Riječka groblja i groblja regije

[Rijeka]

Mauzolej Roberta Whiteheada

Robert Whitehead, poput brojnih imućnih Riječana, dao si je za života u Rijeci sagraditi monumentalnu grobnicu, na najelitnijoj poziciji na groblju Kozala, poziciju s koje se vidi ne samo vrtača Kozale nego i cijeli grad s Kvarnerom.
Danas je vidljivost gotovo nikakva zbog vegetacije.



Bila je to jedna od najvećih secesijskih grobnica u Hrvatskoj a koju je projektirao mladi i najcjenjeniji gradski arhitekt Giacomo Zammattio, a izveo Carlo Pergoli (1904)

Do nje vodi elegantna Pergolijeva skalinada (nisam slikala skalinadu ) kroz »špalir« čempresa, pa snježnobijela konstrukcija apsolutno dominira nad prostorom mrtvih (Kozale) i živih (grada Rijeke).



Danas je zaštićeni spomenik kulture





Donji dio, prostor za grobnice

[Rijeka]

On, kao moćan i bogat naručitelj mogao je i u smrti osigurati pravo dominacije nad gradom u kojem je zaradio životno bogatstvo proizvodeći smrt (torpeda).
Iako je mauzolej zaštićeni kulturni spomenik, i čuva se pod ključem, odmah je na oko vidljivo da pomalo propada.



Isklesani u prirodnoj veličini, saznajem da je skulptura njegove supruge, Frances Maria Johnston, godinama bila "negdje ispod poglavarstva", te naknadno dopremljena tu, gdje je oduvijek i trebala biti. To je vidljivo i u promjeni boje kamena.





Prekrasni detalji, sačuvani punog sjaja ...





... kažem sačuvani "detalji" jer... i nije sve tako 

[Rijeka]

Detalji unutrašnjosti







Uklesan natpis ispod prozora

[Rijeka]

Robert Whitehead umro je u utorak, 14.11.1905. u devet sati ujutro, u Beckett Parku, gdje je proživio svoje posljednje umirovljeničke i bolesničke godine.
Premda se očekivalo, pa čak i najavljivalo, da će biti sahranjen u Rijeci, do toga ipak nije došlo iz danas nepoznatih razloga. Odluku o tome vjerojatno je u posljednji čas donijela njegova obitelj, smatrajući da je pokop u Engleskoj daleko prihvatljiviji od onog u Rijeci.







Pogled gore..



Pogreb je održan u Worthu, u staroj srednovjekovnoj župnoj crkvi sv. Nikole, samo nekoliko koraka od ulaza u njegovo nekadašnje imanje u Paddockhurstu. Na lijes je bio položen buket u obliku torpeda od bijelog cvijeća.



Na nadgrobnoj ploči postavljenoj na groblju spomenute crkve, urezan je natpis:

Sacred to the memory of / ROBERT WHITEHEAD / OF FIUME, HUNGARY / AND FORMERLY OF PADDOCKHURST IN THIS PARISH / BORN AT BOLTON LE MOORS JAN 3 1823 / "HIS FAME WAS IN ALL NATIONS ROUND ABOUT" / Posvećeno uspomeni na / Roberta Whiteheada / iz Rijeke, Mađarska / nekoć iz Paddockhursta u ovoj župi / rođen u Boltonu Le Moorsu 3. siječnja 1823. / Njegova se slave proširila svim narodima svijeta /
Župna crkva sv.Nikole potječe iz 10. st. i poznati je spomenik srednovjekovne engleske
arhitekture.



Izvor: Irvin Lukežić, Robert Whitehead, Lokalpatrioti forum

Hvala na pažnji   

[zokxy]

 

[Rijeka]

Odmah da se i nadovežem da je ovaj vrijedan spomenik kulture, 2006. upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu zaštićenih kulturnih dobara. Temeljem vrijedne spomeničke i ambijentalne vrijednosti riječkih groblja Komunalno društvo Kozala je od 2004. godine primljeno u Udruženje značajnih evropskih grobalja (A.S.C.E. - Asociation of Significant Cemeteries of Europe)

Važno!

Prilazna cesta Južni kolnik Ri zaobilaznice - čvor Kozala oduzima Groblju Kozala 1,12 ha, prolazi uz stražnje zidove grobnica/mauzoleje (Luppis...) duljinom od 88m, a na udaljenosti od oko 8m od stražnjeg zida mauzoleja Whitehead podiže se betonski stup, nosač prilazne ceste. Raslinje se uklanja. 
Šteta što ugrožavamo ono malo vrijednosti što je u Rijeci ostalo.

