Unatoč tome što je 24. travnja 1921. u izborima za Ustavotvornu skupštinu Riječke države premoćno pobijedio politički blok pobornikâ očuvanja njezine samostalnosti predvođen Riccardom Zanellom, ti riječki autonomisti nisu odmah nakon izbora uspjeli formirati vladu. Tome su se protivili protofašistički aneksionistički krugovi u Rijeci, koji su 27. travnja 1921. izvršili prevrat i preuzeli vlast u gradu. Nakon gotovo šestmjesečnog daljnjeg političkog previranja Ustavotvorna skupština Riječke države održana je konačno 8. listopada 1921. i izabrala vladu na čelu s Riccardom Zanellom. Zanellinu vladu priznale su mnoge države, a Francuska i SAD odmah su imenovale i svoje poslanike u Rijeci. Politički se ta vlada oslanjala na Italiju od koje je očekivala gospodarsku pomoć, ali je gospodarski oporavak i razvoj grada vezivala uz riječko zaleđe, to jest uz Kraljevinu SHS. Zanellina vlada nije preživjela smjenu talijanske koalicijske vlade centra premijera Bonomija. Udar protiv nje uslijedio je 3. ožujka 1922., svega mjesec dana nakon što je u Italiji na vlast došao nacionalist Luigi Facta. Nakon manjih vojnih okršaja Riccardo Zanella je istoga 3. ožujka bio prisiljen potpisati izjavu kojom vlast predaje 'revolucionarnim silama' tj. Komitetu za nacionalnu obranu (Comitato di Difesa Nazionale) te se sa užim krugom svojih istomišljenika sklonio u Kraljevicu na teritoriju Kraljevine SHS. Formalno pravno, Vlada Riječke države djeluje, s prekidom od 15. do 21. ožujka 1922., do 18. rujna 1923.
Ovo je fotografija Zanelline predaje 03. ožujka 1922. godine kada je pod bombardiranjem izvjesio bijelu zastavu na Guvernerovu palaču
