OPATIJA bajna, biser Jadranskog mora; i Liburnija

[sijori]

 

odlično, jedna petlja manje. hvala Kont!!!

[Kont]

Albergo Slatina

[Kont]

Zainteresirala me ta slika pa sam malo protegnuo noge i mozak.

Izgrađen 1889. kao pansion za osoblje C.k Privilegiranog društva Južnih željeznica, tzv. Kellnerhaus, ali je već iste godine prenamijenjen u hotel Gasthof Slatina. Do 1910. pripada Južnim željeznicama, a potom je u vlasništvu Dioničkog društva svratišta i lječilišnih zavoda Opatija u Beču. U prizemlju hotela je prije Prvog svjetskog rata uvijek bio restoran. Oko 1895. najamnik hotela i restorana je Franz Höllermann iz Unterracha u Donjoj Austriji, oko 1900. Josef Müller, od 1905. do 1912. Carl Burner, od 1912. Fanny Lackner (hotelijerka iz Bad Gasteina), kraće vrijeme tijekom 1914. Arpad Rona iz Temišvara i zatim natkonobar Ivan Hafner. Nakon Prvog svjetskog rata novi vlasnik postaje liječnik i hotelijer Alexander Schalk iz Tschopperna u Češkoj koji 1925. zajedno s vlasnikom susjednog objekta ex vojnog lječilišta, društvom Poggi & Co poduzima spajanje ova dva objekta. Od tada pa do 1952. te dvije zgrade rade kao jedinstveni hotel s dva kućna broja. Za vrijeme talijanske uprave hotel se zove Continentale, a nakon toga Zagreb. Za vrijeme i nakon Domovinskog rata u tim zgradama su bile smještene izbjeglice.

[Kont]

Vojno Lječilište
Izgrađen 1888. kao stambena zgrada Južnih željeznica br.5 (Wohngebäude V). Ubrzo nakon dovršetka gradnje u ljeto 1888. poklonjen je povodom 40. obljetnice vladavine cara Franje Josipa I Ck Društvu bijeloga križa sa svrhom da u njemu besplatno borave bolesni časnici i časnici na oporavku. Od tada se zgrada naziva K.u.K. Offiziers Kurhaus ili Militarkurhaus odnosno Liečilištna vojnička kuća Bieloga križa u Opatiji. Nakon Prvog svjetskog rata vlasnik ex vojnog lječilišta postaje društvo Poggi & Co.
Nakon Domovinskog rata hotel je devastiran i zapušten te je 2013. srušen.

[Kont]

Hotel Continentale 1929.

[Kont]

Hotel Zagreb

[Kont]

Hotel Zagreb 2013

[Kont]

Današnja Hotelijersko - turistička škola i Gimnazija Eugen Kumičić.

[Kont]

Prije dvije godine sam prvi put u životu došao u tu zgradu i ostao iznenađen njenom arhitekturom. Pretpostavio sam da je iz vremena A-U, ali nisam mogao pronaći informacije kad je izgrađena, tko joj je bio vlasnik, tko je živio u toj vili i da li kakvu priču skriva. Trebalo mi je nešto vremena i upornosti da dobijem neke odgovore na ta pitanja.

                                          Villa Gorove

Izgrađena je 1894. na mjestu velike stare kuće Jačić - Čikota po projektu Emilija Ambrosinija, a za plemkinju Izabellu Tereziju Rozaliju von Gorove.

Izabella Terezija Rozalija von Gorove rođena je 1838. godine u gradu Körösladány u jugoistočnoj Mađarskoj u obitelji mađarskih aristokrata von Novakovih. O njenom suprugu Jakobu nemam podataka, ali izgleda da on i nije bio bitan za ovu priču.

Razni spisi dostupni u Državnom arhivu otkrivaju njezinu ćudljivu narav. Prema dostupnim podacima plemkinja je bila tankih živaca, svadljiva, zajedljiva i škrta starica; Često u svađi sa svojim susjedima i općinskim vlastima o čemu postoji niz zapisa. Posebno zanimljivi su spisi Državnog arhiva u Rijeci (HR-DARI-029, spisi 3001/901, 1798/905 i 3128/911) u kojem stoji da nije htjela platiti troškove liječenja jednog od svojih sluga «pošto je on bolest kod ženskih, a ne u službi dobil.» Starom švaleru ime je bilo Josip Gerwany, a o kojoj se bolesti radi možemo samo nagađati.

Iako je Boris Zakošek tako opisuje u svojoj knjizi "Opatijski album", ja sam stekao dojam da je plemkinja von Gorove opravdano bila tankih živaca jer su općinske vlasti 1895. godine premjestile staro groblje na novu lokaciju neposredno kraj njene vile (Lesićevo), sve do 1903. kada se groblje premješta na današnju lokaciju.

