Rasvjeta u Rijeci – povijest svakodnevnih stvari

[kobler]

Pomalo mistična je bila i pojave iste svjetiljke na zgradi Radio Rijeke, koja je bila postavljena u nekom času, ali je zatim skinuta, tako da je od nje ostala samo fotografija, koju je Kont srećom sačuvao.

[kobler]

S druge strane Rečine imamo. pak svjedočenje ondašnjih novina iz 1889. kako je Hinko Bačić, tadašnji trsatski načelnik kao 300 Kr. za postavljanje četverokrakog kandelabra ili kako ga nazivaju četvornika (očito uljanice) nasred Jelačićevog trga. Sačuvane su i slike, koje mi je također poslao Kont. Prema tome, riječ je o već spomenutom kandelabru ispred Kontinentala, za koji sam pomišljao da je možda bio spojen na mrežu gradskog plina u Rijeci. Sad je očito da nije.

[kobler]

Na koncu, jedan od rezultata reportaže o samostanu benediktinki bile su i fotke kandelabara koje su izlivene u ljevaonici Skull, koje i danas postoje u dvorištu samostana. Samo, za njih nije posve jasno jesu li odmah bile elektrificirane ili su možda postojanje započele kao dvokrake uljanice.

[kobler]

Pojedini autori, pišući o razvoju javne rasvjete u svojim mjestima spominju da su na kraju postojanja, a prije elektrifikacije njihova mjesta imala petrolejsku rasvjetu, a prije postavljanja električne rasvjete. No, to me iskreno zbunjuje, stoga što bi se trebalo raditi o periodu prije 1850. godine, a tada još uopće ne postoje rafinerije koje bi proizvodile petrolej u takvim količinama da bi pokrivale potrošnju javne rasvjete nekog grada. U Rijeci je Rafinerija (ROMSA) sagrađena tek 1882. i proizvodila jeftini petrolej kao glavni proizvod, ali to je 30 godina nakon što je u Rijeci uvedena plinska rasvjeta. Osim toga, petrolej nikako nije mogao konkurirati gradskom plinu bilo za javnu rasvjetu, bilo za osvjetljenje stanova za slojeve koji su si mogli priuštiti takav trošak, tako da je petrolej postao zamjena za uljanice onima koji si rasvjetu gradskim plinom nisu mogli priuštiti, jer je petrolej bio vrlo jeftin., a prilično jednostavan za korištenje u malim količinama. Cijenom je jednostavno istisnuo sva ulja i svijeće, a davao je daleko jače svjetlo i manje je smrdio. Osim toga, petrolejski lampaši bili su lako prenosivi, pa ih se moglo koristiti i u pokretu.

[kobler]

Konačno, još par riječi o izrazima. Petrolej nastaje spajanjem starogrčkog Petrus (što je “kamen, stijena”) sa ol od öl (“ulje”). I tako imamo naš stariji izraz za naftu: “kameno ulje”. Engleski se ta tekućina naziva kerozin, ali je ovaj izraz u hrv. rezerviran za avionsko gorivo, pa bi izraze kao “kerozinska lampa” trebalo zapravo prevoditi sa “petrolejska lampa”, a sam izraz “kerozinska lampa” zabaciti kao nepotreban i netočan, jer lampa na avionsko gorivo ne postoji. Inače, pogotovo za kampiranje, plin pakiran u posudice veličine rezervoara kakav po prilici imaju i petrolejke i koji se samo zamijeni novim kad se potroši. posve je istisnuo petrolejke, tako da pertolejke nalazimo samo u situacijama kratkotrajne upotrebe kod grubih poslova gdje smrad petrolejke i nije presudan. Ručne lampe, pogotovo akumulatorske i s LED diodama sasvim su istisnule lampaše, čak i na željeznici.

[kobler]

Dobio sam od Konta još nekoliko (7) slika, sve povezane uz Kont i most preko Rečine. Prva od njih je iz perioda od 1889. i prikazuje jasnije četverokraki kandelaber Hinka Bačića na Jelačićevom trgu, a s obzirom da je riječ o crtežu, puno se jasnije vidi nego li na već objavljenoj fotografiji.

[kobler]

Druga slika koju sam dobio prikazuje stanje na mostu preko Rečine 1860., dakle stanje dva desetljeća prije postavljanja Bačićevog kandelabra iz prethodnog posta. Taj most sagrađen je 1855., a u nekom času su na riječkoj strani na kraju ograde mosta postavljene dvije svjetiljke za koje ne mogu određeno reći jesu li uljanice ili plinske, što bi također moglo biti jer je gradska plinara tada zapravo blizu.
Taj most je bio postavljen pod kutem, takoreći dijagonalno u odnosu na Rečinu, ne bi li se smanjio oštar kut pod kojim vozila dolaze na riječku stranu, odnosno ulaze na most.

[kobler]

Nešto kasnije most dobija identične svjetiljke na oba kraja, što opet nije isključeno ni za plinske, jer treba samo provući po jednu cijev sa svake strane mosta. A kako su o mostu zajesdnički brinile obje općine, ni troškovi postavljanja i eksploatacije nisu morali biti neka zapreka.

