Vladimir Gortan (Beram kraj Pazina, 7. lipnja 1904. - Pula, 17. listopada 1929.), hrvatski politički djelatnik
Bio je član antifašističke organizacije TIGR (Trst-Istra-Gorica-Rijeka), koja je organizirala demonstracije protiv nasilne talijanizacije i fašističkog plebiscita u Istri. Na dan plebiscita, 24. ožujka 1929. sudjelovao je u oružanoj akciji ometanja nasilno provedenog plebiscita, pokazujući da Istra nije pacificirana i denacionalizirana. Uhvaćen je u bijegu i dugo mučen, a specijalni sud u Rimu osudio ga je na smrt strijeljanjem ne bi li tako zastrašio istarske Hrvate. Svojim hrabrim držanjem ubrzo je postao simbol nacionalne i antifašističke borbe Istre. Njemu u čast je hrvatska partizanska brigada s Istre Prva istarska brigada "Vladimir Gortan" dobila ime. (Wikipedia)
1929. da je otimao kokoši??? I još:
Kad su 1929. organizirani izbori na kojima je trebalo glasati sa “da” ili “ne” za Mussolinija i fašizam, organizacija iz Berma (“Borba” – nap. A.Č.) odlučila je spriječiti stanovništvo da glasa za “ducea”. Tako je 24. ožujka iste godine nastalo puškarenje na Kamuš-brijegu, u kojem je nesretnim slučajem pogođen seljak i antifašist Ivan Tuhtan iz Trviža koji je poslije izdahnuo u pulskoj bolnici.
Prema pisanju svećenika dr. Bože Milanovića iz Pazina, kojega je svojedobno odlikovao predsjednik Tito – uoči izbora nastala je zabuna. Birači su pomislili kako su ih napali fašisti kao prije pet godina. Uto je onuda prošao kamion koji je išao prema Pazinu, tako da se u Pazinu za samo nekoliko minuta doznalo za taj događaj. Fašisti i karabinjeri odmah su krenuli pod Kamuš-brijeg. Teško ranjenog Ivana Tuhtana ispovijedio je talijanski vjeroučitelj, a onda su ga odvezli u Pulu u bolnicu, gdje je poslije dva dana umro, uvjeren da su na nj pucali fašisti. On je bio narodnjak, kao i ostali seljaci u Trvižu, ali su fašisti bez obzira na to iskoristili njegovu smrt u političke svrhe. Odvezli su ga mrtva u Trviž i ondje ga svečano pokopali kao “talijanskog mučenika” pod talijanskom zastavom i s glazbom, uz politički govor.
Nakon toga počela je istraga. Uhapšeno je više stanovnika, među njima Ivan Mišon i Franjo Tuhtan iz Trviža, koji su izjavili da su prilikom pucanja prepoznali Danila Vivodu i Vladimira Gortana. Obojica su uhapšeni (
Gortan je htio pobjeći u Jugoslaviju, ali je uhapšen u vlaku na željezničkoj stanici Prem) i odveden u Rim. U međuvremenu su uhapšeni Živko Gortan, Vladimir Bačac, Dušan Ladavac i Vjekoslav Ladavac, članovi organizacije “Borba”.
Vladimir Gortan osuđen na smrt, a četvorica prijatelja na 120 godina robije!Da bi zastrašio slavenski živalj u Istri, Trstu i drugim krajevima u kojima su živjeli Hrvati i Slovenci, Mussolini je naredio da se za suđenje Vladimiru Gortanu i drugovima Tribunale speciale preseli iz Rima u Pulu.(…) Suđenje je trajalo tri dana – 14, 15. i 16. listopada 1929. Poslije završne riječi javnog tužioca Dessyja, koji je između ostalog rekao da je Vladimir Gortan ulazio i dolazio iz Jugoslavije bez pasoša (vlast u staroj Jugoslaviji toliko je “marila” za Istru da ju je devet godina prije toga prodala talijanskoj vladi, koju je 1922. zamijenila fašistička soldateska – nap. A.Č.) te da je jedan rođak Viktora Baćca podučavao narod antitalijanskim djelima, počeo je govoriti branitelj Della Zonca: – Ekselencijo, gospodo suci! Sinovi plemenite Istre sad misle da ćete ih vi presvjetli suci, smatrati izopačenim sinovima ove pokrajine, a njihov čin antihumanim, antitalijanskim i antifašističkim. Ali to je samo djelo pobunjenika čiju je mladu dušu zatrovao emisar koji je stigao preko granice i koji je stvarni krivac ovog zločina. Želio je, suci, da se povjeruje kako je sav istarski narod protiv fašizma. Međutim, Ekselencijo, sud zanima samo da se utvrdi kako se vođa te bande ne zove Viktor Baćac nego Vladimir Gortan! Jer, tko je prvi Viktoru Baćcu govorio o napadu? Vladimir Gortan! Tko je prvi govorio o napadu Vjekoslavu Ladavcu? Vladimir Gortan! Tko je sredio mjesto odakle će se pucati? Vladimir Gortan! Tko je, napokon, ujutro 24. ožujka hicem iz pištolja pozivao na akciju? Vladimir Gortan!