[elvis]

  

[duskom]

Rijeka - Židovsko groblje.. 

http://213.147.116.115/groblje/Povijest.aspx?jezik=hr

[zokxy]

Groblje Kozala - ljepota i u smrti


Groblje Kozala najstarije je komunalno groblje u Hrvatskoj i jedno od najstarijih komunalnih groblja u Europi, a od 2006. godine i kulturno dobro. Da je riječ o starom groblju svjedoči podatak da se već 130 godina vodi Knjiga ukopa. Naime, zemljište za njegove potrebe kupljeno je 1771. i u nekoliko mahova se širilo. Groblje je službeno otvoreno 1. prosinca 1838., nakon što je ukinut običaj pokapanja pokojnika unutar gradskih bedema koji je trajao do kraja 18. stoljeća. Car Josip II. zabranio je zakapanje mrtvih u naselju i u crkvama. Slijede fotografije obilaska groblja 08.05.2012. na kojem je vodila i objašnjavala prof. Daina Glavočić, povjesničarka umjetnosti.  (napokon  )


Link na članak:
http://www.croinfo.net/nepoznata-rijeka/8817-groblje-kozala-ljepota-i-u-smrti

[zokxy]

]


By Vedrana)

[Kigor]

Jedno pitanje. Navodno dijelovi groblja na Kozali imaju svoje ime. Kaze mi kolega da je cuo ime za onaj centralni dio, onaj koji je naveliko nastradao zbog Teodora. Ja iskreno nisam nikad cuo da dijelovi groblja imaju svoja imena no....

I drugo. Manje vise tocno iznad zidovskog groblja su napravljene nove nise, vrlo blizu zaobilaznice. Odmah iznad njih je stari zid, paralelno sa zaobilaznicom, jedan dio ide prema groblju a i u daljini jos jedan krak. Neka stara podjela zemljista ili nesto drugo? Bio sam na pogrebu pa ipak nisam slikao

[ilirija]

Jedno pitanje. Navodno dijelovi groblja na Kozali imaju svoje ime. Kaze mi kolega da je cuo ime za onaj centralni dio, onaj koji je naveliko nastradao zbog Teodora. Ja iskreno nisam nikad cuo da dijelovi groblja imaju svoja imena no....

I drugo. Manje vise tocno iznad zidovskog groblja su napravljene nove nise, vrlo blizu zaobilaznice. Odmah iznad njih je stari zid, paralelno sa zaobilaznicom, jedan dio ide prema groblju a i u daljini jos jedan krak. Neka stara podjela zemljista ili nesto drugo? Bio sam na pogrebu pa ipak nisam slikao

Misliš na ovaj zid?

[Kigor]

Ovaj gdje sam ja bio, bio je drugaciji.  Ima da ga uslikam jednom

[zokxy]

Pitanje za Milića - neki rođak iz Studene? Groblje Viškovo ... Što mu znači onaj grb s potkovom i konjem?




Appropo konja, isto groblje:



WTF???   

[milić]

Je, ovaj Ivan Mrvčić je brat moga djeda Filipa. Volio je konje. Inače je na stočnim sajmovima, najčešće u Il. Bistrici, spajao kupca i prodavača odnosno posredovao je. Za takve posrednike u Studeni kažu "sanser". Zadnjeg njegovog konja, što se ja sjećam, nazvao je Bećar.  Pa je na osnovu toga moja mama mom sinu kupila drvenog konjića i nazvala ga Bećar.
Inače Studenjci su više posjedovali volove. Rijetki su bili konji.

A za ovaj drugi spomenik, tj. Antona Juretića, mutno se sjećam priče. Čini mi se da su ga zvali Tončić ili Tončina. Ne mogu se sjetiti detalja.  Bio je kućer tj. kočijaš po standardu.

A zašto konji po spomenicima? Pa netko stavi cvijet, netko, zvijezdu... Valjda nešto što je spojivo s pokojnikom. Najlakše je staviti križ. Ali konja, avion, ima na Trsatskom groblju, brod...E to je već izbor.

A pitanje za tebe. Ma šta ti radiš na svetomatejskemu cimiteru?
I još ovo. Naš stric, Ivo smo ga zvali, nije volio Klanjce pa je zahtjevao da ga pokopaju na Viškovu. Zašto? Mogu nagađati, ali ne smijem napisati.