Bunari, šterne, perila, izvori, vode ...

[zokxy]

Fontana između Robne kuće Rijeka i ex zgrade Hrvatske pošte, Ninoslav Kučan i Ivan Vrsalović 1996.

[zokxy]

Šterna Trsat 1902

[zokxy]

Fotoreportaža - Izvori vode u Martinšćici (Sušak - Kostrena)






"Novi vodovod u Sušaku bio je izgrađen u toku 1913. - 1914. g., dakle, pred sam početak Prvog svjetskog rata, a voda je korištena s izvora Rječine čija se lokacija nalazi na 318 m nadmorske visine, a udaljen je od Sušaka 19 km. Vodovod s toga izvora išao ie gravitacijom niz tok Rječine sve do Pašca, Donje Orehovice, a odavde na brdo Sv. Križ, gdje se nalazio (nalazi) rezervoar na 178 m nadmorske visine, udaljen 16.372 m od izvora Rječine; kasnije je izgrađen i drugi. Ovom vodom koje je u tadašnje doba bilo dovoljno, opskrbljivani su Trsat i Sušak s 2/3 količire vode, a 1/3 bila je usmjerena na bližu okolicu Sušaka, najužu, tj. Pećine, Podvežicu te Krimeju; ta su naselja tek tada dobila vodu. U nekoliko navrata gradili su se rezervoari kako na Sv. Križu, tako i u Donjoj Vežici kod stare škole te najkasnije u Martinšćici sa strojarnicom; ova je imala zadatak da u sušnim godinama osigura s kaptiranih izvora - koji su se nalazili od crpne stanice uz rub padine ispod Sv. Križa prema Dragi uz desnu obalu korita potoka - dovoljno vode za cijeli Sušak, Trsat, Pećine i Podvežicu."

Ovo je reportaža o njima i cijelom tom području.

"Ti rezervoari služe i danas svojoj svrsi, a od same izgradnje vodovoda u Martinšćici tu se nalazio i stan tehničkog rukovoditelja i kontrolora svih rezervoara te ljudi koji su po potrebi rukovali strojarnicom. U toj zgradi u prizemlju, tik do korita potoka, bila je strojarnica, a iznad nje bio je stan u kojern je stanovao kontrolor vodovoda. Od početka rada vodovoda u tom je stanu stanovala obitelj Antona Šustara koji je bio glavni kontrolor svih rezervoara, a njega je zamijenio Karadžija (oženjen za našu sestru Štefu), koji se s obitelji uselio u tu zgradu prije 1948. godine.
Napominjem da je 1921. g. bila jedna od najsušnijih godina jer je tada potpuno presušio izvor Rječine, a to je bio upravo poticaj da se iskoriste bogati izvori vode u podnožju brijega Sv. Križ u Martinšćici u dužini od oko 500 do 600 m, pa se 1922. i 1923. g. i ta voda čuvala u rezervoarima kod crpne stanice. Iz nje se po potrebi, posebice ljeti tjerala voda kroz velike cijevi u rezervoare na vrhu Sv. Križa. Lijeva obala potoka na području koje je formirano od naplavina potoka (nanosa), a na potezu od prvog rezervoara kaptiranog izvora (sjevernije od zgrade vodovoda) bila je obrasla velikim stablima topole trepetljike koja je tu samoniklo rasla još prije 1920. g. Ova su stabla, čineći šumsku površinu, zauzimala oko jednog hektara (10.000 m2), a vrlo su brzo rasla u visinu budući da je korijenje tijekom cijele godine uvijek imalo dovolino podzemne vode. Ovaj je šumoviti dio ujedno služio kao živa zaštita od udara (refula) bure koja je tu oduvijek snažno puhala." (Iz knjige Martinšćica u srcu R. Pauera Paškvana i I. Paškvana, KČS Kostrena, 2012. str. 64)

 

U slijevno područje izvora u gradu Rijeci ubraja se i izvorište Martinšćica, koje se vodom opskrbljuje s područja Grobničkog polja iz smjera Čavala (BIONDIĆ, 2003.). Izvorište se nalazi u uvali Martinšćica između Sušaka i Kostrene, a danas ga čini deset bunara koji su se postupno kopali i uključivali u vodoopskrbni sustav grada. Od tih deset trenutno su po mojim informacijama van upotrebe tri, i to bunari broj 1, te posljednja dva izgrađena šezdesetih godina - ne znam im broj, ali pretpostavljam broj 9 i 10? Nakon suše 1921. god. započela su prva istraživanja u Martinšćici, a dvije godine kasnije stavljen je u funkciju prvi bunar. Usporedno sa širenjem grada i povećanjem potreba za vodom kopali su se novi bunari. Bunari su zapravo desetak metara duboke bušotine do podzemne vode, koja pod vlastitim uzgonom izlazi na površinu, pa ti bunari zapravo imaju obilježja krških izvora. U doba visokih voda osobito su izdašni (BIONDIĆ, 2001.).

 

I za kraj, kako bi postojeće rezerve pitke vode sačuvali za buduće naraštaje, moramo biti svjesni potencijalnih ugroza. Pojedina su izvorišta riječke vodoopskrbe izloženija potencijalno negativnim utjecajima zbog lokacije. Primjerice, bunari u Martinšćici, zbog lošeg stanja kanalizacijskog sustava naselja Vežica u blizini kojeg se nalaze, kao i zbog izgradnje dijela riječke zaobilaznice ponad izvorišta, izloženi su mogućim dodatnim fekalnim i mikrobiološkim onečišćenjima ako se sustavi ne budu kvalitetno održavali.

 

Krenimo mi u obilazak:

Link na članak - http://www.croinfo.net/nepoznata-rijeka/9017-izvori-vode-u-martinscici-susak-kostrena

[milić]

Da, da! Tako se to radi. Bravo!

[Kont]

Nestade perilo...



...a bogme i vrata. Brava je ostala čitava

[zokxy]

 Momak je spasio (...) grlo šterne iz 1906. A da ne bi nekom palo na pamet da mu teško stečenu stečevinu otuđi dok je ne proda ili ne postavi negdje u svom dvorištu - osigurao ju je lancem!

[ilirija]

Gornja Vežica. Bila?

[ilirija]

Šterna u kaštelu u Gradu Grobniku

[ilirija]

Šterna u kaštelu u Gradu Grobniku

[ilirija]

Šterna u kaštelu u Gradu Grobniku

[Rijeka]

Šterna skrivena u šumi u blizini Lipe iz 1849. god. Pronašla ju i slikala još prije dvije i pol godine 

[Rijeka]

.

[Rijeka]

.

[Rijeka]

.

[Rijeka]

.