[kobler]

Zbog oštećenja od nabujale Rečine most je stradao 1898. godine, ali nije popravljan nego je zamijenjen novim. U pobliže neodređenom trenutku 1898. ili 1899. sagrađen je most s lučnom rasteretnom konstrukcijom i s vertikalnim rešetkastim okomicama (10kom) umjesto vetikalnih greda koju podupiru kose metalne grede s desne strane. Uza svaki kraj luka na obje strane dobio je na kamenim podestima trokraku svjetiljku, za koju po izgledu ne mogu reći jeli uljanica ili plinska. Što je najbolje, je već imala neke dijelove grada osvijetljene elektrikom, ali zbog ugovora s plinarom nije mogla koristiti elektriku za javnu rasvjetu, tj. onu postavljenu u aranžmanu gradskih vlasti.
I ovaj most je položen dijagonalno.

[kobler]

Ipak, tako je bez pokrajnjih kugli svjetiljaka izdržao dva deseljeća, sve do dolaska D'Annuzia i Krvavog Božića. Znam to po slici koja prikazuje britansku vojsku iz Mirovnog kontigenta koja prelazi most.

[kobler]

Odmah u veljači 1921. riječke vlasti dale napraviti provizorni kolni most, a nedugo zatim je sa sušačke strane malo nizvodno sagrađen i mali, uski pješački mostić bez ograde koji je povezivao Sušak s Porto Barošem. Oni nisu bili osvijetljeni.
U tom periodu je sagrađen i trajni kolni most, koji je svečano otvoren na Silvestrovo 1926. godine. On je, kao i prethodnik bio metalni, lučni s okomitim gredama (6) i kamenim upornjacima.
Za njega su bili projektirani i četverokraki kandelabri, sada već s električnim svjetlom, jer je u međuvremenu (1923.) Riječka općina otkupila plinaru i iste godine već postavila prve svjetiljke elekrične javne rasvjete. Također, na sušačkoj strani već je 1922. Grad Sušak potpisao ugovor sa novoosnovanom “Elektra” d.o.o. za uvođenje eletrične mreže u gradu.
Tako je moguće da su svjetiljke na mostu s riječke strane napajane iz riječke el. mreže, a one sa sušačke iz njihove mreže.

[kobler]

Ovo su dva privremena mosta, kolni i pješački. Mada vizura i kvaliteta razglednice nisu senzacionalne, mosovi se barem vide.

Puno bolja je slika četverokrakog kandelabra, jer je to prava fotografija bez ikakvog retuša.
Sve slike označene sa zp su iz zbirke razglednica Zvonka Pliskovca, kome zahvaljujem na valikoj pomoći i ljubaznosti.

[kobler]

Ali ni most svečano otvoren zadnjeg dana 1926. nije potrajao dugo, tek dva desetljeća. Rušilo ga je dvaput. Prvo je srušen u rujnu 1943., kako bi neprijateljske snage imale teškoća prijeći u oslobođeni Sušak, a zatim je preko oštećenog kolnika improviziran dašćani pokrov, tek toliko da se može proći jer se za nosivost nije moglo baš garantirati. Zatim su ga Nijemci za povlačenja iz Rijeke dokusurili 3. V. 1945. (ili su to učinili partizani!?), da bi potom oslobodioci opet improvizirali prijelaz preko njega za hrabre po daskama.
Četverokraki kandelabri su preživjeli, ali neće još dugo.

[kobler]

Nakon rata, u svjetlu odluke u ujedinjenju Rijeke i Sušaka u isti grad, koja je donesena u veljači 1946., počela je izgradnja novog mosta, tzv. simbioznog koji će ujediniti kolni i pješački promet i izbrisati stoljetnu granicu i razdvojenost. Glavni projektant bio je građevinski ing. Kruno Tonković, a pomagali su mu kao urbanisti Božidar Rašica d.i.d. i  Zdenko Strižić d.i.a. Po gradilištu se motao i ing. Makso Peč u ime sušačkog Tehničkog ureda, a izođač je bio Konstruktor.
Električno osvjetljenje je postavljeno rubno, u dva reda po tri kandelabra sa svake strane. Kako su električne mreže Rijeke i Sušaka spojene još 1941., tako je rasvjeta bila napajana iz zajedničke gradske mreže. Kandelabri su bili isti kao i u drugim gradskim ulicama s novom rasvjetom: na vrhu visokog metalnog stupa svjetiljka sa sjenilom iznad, poput gljive.

[kobler]

Taj most pušten je u promet 23. listopada 1946. i povezan je s riječima iz govora maršala Tita, koje su uklesane na ploči uz rub pješačkog dijela mosta. Tko ne zna za njih, neka ode tamo, pa se uvjeri.
Priložio sam gore sliku otvaranja iz 1926. Sad vrijedi priložiti i sliku ovog otvaranja, mlađu takoreći točno 20 godina. Kad bi i bilo točno da je prosti puk nevoljko sudjelovao u kerefecima ondašnje komunjarske (protunacionalne) vlasti te da je UDBA satjerala svih iz ureda, tvornica i škola na otvaranje, jedva vjerujem da bi ondašnji #Magnum uspio uslikati ovakvu sliku prije nego li su se razbježali. Naroda ima više nego li za karneval.