Nugenti iz Barcole

[kobler]

Dok se kod nas u slivniku sjećanja o Ani Nugent sačuvala samo slika prgave starice povezana s nekom "ilustrativnom" anegdotom (!?), u Italiji je znanje običnog čovjeka obično povezano uz Margheritu Nugent, smještajući je među narodne dobrotvore.

Naime, Margherita je sređujući pred smrt svoje ovozemaljske stvari ostavila fjorentinskom arheološkom muzeju  kroz legat svoju veliku zbirku kovanica dinastije Savoja i poklonila je "talijanskom narodu". U tom je muzeju provela cijeli svoj radni vijek.
Ako vam talijanski nije neki problem, ovdje ćete doznati više o zbirci koja sadrži oko 1500 komada kovanica i pokriva nekih 8 stoljeća talijanske povijesti:
http://www.finanzalternativa.it/2013-10-09-la-collezione-di-margherita-nugent-otto-secoli-di-storia-numismatica-articolo-di-silvana-crippa/
i ovdje:
https://www.panorama-numismatico.com/le-monete-dei-savoia-dal-nido-savoiardo-al-regno-d%E2%80%99italia/

[kobler]

Glavna direkcija za starine i lijepe umjetnosti (Direzione Generale delle Antichità e Belle Arti) odlučila je u svibnju 1954. prihvatiti poklon zbirke u privremeni depozit, "dok se ne izradi opisni inventar i provede vrednovanje svakog pojedinog komada i svakog knjižnog toma" donacije. Zbirka kovanica nalazila se u 6 ladica malog ormarića-ladičara koji tada bude zapečaćen.
Ormarić je ležao u depou muzeja od 1954. i sjetili su ga se već 2010., nakon 56 godina. Tad je zbirka popisana, fotografirana i sređena uz pomoć nesređene također kolekcije kartica na kojima je dokumentirana nabava u talijanskim i drugim aukcijskim kućama svake kovanice u periodu od 1907. do 1935.

Ovo pišem nama za utjehu i usporedbu s našim rokovima potrebnim da se donacije realiziraju i postaju dostupne javnosti.

[milić]

Ala sadahna, lepi moj Kobleru, napiši a moreš i narisat, kaova je veza (pretpostavjan rodbibska) med Margarethu i Anu Nugent.   

[kobler]

To ćeš malo počekat. Da si pazio na predavanju, znao biš.

[kobler]

Za one koji žele doznati malo više, nisam pripremio radne listove, ali nudim dva naslova u vezi ove zbirke kovanica:

Autori Vari (a cura di F.Catalli) Le monete di Casa Savoia della Collezione Margherita Nugent N.I.P 2011

i

CATALLI Fiorenzo La collezione Nugent del Museo di Firenza il dono numismatico della contessina da Il Giornale della Numismatica n.2 2012

& the vinner is:

Andrea  Cavicchi, Le monete di Casa Savoia della Collezione Margherita Nugent dal Conte Uberto II (1080-1103) a Vittorio Emanuele III Re d’Italia (1900-1946) e Rami collaterali”. Milano, 2011

[kobler]

Kad ste već u Firenzi i ako želite izbjeći nenormalnu gužvu u redu za Uffizzi i satima stajati na suncu - pođite u  Museo Nazionale del Bargello, koji je nekad (tja. u renesansi!) bio sudbena palača i zatvor gdje su vršene egzekucije, kao i u Rijeci, a danas je nacionalni muzej kipova. U njemu se čuva napr. Donatellov David i svašta još. No, najvažnije, Bargello je Margheritinim legatom stekao 1955. kolekcije od 641 komada majolike, 122+122 komada tkanine, 3 komada nakita i 3 džepna sata.
To se i danas uglavnom može vidjeti u muzeju.

PS. Bargello ne možete fulati, ... ali pokušajte ... šta ja znam

[kobler]

No, ima u Firenzi još jedan muzej koji biste trebali posjetiti: palača Davanzati na istoimenom trgu. Ta je palača i sama za razgledanje, jer potječe iz XIV. stoljeća i
predstavlja prelazni oblik iz prastarih palača-kula prema renesansnim palačama. Potkraj sedamdesetih (1977.) ovaj muzej je obogaćen je zbirkama čipki i veza iz donacija Nugent i Bargagli, koje su u to doba bile čuvane u muzeju Argenti (Museo degli Argenti). A u muzej degli Argenti dospjela su ona 122 komada prvotno pohranjena u Bargellu.

Nanese li vas put u Davanzati, pogledajte eksponate koji čine zbirku Nugent.

