Autor Tema: Grob Jane Shaw u trsatskom kaštelu  (Posjeta: 418 vremena)

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline kobler

  • Global Moderator
  • Full Member
  • *****
  • Datum registracije: Sij 2013
  • Postova: 1.132
Grob Jane Shaw u trsatskom kaštelu
« u: 05.02.2021., 15:12:52 »
S obje strane kapelice “Mira junaka” na Trsatu stajale su do 1960. niše s grobovima Lavalove djece i unučadi. Od Biasoletta(1) znademo da ih je zamislio i izveo Paronuzzi, i mada je on nesretno stradao kojih od velikih boginja nekih godinu dana nakon sustreta s Biasolettom, najvjerojatnije su već tada bile gotove. A prvi pokopani u tim nišama, govoreći striktno, uopće nisu bili članovi Lavalove obitelji. Već bi i nesretni Paronuzzi najvjerojatnije ondje našao vječni mir da nije stradao od boginja, pa su ga pokopali brzo, na općinskom groblju, držeći se striktno svih propisa u strahu od zaraze, a sve stvari iz njegovog stana u gradu su jednostavno spalili. U riječkom Državnom arhivu postoji zapis o tome. Da kompletiram vijest, ovo se zbilo 23. IV. 1839. Vjerujem da je kužnost zemnih ostataka i želja gradskih sanitarnih vlasti da problem riješi što je brže moguće, glavni razlog što Paronuzzi nije pokopan na Trsatu.
No, već 1843. dolazi i do prve sahrane u kaštelu. Pokopana je Jane Shaw i to je bila jedina oznaka na njezinom grobu. Stotinu godina kasnije, za deset dinara po osobi, Petar Vojska(2) priča posjetiocima trsatskog kaštela kako je riječ grobu tetke Bernarda Shawa, koja je Nugentima došla u posjetu i kod njih umrla. Ovu pričicu potom navode i ponavljaju putopisci,(3) a kasniji autori ne provjeravaju vjerodostojnost dalje, već ostaju zarobljenicima Vojskine istine. Naravno, priča je vjerodostojna, koliko i slične priče starih teta, koje više računaju na efekt, nego li na vjerodostojnost. A priča je polako ušla i u urbane legende, tako da danas među onima koji uopće znaju za grob Jane Shaw, nema onih koji ne bi “znali” da je riječ o tetki ili rođakinji Bernarda Shawa.

------------
(1) Biasoletto Dartolomeo, Relazione del viaggio fatto nella primavera dell'anno 1838 dalla Maesta' del Re Federico Augusto di Sassonia nell'Istria, Dalmazia e Montenegro. Trieste 1841., strana 179.Biasoletto Dartolomeo, Relazione del viaggio fatto nella primavera dell'anno 1838 dalla Maesta' del Re Federico Augusto di Sassonia nell'Istria, Dalmazia e Montenegro. Trieste 1841., strana 179.
(2) Prema jednom dokumentu tadašnjeg direktora sušačkog muzeja Miroslava Blažićevića iz 1948. Petar Voiska iliti Vojska došao je na Trsat 1924. iz Metlike i bio čuvar kaštela i vrtlar, te vodio posjetioce. Dakle, on je na Trsat došao dobrih četvrt stoljeća nakon smrti Artura, i nije upoznao nikoga od Nugentovih do li Anu i o Trsatu je znao podatke samo iz njezinih priča!
(3) A Wayfarer in Yugoslavia by Lovett Fielding Edwards, New York, Robert M. Mcbride & Company, 1939 (ISBN 1-4067-7535-5) te Black Lamb and Grey Falcon (Part I), by Rebecca West, The Atlantic Monthly; February, 1941, Vol. 167, no. 2.
« Zadnja izmjena: 05.02.2021., 19:59:18 od Magnum »

