Tamo gdje bijaše Cafe Grande, danas je Središnji odjel Gradske knjižnice Rijeka, imao je tu i Frano Supilo svoj znameniti stol oko kojeg su se okupljali brojni znatiželjnici da čuju što je nova u Pešti, Beču...kuda ide sva ta politika...Kakanija... Svakodnevica u kavani
„...U Sušaku su ljudi išli u urede, omladina u škole, no društvo se tražilo u Rijeci. Čitav niz kavana i manjih gostionica intimnog karaktera bijahu trajnim sastajalištem Hrvata svih društvenih slojeva, i intelektualaca i manuelnih radnika, stvarajući ugodnu atmosferu, koja je bila moguća samo u gradu, u kome su ljudi – makar i formalno bespravni – osjećali vlastitu snagu... (Antun Barac, Feljton o Rijeci, Matica Hrvatska Zagreb-Rijeka 1968. str 96)
Riječki Hrvati najrađe su zalazili u kavanu Grand (na mjestu današnjeg središnjeg odjela Gradske knjižnice Rijeka) i u Panahov (Panachoff) na Fiumeri.
Obzirom da se redakcija Novog Lista i tiskara Dioničarskog društva nalazila u današnjoj Zajčevoj ulici (nekoć Piazza Urmeny pa Via Verdi) preko puta kazališta, u Grand je zalazio i veliki Supilo. Pa je o tome ostala legenda koja veli da je Supilo, imao uvijek rezerviran stol u Grandu. Naime, po dovršenju uredničkog posla za sutrašnji broj Novoga Lista, Supilo je navratio u Grand za „svoj“ stol oko kojega bi se okupljali štovatelji i radoznalci kako će Novi list komentirati pojedine političke događaje.
Fiorello la Guradija (1882.-1947.) u svojim Sjećanjima- The making of an insurgent, prisjećajući se života u Rijeci spominje popodnevni five'o'clock melange u Grandu i svoje susrete sa Hrvatima. La Guardija piše o drugom elementu hrvatske trojne zajednice na Rijeci „najnundzipcigerima“, dragim mu „Jelačićevcima“. Radilo se o 79. pješačkoj pukovniji baruna Josipa Jelačića čije se zapovjedništvo nalazilo u Otočcu, a u Rijeci je uvijek bila stacionirana jedna stanija. Činili su je domaći vojnici iz Hrvatskog primorja, Gorskog kotara i Like.
Fiorello La Guardija uredovao je vis-a-vis Granda u kancelariji konzulata na početku Korzu, gdje su mu 17. studenoga 1949. prijatelji i štovatelji podigli spomen ploču (prvu!).
Jednom prigodom tridesetih godina XX.stoljeća La Guardija tada već gradonačelnik New Yorka u susretu sa jugoslavenskim konzulom u duhu politike Novog kursa poručuje: Pozdravite mi Srbe, Hrvate i moje drage Dalmatince i recite im da se slažu i drže čvrsto jedni uz druge jer je tako mnogo bolje. Volio je temperamentne Dalmatince, volio je ljude poput Supila. Spomenimo da je Jako Supilo, mlađi brat Franov povremeno igrao nogomet za Club Atletico Fiumano , baš kao i Fiorello La Guardia.
Premda su bili svi protiv svih , nije bilo slučaja poput tršćanskog „Caffe Chiozza“ koji je često bio pozornicom talijanskih iredentističkih manifetsacija. No, na vijest o objavi rata Kraljevine Italije Habsburškoj monarhiji u svibnju 1915. austrijske oružničke i redarstrvene vlasti su kavanu sravnile sa zemljom.
Protivno tršćanskom slučaju u Rijeci nalazimo slučaj kada urednik Novoga lista Frano Supilo često napada vođu riječkih autonomista Riccarda Zanellu (1875.-1959.), iznoseći o njemu sasvim neistinite stvari, premda je Riccardo Zanella ishodio za Frana Supila stalni boravak u Rijeci i ugarsko državljanstvo, jer je Supilo kao Dalmatinac imao austrijsko.
No ipak, Supilo je gotovo svakoga dana sjedio za istim stolom sa Zanellom u Caffe Fiume poznatom stjecištu simpazitera autonomne stranke. Šalili su se i smijali poput najboljih prijatelja. To je odgovaralo duhu vremena i grada kakvim je nekoć bila Rijeka.
Supilo i Zanella susreli su se posljednji put 1916. godine Italiji u političkoj emigraciji gdje su obojica agitirali, svaki za svoju stvar! Susret je bio priajteljski, premda je protiv Supila i „Jugoslavenskog odbora“ pokrenuta hajka pod pokroviteljstvom iredentističke udruge „Dante Alighieri“. Predvoditelji ove antisupilovske kampanje bili su dobro znani riječki iredentisti Icillio Bacci i Armando Hodnig. Riccardo Zanella se u svom članku „Italijani i Jugoslaveni za vreme rata“ objavljenom 1925. u zagrebačkoj „Novoj Evropi“, ograđuje od objeda koje je „dvojac“ iznio na račun Supila. (by Saša Dmitrović, Fb)