Brod Pannonia u riječkom brodogradilištu, valjda dokovanje i popravci ...
Sve do početka 19.stoljeća našim priobaljem plove samo teretni brodovi koji povremeno prevoze i ponekog putnika. Tek dolaskom Austrougarske monarhije na istočnu obalu Jadrana i osnivanjem Austrijskog Lloyda u Trstu te Ugarsko-hrvatskog parobrodarskog društva u Rijeci počinje redoviti dužobalni putničko-teretni promet. Putnički brodovi su se još dugo vremena, gotovo sve do naših dana, gradili i za prijevoz tereta jer putnika nije bilo toliko da bi se samo zbog njih rentabilno plovilo. Značajan pomak je nastao tek onda kada su se za udobnija putovanja uz državnu potporu počeli graditi sve brži i komforniji brodovi sa kabinama i salonima za putnike. A to je bio i uvjet da su se svi ti brodovi, pored redovitog linijskog prijevoza, počeli koristiti i za prva kružna putovanja. To je još uvijek doba skromnih društvenih i ekonomskih mogućnosti i prvih početaka putovanja za odmor. Tek 1841. godine Thomas Cook uspjeva u Engleskoj ostvariti prvo organizirano turističko putovanje što se danas smatra rođenjem suvremenog modernog turizma.
Putničko-teretni su brodovi na redovitim dužjadranskim prugama početkom 19.stoljeća tako postali i prvi brodovi za kružna putovanja.
Kako je u K.u.K. monarhiji Hrvatska bila u personalnoj uniji sa Ugarskom, za razliku od Austrije koja protežira Trst, Pešta je počela razvijati riječku luku, gradeći lučku infrastrukturu ali i željezničku prugu Budimpešta – Rijeka. Osnovala je i Ugarsko-hrvatsko dioničarsko pomorsko parobrodarsko društvo sa sjedištem u Rijeci kao protutežu Austrijskom Lloydu koji za matičnu luku koristi Trst.
Jedan od najvažnijih događaja u povijesti dubrovačkog turističkog gospodarstva bila je izgradnja hotela Imperijal. Za njegovo svečano otvaranje 1898. godine, list „Crvena Hrvatska „ piše da se 29.siječnja u jutarnjim satima očekuje uplovljenje broda GRAF WURMBRAND a poslijepodne broda PANNONIA i sa kojima dolazi „ velika kita Bečlija i drugih gostiju iz Austrije“.
Brod PANNONIA plovi u floti riječkog Ugarsko-hrvatskog parobrodarskog društva. Građen kao novogradnja 324 uz cijenu od 300 tisuća forinti 1896.godine u brodogradilištu Wigham Richardson Newcastle, imao je 779 GT, bio dug 67 metara, a snagom je parnog stroja od 1.500 KS razvijao brzinu od 16 čvorova. Prvi je put doplovio u Dubrovnik 10. rujna 1896.godine. Mogao je ukrcati 490 putnika za koje je imao 46 kreveta u prvom i 34 kreveta u drugom razredu. Posadu je sačinjavalo 8 časnika i 31 mornar. Šest godina poslije, sa istih navoza i u floti istog brodara, PANNONIJI se 1902.godine priključio i blizanac GODOLLO te 1904.godine i nešto manja SALONA.
Redovitu je prugu PANNONIA održavala u paru sa brodom HUNGARIA i to, kako stoji u tadašnjem prospektu, utorkom iz Rijeke u 10,30 preko Zadra, Splita i Gruža do Kotora ( povratno putovanje traje ukupno 54 sata ) te petkom u isto vrijeme ali samo do Gruža ( povratno putovanje 44 sata ). HUNGARIA je polazila nedjeljom u 01,00 sati te sa zaustavljanjem u Zadru, Splitu, Korčuli, Dubrovniku i Hercegnovom plovila do Kotora. Za povratno joj je putovanje trebalo tri i po dana. Navedene luke u na njemački tiskanom prospektu nemaju hrvatska imena već talijanska: Fiume, Zara, Spalato, Curzola, Gravosa, Castelnuovo i Cattaro.
PANNONIA je u spomenutom prospektu imala velike salone, salon za dame, kiosk za pušače, odvojene kabine, veliku šetnu palubu, restoran, električnu rasvjetu, dobru poslugu i sve ostalo potrebno za udobno i komforno putovanje.
Tako su na prestižnoj dužobalnoj jadranskoj pruzi iz Trsta i Rijeke gotovo svakodnevno plovili najbolji i najbrži brodovi oba društva i to u konkurenciji sa Dubrovačkom parobrodarskom plovidbom koja je 1896. u promet ubacila svoju legendarnu PETKU. Tako putovanje od Trsta do Kotora sa ticanjima ranije spomenutih luka koncem 19. stoljeća uglavnom traju ne dulje od 24 sata. Ni danas, nakon punih 100 godina, trajanje putovanja brodom na ovoj relaciji se nije bitno promijenilo. Jedino su redoviti putnički vijađi postajali sve rjeđi, a prema Trstu i Kotoru odavno ih više niti nema.
U prvom svjetskom ratu PANNONIA služi kao bazni brod njemačkih podmornica u Kotoru i u borbama je bila teško oštećena. Obnovljena, nakon rata 1923.godine nakratko ulazi u sastav flote novoosnovane Jadranske plovidbe u Sušaku pod imenom SARAJEVO. Okupacijom Rijeke, Talijani osnivaju brodarsko poduzeće Costiera Marittima Volosca, koje te iste 1923.godine preuzima SARAJEVO i mijenja mu ime u ENEO. Nakon tri godine, pod istim imenom prelazi u sastav venecijanskog brodara San Marco.
ENEO je 1930.godine prodan grčkom brodaru Lakoniki iz Pireja koji mu mijenja ime u LEON. U Egejskom moru slijedećih deset godina održava redovnu prugu Volos-Halkida-Pirej-Hania-Rethimnon-Iraklion. Nažalost, u njemačkom zračnom napadu 18. travnja 1941. na otvorenom moru ploveći između egejskih otoka Alonissos i Kyra Panagia u Sporadima, LEON je pogođen sa nekoliko bombi te je uskoro potonuo na morsko dno. Tako je za sva vremena, stara i islužena PANNONIA potpuno nestala sa svojim legendarnim plovidbama istočnom obalom Jadranskog mora, prepuštajući svoje mjesto mlađim i komercijalno isplativijim ali ne i do današnjih dana bržim i ljepšim brodovima.
