Nadvojvoda Josip i njegov park

[kobler]

zokxy, Odgovori #105 : Siječanj 13, 2013, 22:38:49 » u: Odg: Povijesne priče i dogodovštine
NADVOJVODSKI PARK
Prvi riječki park kojeg se sjećam bio je Park Vladimira Nazora (danas Nikole Hosta), koji se strmo uspinjao od impresivnog kamenog podzida ulice Žrtava fašizma ka Kozali. Tamo me je od 1963., dakle kad sam imao samo dvije godine, šetao djed Ivo, koji je radio u Historijskom arhivu, svojevremeno vili nadvojvode Josipa. Zapravo cijeli taj park nastao je kao dokoni hir bratića moćnog cara Franje Josipa, koji je svoje dane na Kvarneru kratio sadnjom biljaka i pisanjem knjiga o mađarskim Ciganima.
Godine 1882. nadvojvoda, sa suprugom Klotildom, dolazi živjeti u Rijeku i otkupljuje vilu baruna Vranyczanyja. Razlog za doseljenje bila je nepoželjnost nadvojvode u Beču i njegova potreba da bude u ugarskom dijelu Monarhije, a, opet, dovoljno blizu Dvora – koji je odabrao Opatiju za svoje zimovalište. Kao vrsni botaničar podigao je park veličine 52.700 m2 ispunjen egzotičnim biljem koje su donosili pomorci brodarskih kompanija Adria i Ungaro-Croata...
O tom velikom zahvatu, u kojem mu je pomagao građevinar Isidor Wauchning, nadvojvoda Josip napisao je rad ”Essais d’aclimation des plantes à Fiume”.

Prenosim djelomice Zokxyjev post, zato što je u njemu sažeto manje-više sve što o nadvojvodi i njegovom parku znade naša javnost, čak i stručna javnost ne zna ništa bitno više.
Pođimo redom.

[kobler]

Njegovo puno ime je Joseph Karl Ludwig von Habsburg, a 12.V.1864. vjenčao se za Marie Adelheid Amalie Clotilde Princess of Saxe-Coburg and Gotha, pa su ih svi zvali jednostavno Josip i Klotilda. Te 1864. godine mlada se obitelj trajno naselila u Alcsutu, što se čita naprosto Alčut.
Par se odmah prilježno uhvatio svojih demografskih obveza, pa im se već 18.III.1864. rodila prva kći imenom Elizabeta.

*Da to je ispravan datum. Šta ja tu mogu?

[kobler]

Elizabeta se dogodila u žaru trenutka, a uslijedilo je njih još šestoro: Marija Doroteja (1867.), Margareta (1870.), pa sin Josip (1872.), još jedan Ladislav (1875.), Elisabeta Henrijeta (1883.), te najmlađa Klotilda Marija (1884.), rođena u Rijeci, koja je nažalost umrla 1905. s 19 godina.
Ostali su svi redom bili rođeni u Alcsutu.

[kobler]

Kad smo ih upoznali slikom i prilikom kao obitelj, red je upoznati nadvojvodu malo bolje u njegovom djelovanju i razjasniti neke opaske koji mogu zavesti u bludnju.
Nadvojvoda je bio ugarski palatin, ali ne za pravo: ta funkcija je upražnjena još za revolucije 1848/1849., a posve je ukinuta austrijsko-mađarskom Nagodbom. I kao što se car Franjo Josip u svojim titulama nazivao kraljem Jeruzalema, tako je i Josip postao ugarski palatin, baš one godine kad je sklopljena Nagodba izmeđi Austrije i Mađarske. Kao takav, Josip nije imao stvarnih dužnosti ni ovlasti. Bio je za "lijepo vidit". Međutim, budući da je uz caricu Elizabetu tj. Sissy bio jedini od Habsburgovaca koga su Mađari zbilja voljeli, dobio je stvarnu zadaću da reformira mađarsku vojsku i da joj stoji na čelu.
Jer on je još od 1845. bio u vojsci i te 1868. imao je čin generala još od 1860., a 1874. stekao je još i čin konjičkog generala.
No, uz posve vojničku karijeru, stekao je i doktorat iz humanističkih znanosti. Dakle, bio je i znanstveno sasvim potkovan.

[kobler]

Živjeli su dakle u Alcsutu, u dvorcu, koji je bio okružen imanjem. Tamo je nadvojvoda Josip dao izgraditi popriličan broj staklenika i cijeli arboretum. Smisao je bio pratiti kako će se biljke iz raznih krajeva aklimatizirati tj. prilagoditi na mađarsku kontinentalnu klimu.

[kobler]

Ovaj plan prikazuje vrtlarske građevine u Alcsutu.
Dao je sagraditi i oranžeriju, tj. grijani staklenik za osjetljive biljke, kojeg se ne bi posramila ni kraljica Viktorija.
Treba li čuditi da je imao stalno zaposlenih 80 vrtlara!!!

