I tako, danas počinje možda i posljednja sezona Brze pruge.
1972. negdje u rujnu išli smo na maturalno putovanje za Hvar Liburnijom. A ni tada nije bio baš nov. Znači da ima 50-ak godina.
Na brodu je bio šef kuhinje neki Vinko prijatelj oca mog kolege koji nas je pozvao na večeru . Stavio je na stol paštu bolonjeze a mi smo se toga natukli do guše kako već 18 godišnjaci mogu. Kurba niš ni govoril. A onda je donio pečenje , pomfri i salatu, a mi više nismo mogli jesti. Prokleli smo ga . Evo i dandanas se toga sjetim sa smješkom. Kako je lijepo biti mlad.