Offline kobler

  • Global Moderator
  • Full Member
  • *****
  • Datum registracije: Sij 2013
  • Postova: 1.132
Re: Grob Jane Shaw u trsatskom kaštelu
« Odgovori #1 u: 05.02.2021., 15:19:43 »
Ali već u matičnoj knjizi umrlih na Trsatu(1) nalazimo odgovor zapisan rukom trsatskog župnika Josipa Visnera. On je na latinskom zapisao: “1843. godine 8. kolovoza prijepodne u kući Dragutina (Karla) Šporera, primivši prethodno posljednu pomast, preminu blago u Gospodinu Elizabeta Shaw (Schav), katolkinja iz Irske, kroz više godina odgojiteljica u domu feldmaršala Nugenta ...”(2)
S obzirom na broj žena s prezimenom Shaw, ne mislim da ima nekog smisla obazirati se na činjenicu da ju je župnik u zapisu nazvao Elizabetom, a da joj na grobu piše Jane. Pogotovo što joj u dokumentima zbilja može pisati krsno ime, a da su je Nugenti zvali naprosto Jane.
Čini mi se važnije spomenuti da je u zapisu o njezinoj smrti rečeno da je Jane umrla u 46. godini života, što znači da je rođena 1787., kad i Giovanna, tj. bile su vršnjakinje, pa je sascim moguće da ju je Giovanna angažirala još u Napulju, kad su joj se rodila prva djeca. Janein posao je bio učiteljsko-odgojni: kao izvorna govornica engleskoga, trebala je s djecom neprestano govoriti engleski i kroz običnu, svakodnevnu konverzaciju naučiti ih i uvježbati njihovo poznavanje engleskoga. To je, vjerujem, uključivalo i učenje raznih pjesmica tzv nursery rhymes, poput “Humpty-Dumpty” i sličnih (samo starijih)(3), a kasnije čitanja lijepe književnosti primjerene uzrastu djece. Rezultat je trebao biti temeljito poznavanje i baratanje engleskim kao materinjim jezikom. Nugenti su do 1821. živjeli u Napulju, potom Vincenzi, Veneciji, pa Trstu. Mada se djeca sigurno nisu družila s drugom djecom mjesnih žitelja, ipak su svakodnevno bila u doticaju i s talijanskim preko posluge i slično, pa su i njega usvojila od malih nogu. Zato su imala i odgojiteljice koje su s njima pričale na talijanskom. O tome nam je dragocjeno svjedočenje ostavio Imbro Tkalac u svojim Uspomenama(4). On spominje kako su se njegovi roditelji sprijateljili s Nugentovima, koji su im bili susjedi i prijateljevali s njma cijeli život.(5) Giovanna, koju Tkalac zove groficom, je u jednom razgovoru ponudila gospođi Tkalac da će joj prepusiti  odgojiteljicu svoje najmlađe djece za odgojiteljicu malog Imbre(6), jer ona svaku zimu provodi u Napulju, Milanu i Rimu, pa će joj tamo vrlo lako naći zamjenu, dok bi to gospođi Tkalac u Karlovcu bilo znatno teže. I tako je Marija Šuša, Slovenka iz Lipe(7) kod Postojne, koja je malog Imbru naučila tečnom talijanskom i francuskom prije nego li je naučio pisati! Tkalčevo svjedočenje vrlo plastično oslikava pristup odgoju mladeži u boljestojećim obiteljima toga doba, a ujedno nam pruža podatak o još jednoj odgojiteljici Nugentove djece, koja je kod Nugentovih provela nekih deset godina, otprilike od 1822. do 1832.

--------------
(1) DAR, K-4 MKU Trsat 543, str. 59b.
(2) Anno 1843. Mense Augusto die 8va horis antemeridianis Flumine in Domo Dni Caroli Sporer Elisabetha Schav [Shaw] - Romano Catholica ex Irlandia orta, per plures annos Educatricis munere fungens in domo Comitis Campo-Marescalis Nugent, munita praevie infirmorum Sacramentis, pie in Domino Obiit.
(3) Svjestan sam da je Humpty-Dumpty objavljen tek 1870., ali ga spominjem kao najpoznatijeg našim čitaocima, jer im navođenje knjige “Tommy Thumb's Song Book” iz 1744. samo po sebi neće puno značiti i probuditi asocijacije.
(4) Uspomene iz Hrvatske : (1749-1823., 1824-1843.) / Imbro Tkalac ; [preveo Josip Ritig] ; [predgovor i bilješke napisao Stanko Dvoršak]. MH Zagreb 1945.
(5) Na str. 60-63.
(6) To troje djece su bili Gilbert, Leontina i Artur. Tkalac je bio godinu dana stariji od Artura.
(7) Ustvari je Liplje kod Postojne. Imalo je 29 stanovnika u 2002. godini.
« Zadnja izmjena: 05.02.2021., 17:26:38 od kobler »