I drugi odvjetnik, Vernier, inače branitelj Živka Gortana, okrivio je Vladimira Gortana.
U međuvremenu je iz Rima stigla brzojavka iz koje se vidjelo da Mussolini naređuje da se na smrt osudi samo jedan optuženi, pa je sudsko vijeće pod predsjedanjem Guida Cristinija tako i presudilo. U presudi koju je pročitao Cristini stajalo je:
“U ime Njegova Veličanstva Vittoria Emanuela III po božjoj volji i po volji države Kraljevine Italije, Specijalni sud za zaštitu države proglašuje krivima optužene Vladimira Gortana, Viktora Baćca, Dušana Ladavca, Vjekoslava Ladavca i Živka Gortana za djela navedena, te osuđuje: Vladimira Gortana kao šefa terorističke bande na kaznu smrti strijeljanjem u leđa, a ostalu četvoricu na kaznu zatvora od po 30 godina.(…)
Fašisti Gortanu nisu dopustili da se oprosti s majkom i ocemVladimir Gortan, 25-godišnji mladić iz Berma kod Pazina, koji je obavljao posao prodavača lonaca i “padela” u obližnjim selima omiljen među drugovima kao veseljak i šaljivčina, rodoljub i antifašist, primio je presudu miran i blijed (takvim ga prikazuju njegovi drugovi), kao da je siguran da će biti osuđen na smrt.
Sljedećeg dana, 17. listopada u šest sati ujutro u predjelu Stoje nedaleko Mornaričkog groblja u Puli, fašistička “skvadra” strijeljala je (s 25 hitaca u leđa) Vladimira Gortana.(…)
Prije smaknuća fašisti mu nisu ispunili posljednju želju da se oprosti od majke i oca, a kad je zatražio malo vode, De Turis se podrugljivo nasmiješio, rekavši: – Dat ćemo mi tebi sad i ručak, a ne samo vode!
O suđenju Vladimir Gortanu i drugovima, a i o izvršenju smrtne kazne, pisao je gotovo sav antifašistički i građanski tisak u svijetu. Fašiastički listovi u Italiji donosili su senzacionalističke izvještaje i komentare, dakako, u stilu “Giustizia e fatta” (Pravda je izvršena) kako stoji u podnaslovu pulskog dnevnika “Corriere Istriano” tiskanog kao posebno izdanje.
Svećenik Božo Milanović, koji je u to vrijeme živio i radio u Trstu, fotografije osuđenih istarskih Hrvata što ih je dobio iz Pazina poslao je brodom u Split, i one su objelodanjene u jugoslavenskim i evropskim listovima.
Svakako valja istaknuti da su za vrijeme suđenja Vladimiru Gortanu i drugovima (a i nakon presude) održane mnogobrojne demonstracije antifašista u Zagrebu, Beogradu, Novom Sadu, Splitu, Sušaku, Dubrovniku, Berlinu, Parizu, Luxemborgu, Bruxellesu, Buenos Airesu i drugdje.
Prema podacima dra Bože Milanovića, branitelj Vladimira Gortana uložio je molbu za pomilovanje, ali ona nije bila poslata, niti je o njoj javljeno talijanskom kralju… Poslije se doznalo da je brat Živka Gortana, dr. Vjekoslav Gortan, nastanjen u Zagrebu, posljednjeg dana procesa zamolio papinog nuncija Pelegrinetttija u Beogradu za posredovanje. On je smjesta poslao brzojav u Vatikan, a papa Pio XI odmah se zauzeo za optuženike kod Mussolinija. Kako je te godine bio postignut sporazum između talijanske vlade i Vatikana, Mussolini nije htio odbiti papinu molbu, ali nije htio ni odustati od toga da bude strijeljan jedan od optuženih.
Jedanaest dana poslije Gortanova smaknuća, Mussolini je u govoru u Rimu odgovorio na proteste iz svijeta: “Fašistička revolucija poslije sedam godina života ima još hrabrosti da smišljeno utjera olovo svojih pušaka u leđa izdajice domovine.”
Armando Černjul
Eh nono nono i maligani ... 