[kobler]

Možda ćete se sjetiti prastarog vica o Muji i Hasi, kad kroz prozor kancelarije gledaju i sline na nekog Ferrarija. Pa kaže Mujo:
"Im'o sam i ja jedan takav, samo roza i od Škode."

E, pa točno to imaju i danas Mađari. Imaju i danas Alcsut, samo roza i od Škode ...
Alcsut je i danas park prirode, ali nema više oranžerije, a baš ni staklenika. Zapravo, kad bolje promotrite, nema ni dvorca, ostala je samo prednja fasada, kao kulisa. Narod, k'o narod i dalje marljivo dolazi, radi piknike na velikoj livadi, koja je zamijenila šumčugu - jednom riječi, stanje redovno.
Imate na izbor: ruševine palače, ruševine oranžerije, golemu tisu ...
Tisa živi više od 1.000 godina, pa će jedina svjedočiti bilo kojem sr*nju koje nas tek čeka.

[kobler]

Ovo je današnji preostatak dvorca.
Objašnjenje nije, naravno, ideološko, kako bi to rado htjeli pobožni ljubitelji doma i obitelji, kao vrhunske vrijednosti. Narod je, kroz usta svojih izabranih perjanica zaključio da nema smisla hitat šoldi na povrtlarstvo ovolikih razmjera, bez obzira na 80 izgubljenih radnih mjesta. Ne može se ni pobrojati koliko je stanova za te novce sagrađeno, koliko dječjih vrtića ...
Jer, da su to dali botaničarima da nastave s pokusima i temeljnim istraživanjima u botanici i aklimatizaciji biljaka, tko zna koliko bi ovi slupali novaca do danas!?
Temeljna istraživanja, kao da to ikome treba ...

[kobler]

Priča je da su to sve Rusi stukli u žaru oslobađanja ovih krajeva. No, jesu li im odrezali i noge i ruke, pa objektivno nisu mogli ništa obnoviti?
Samo u državama koje su bogate mogu nicati laboratoriji i instituti gdje ljudi nemaju pametnija posla nego sade bilje koje se ne može ni jesti.

[kobler]

Nadvojvoda je poslom bio vezan za Budimpeštu, jer naravno, nije mogao zapovijedati iz Alcsuta, pa je za svoje boravište kupio veliku palaču u Budimpešti, a da ne ostane besposlen u slobodno vrijeme, kupio je još i otok u Dunavu, smješten između Budima i Pešte. Tamo je dao urediti još jedan rasadnik i park. A kad je građen drugi most da se Budim i Pešta bolje povežu, slučaj je htio da to bude baš pokraj tog otoka zvanog Margaretin otok (Margitsziget), pa kad se sve tako dobro poklopilo, most je dobio i odvojak na sredini, baš na sam otok. Pazi tog slučaja!

[kobler]

Nemam mapu otoka, ali i iz ovih slika može se steći dojam.
Otok je uz glavnu zgradu imao i staklenike i vrtove na otvorenom, a u njima staklenik sa zbirkom orhideja, ali i zbirku ruža od 16.000 grmova, najveću u oom dijelu Europe.
Nešto postoji i danas, neka puno manja zbirka ruža, ali je glavno da uspomenu na nadvojvodu bar imenom čuva zabavni vodeni park. Staklenika, dakako, više nema.

[ja moren]

25/08/2022

Pasali hodeć Sabina i ja preko mosta-evo pogled na odvojak za otočić
Mene osobno fascinirale zakovice i stil gradnje mosta sa kraja 19tega stoljeća-Steampunk na najjače

[kobler]

Most je projektirao francuski građevinski inžinjer Ernest Goüin (čita se Goejn, manje-više), a izvođenje na terenu vodio je također Francuz, Émile Nouguier (čita se Nuguer).
Skretanje na otok bilo je građeno 20 godina kasnije, 1892. ali nisam odolio komentirati.

[kobler]

Nadvojvoda je bio kupio i farmu u Kisjenő (Chișineu-Criș) u Rumunjskoj, uz granicu s Mađarskom i tamo također uredio rasadnik i staklenike.
Nažalost nemam ilustracija.

[kobler]

I sad dolazimo na 1881. kad nadvojvoda od Jurja Vranyczanyja kupuje vinograd s kućom preko puta riječkog kaštela.
Treba spomenuti da je Vranyczany još 1874. prodao gradu zemljište na kome je uređen gradski park na Mlaci.
Prvi impuls je bio uređenje arboretuma za aklimatizaciju suptropskih biljaka, ali je s vrremenom, nakon 9 godina dao preurediti kuću prema projektu Pietra i Raffaella Culottija za zimsku rezidenciju svoje obitelji.