Nakon toga, 1911. godine u Opatiju stiže - nogomet. Na tom terenu starog groblja kraj vile Gorove 1912. uređeno je uz trošak od 1490 kruna igralište na kojem sokolaši svakodnevno treniraju do kasno uvečer. Prvi klub čiji su nogometaši trenirali na novom igralištu zvao se «Sokol», osnovan kao klub za tjelovježbu 1904. godine. Nogometni odsjek istog kluba osnovan je 1911. Nakon sokolaša, negdje 1913., novoustrojeni «Slavenski športski klub Opatija» (današnji NK Opatija).
Nogometaši Sokola trenirali su do kasnih večernjih sati, a njihova cika i vika uznemiravala je aristokratske žifce frau Gorovo koja se odmarala od svojih boljki u vili neposredno iznad igrališta. Početkom svibnja 1913. doživljava jedan od mnogih živčanih slomova zbog pokoje nabijene lopte, brojnih psovki tipa «ti vrah mater na tanac pejal» i čestih naguravanja u žaru borbe raznih Jačića, Letiša, Jurkovića, Tomašića, Andretića i Rumaca. Piše općinskom načelniku Andriji Stangeru molbu da zabrani taj zlokobni nogomet.
«…Liječnici su me poslali u Opatiju obećavši mi da ću ovdje moći živjeti u miru. Ali zadnjih sam godina zbog stalnog uzrujavanja i buke oboljela na živce. Opatija za mene nije više lječilište, postala je pakao! Mali i veliki dječaci nogama odbacuju velike lopte, pritom viču i kao mahniti trče okolo naokolo da se sva zemlja trese. Neki me plaše da će se tu i tenis igrati, a to znači još više udaranja lopte i stalnu galamu. Ja Vas molim veleštovana gospodo, smilujte se! Ako igralište ostane to je za mene smrtna presuda, jer ja to više ne mogu izdržati. Budući da se obraćam inteligentnoj gospodi, nadam se i vjerujem da više neće trpjeti to igralište usred liječilišta.»

Općinski odbor donosi kompromisnu odluku da se nogomet smije igrati samo od 9- 12 sati ujutro i od 16-19 navečer i to bez buke i uz prethodnu dozvolu Općine.
Tjedan dana nakon Isabellinog pisma i živčanog sloma dogodio se novi škandal. Nogometni odjel "Sokola" planirao je 12.05.1913. veliku nogometnu feštu, a u goste je pozvana trsatska "Slavija", ali noć prije utakmice porazbijana je sva urbana oprema na igralištu. Gradonačelnik Stanger je zbog porasle napetosti u gradu zabranio igranje utakmice, kao i najavljeni tjelovski mimohod naoružanih članova streljačke gilde "Einigkeit" (Jedinstvo), na što su ga općinski zastupnici optužili da želi zabraniti nogomet u Opatiji.

Tijekom 1914. Općina i plemkinja von Gorove su sklopili ugovor po kojem će ona financirati preseljenje igrališta (300 kruna) na područje ispod novog groblja u Škrbićima (današnje nogometno igralište) i plaćati mjesečni najam 40 kruna.
Tako je mudri gradonačelnik Stanger ukinuo nogometašima općinsku novčanu potporu i premjestio nogometno igralište koje je platila - plemkinja von Gorove.
Ugovor se po svemu sudeći realizirao, a na području starog igrališta tek su se katkada održavale pučke svečanosti i sportske aktivnosti.
Tako je Izabella Terezija Rosalia von Gorove platila da bi dobila svoj mir. Preminula je u lipnju 1917. u svojoj 79. godini života.

Vilu su naslijedili njen brat i sestra Kamilo i Sarlota Novak. Oni pak, ne mogavši se skrbiti o takvom objektu, vilu prodaju Općini koja tu otvara ugostiteljsko-strukovnu školu Ivo Olivetti "R. Corso secondario di avviamento professionale alberghiero Ivo Olivetti".
Nakon što su 1930. teniski tereni sa Slatine premješteni u susjedstvo vile Gorove, u nju se smjestila i uprava tenis kluba Circolo Tennis Abbazia.

Godine 1942. stručna Trgovačko – ugostiteljska škola u trajanju od tri godine i Tehnička škola u trajanju od dvije godine spajaju se u jedinstvenu Tehničku školu.

Nakon 1945. vila je zadržala prosvjetnu funkciju. U njoj su djelovale Ugostiteljska škola, zatim Srednja Ekonomska škola, Viša ekonomska škola ugostiteljskog smjera i Ugostiteljska hotelijerska škola, C.U.O Opatija te danas Gimnazija Eugena Kumičića u prizemlju i Hotelijersko - ugostiteljska škola na katu.

Iza vile je 1958. izgrađena zgrada Ugostiteljske škole dok se na samoj vili dograđuje kat čime ona gubi svoju karakterističnu kupolu.

[Kont]

A kao ironija sudbine, u vili plemkinje Gorove, u kojoj je ona očajnički tražila mir i tišinu, već skoro sto godina odjekuje cika i vika učenika i nastavnika škole.

[Kont]

Eto, tako je stara plemkinja von Gorove, ni kriva ni dužna ostala upisana u povijest Opatije toliko da se cijeli taj dio i danas naziva Gorovo, a njezino ime nose i Klub športske rekreacije u sklopu kojega se Opatijke i Opatijci s kojom godinom ili kojim kilogramom viška jednom ili dva puta tjedno bave raznim sportovima te malonogometni klub u kojemu prema njezinim riječima «veliki i mali dječaci nogama odbacuju velike lopte, pritom viču i kao mahniti trče okolo naokolo…»

Škola je opremljena video nadzorom pa nisam mogao slobodno uslikavati, ali za ovu fotku se nisam mogao suzdržati.

[Kont]

Djelomično korišteni tekst Domagoj Tramontana FB "Sjećate se Opatijci" 25.04.2017. i Boris Zakošek "Opatijski album" 2005.

[elvis]

 

Ali zar zbilja misliš da itko gleda "kroz kamere"? To se, osim čisto slučajno, gleda samo kada se desi neka frka.

Škola je opremljena video nadzorom pa nisam mogao slobodno uslikavati, ali za ovu fotku se nisam mogao suzdržati.

[Kont]

Hvala Elvis, ali adaptirani interijer škole nije bio vrijedan da riskiram. Pogotovo nakon ovog događaja:
http://kvarnerski.com/opatija-u-soku-ispred-skole-19-godisnjak-pokusao-ubiti-16-godisnjaka/

[milić]

  Kont.
Znači von Gorove, a onda Gorovo... pa Borovo.