rijeci, i još ponešto s desne strane, Riječki list 1951.

[zokxy]

O PTT u Rijeci 1950. godine, sjedište je bilo u Barčićevoj gdje je HT i dan-danas

[zokxy]

Robna kuća Na-Ma bila je hit 1951. godine sa 7-8.000 posjetilaca dnevno, a Olga Stipanović najbolja prodavačica

[zokxy]

Naša industrija bila je u velikom poletu i potkraj 1950. i početkom 1951. se pojavio bolji model domaćeg radija! Zvao se Tesla 51, a naslijedio je lošije modele Kosmaj.

[zokxy]

U siječnju 1951. radovi obnove i proširenja asortimana rafinerije INA na Mlaci su u punom jeku

[zokxy]

Mali oglasnik 16.01.1951. - Riječki list

[zokxy]

Podmornica od 800 tona bila je potopljena kod sušačkog lukobrana 1943.? Bar tako kaže tekst iz 1951.    

[zokxy]

[zokxy]

Problemi tramvajskog prometa 1950-51 godine ... još malo pa će ih zamijeniti trolejbus

[Kont]

Istarska ulica, nasuprot Dj. bolnice.

W L ARMATA JUGOSLAVA

[eneo]

Trgovina oružja i noževa na korzu. Faktura za kupljenu municiju (dijabole).