Sandor Nako, riječki guverner i njegova obitelj

[kobler]

Njega se zapravo slabo spominje, nalazim ga samo u listama riječkih guvernera, jer je bio guverner od 24. V. 1906. - 7. XII. 1909. Sad neću pisati čime se bavio, već dozvolite nekoliko riječi o njegovoj obitelji.

Ako se vratimo na kraj XVIII. stoljeća, doznat ćemo da je Avram III. Nako iz Gevgelije imao dva sina: starijeg Hristofora i mlađeg Kirila, koji su oba postali trgovci. Stariji je otišao trgovati u Beč, a mlađi je ostao u Gevgeliji.
Hristofor se oženio za Sofiju Sečujac i s njom imao sina Aleksandra, koji je živio u Velikom Sent Miklošu, kao iotac mu, kad nije bio u Beču ili Pešti.
Mlađi, Kiril oženio se s Rosinom Hadži Scarlator, pa s njom rodio sina Josifa.
Aleksandar je s Terezijom Festetics de Tolna imao sina Kalmana,

[kobler]

Đorđe Feštetić (Festetics de Tolna) osnovao je 1797. godine kao prvi u Banatu, na svom imanju u Kesthelju, poljoprivrednu školu “Georgikon”. Za njim je već 1799. godine uslijedio kao drugi Hristifor Nako iz Velikog Sent Mikloša. Nako je svake godine na svom imanju školovao 12 djece sa svog imanja. Za ostale učenike, iz drugih krajeva Banata, škola je bila besplatna, pa su djeca dobijala stan i hranu, a nastava je tekla na rumunjskom, njemačkom i mađarskom jeziku. Ova škola je s mnogo problema radila do 1846. godine, da bi 1855. godine bila konačno ukinuta. <prema: Sabo Jožef, Istorija razvoja poljoprivrednih mašina u Banatu od 1718. do 1918. (3), kreirano 4. VIII. 2011.>

[kobler]

Osam godina kasnije, 1863. godine, u Velikom Sent Miklošu je ponovo pokrenuta poljoprivredna škola, ovaj put na inicijativu veleposjednika Kalmana Nakoa, unuka Hristiforova. On je, iz poštovanja prema svome djedu, školu nazvao Kristofova ustanova. Za potrebe škole, Kalman Nako je darovao 24 kj (katastarskih jutara) zemlje i obnovio je raniju zadužbinu svoga pretka za stipendiranje učenika. On je đacima, koji su uspešno završili školu, darovao 42 forinta za kupovinu poljoprivredne opreme. Nadarenim učenicima, koji su nastavili školovanje do svoje 24 godine je davao 120 forinti godišnje stipendije. Školu je 1887. godine preuzela država pod svoj patronat i uvela kvalitetniju nastavu, tako da je godišnje između 45 i 55 učenika završavalo školovanje. <prema: Sabo Jožef, Istorija razvoja poljoprivrednih mašina u Banatu od 1718. do 1918. (10), kreirano 22. X. 2011.>

[kobler]

Nakon vrlo dobrih i rodnih godina, južnu Ugarsku je pogodila nepamćena elementarna nepogoda, koja je trajala od 1869. do 1872. godine. Usled podizanja nasipa u donjem toku reke Tise, zbog velikog vodostaja je došlo do izlivanja podzemnih voda, koje su poplavile više od 800.000 kj oranica. U Banatu je 18 općina bilo pod vodom. Da nesreća bude veća, sljedeće godine je stanovništvo Banata desetkovala epidemija kolere. ... Neke imućnije veleposjedničke porodice su pomagale narodu: porodica Nako u Velikom Sent Miklošu, Šulpeovi u Novom Kneževcu, Baćanjijevi u Banatskom Aranđelovu i Čekonići u Žombolju. Šulpeovi su zbog ovih humanih djela, dobili od cara Franje Josipa I. plemićku titulu. <prema: Sabo Jožef, Istorija razvoja poljoprivrednih mašina u Banatu od 1718. do 1918. (11), kreirano 14. XI. 2011.>

[kobler]

Spomenuti Kalman Nako, bio je carski komornik, a umro je u Opatiji 30. XII. 1902. godine.
S Bertom pl. Gyertyanffy imao je kćer Malvinu i sina Aleksandra.  Kći Malvina je umrla s 19 godina, a sin Aleksandar oženio se s Szabina Erzsébet Wittenberg, tj. Sabinom Elizabetom, s kojom je imao istoimenog sina Aleksandra koga mi znamo kao Sandora. Taj je bio riječki guverner.

[kobler]

On se rodio u Beču 23. XII. 1871. ali je odrastao u Velikom Sent Miklošu, pa je od kuće znao i rumunjski i srpski! Razumio je i naški, naravno. Kad je završio škole 1894. dao se na putovanje sve do 1896. Prošao je Evropu, uzduž i poprijeko. Kad se vratio, dobio je važan posao u državnoj administraciji, postao pravi tajni savjetnik, a za deset godina i riječki guverner. S tog mjesta otišao je davši ostavku 25. VI. 1909. I bog s njim. Što je bilo dalje ne znam.
Znam da se ženio dva puta, prvo za Eszteru Lipthay v. Kisfaludi s kojom je imao kćer Bertu Erzsébet Nákó, a drugi puta s Hildegarde Marijom Peters, s kojom je imao kći Erzsébet Hildegardu.
Umro je u Budimpešti 26. V. 1923.