[kobler]

U Irsini u pokrajini Matera u antičkoj Lukaniji, Margherite se sjećaju stoga što je bila posljednja vlasnica starog posjeda obitelji Riario-Sforza, koja je još davno u mjesnoj katedrali kao povjesničarka umjetnosti otkrila zaboravljene gotičke freske, a oporučno je gradu legatom poklonila dio obiteljske palače te dio obiteljskog arhiva, dok je drugi ostavila mjesnoj crkvi.

[kobler]

Glavninu obiteljskog arhiva Margherita je predala u Državni arhiv u Napulju. Tamo je građa raspoređene u tri fonda obiteljskih arhiva: Riario-Sforza, Nugent i Pallavicini. Za svaki je izrađen inventar, naravno nedostupan preko neta, pa je ta građa kod nas uglavnom nepoznata. Njome se služio kolega povjesničar Gaetano Morese, pa jedine uvide u tu građu imamo preko njega.

[kobler]

Marghareta je imala tri boravišta: Firenzu, Irsinu i Trst, odnosno Barcolu. Naravno da se i Trsta sjetila u svojoj oporuci.
Gradu je ostavila / poklonila album dagerotipija i obiteljske fotografije te palazzeto De Leo sa susjednom desakraliziranom crkvicom sv. Roka. No uvjet je bio da u maloj palači grad otvori gradski muzej orijentalne umjetnosti. I to se s vremenom dogodilo, pa je muzej otvoren na Dan žena 2001. - ništa, 47 godina nakon donacije. Marghareta je poklonila i građu kao zametak muzejskog fonda.

[kobler]

Ovaj palazzetto De Leo povijesno je povezan s Rijekom. Naime, sagrađen je 1696. i kao kanonika 1737. povezan sa susjednom crkvicom sv. Roka.
Od 1772. do 1781. kuća je bila iznajmljena francuskom generalnom konzulu Andréu de Grassetu, grofu od Saint-Sauveua.
Godine 1787. dijelove obje zgrade (2. i 3. kat) kupio je Giuseppe Maria Schiavuzzi, pa ih je potom prepustio svom kompanjonu Francescu Vitu de Zanchiju. Ovaj ih je zatim podijelio u 11 stanova i 2 dućana sa 3 skladišta.
Njegov sin Jeremija kupio je preostale dijelove. Naslijedila  ga je kći Margarita Polissena, koja se udala za Paola grofa Abriania s kojim je imala kćer Reginu. Ta se udavala dva puta: prvo za podmaršala Franza Pappa, a nakon njegove smrti se preudala za Johna Nugenta.
John Nugent bio je djed, a Regina Margharetina baka. A Margharerta je dobila ime po svojoj prabaki, Regininoj mami.

[kobler]

Pokušao sam danas pronaći zapis o rođenju spomenutog Francesca Vita koji je bio Margaritin pra-pra-pra deda. Još nisam uspio, pa ovaj post rezerviram za eventualne nove informacije.

Kao gestu dobre volje, stavljam ovdje i rodoslov koji počinje od Francesca Vita a na kome je strelicom označena i Margerita.

Inače, Francesco Vito preselio je 1772. iz Rijeke u Trst, a pet godina kasnije izbran je i u gradsko vijeće Trsta. Oženio se Reginom De Leo i s njom imao osmoro djece, od kojim imam podatke samo o sinu Jeremiji (Geremia).
Znam još samo da je 1794. stekao naslov baruna s pridjevkom "di Catto e Linchenberg".

[kobler]

Margherita u oporuci nije zaboravila ni uspomenu na svog djeda. Muzeju Preporoda (Risorgimento) u Bresciji poklonila je djedovu uniformu, čizme i sablju, koji su odmah uvršteni u stalni postav.
Muzej je sada privremeno zatvoren zbog oštećenja krova i predstojećih radova na sanaciji.

[kobler]

John Nugent, kako sam već kazao, Margheritin djed i nećak "našeg" Lavala, ranjen je u nogu 31. III. 1849. od čega je dobio trovanje krvi (sepsu), pa je 17. IV. od toga i umro. Ovi događaji za Austrijance bili su gušenje pobune u Bresciji, a talijanskom nacionalno-romantičarskom narativu poznati su kao "deset dana Brescije" (dieci giornate di Brescia) i kao posve opravdan izraz gnjeva talijanskog puka zbog austrijske okupacije ...

[kobler]

John je bio pokopan na groblju u Bresciji gdje mu i danas stoji spomenik koji su podigli njegovi suborci.