29.02.2024. Oporavak Foruma na novoj adresi....
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Na području Studene je sredinom XVIII. stoljeća postojao rudnik i topionica željeza, u vlasništvu augustinskog samostana iz Rijeke. Prema danas dostupnim i poznatim dokumentima, ruda je bila vrlo kvalitetna. Postrojenja su radila nekoliko godina, a potom su zatvorena. Austrijske su vlasti djelomice obeštetile ulagače.Nije poznato gdje se točno nalazio rudokop. U vrelima se navodi podatak da je bio smješten u blizini stalne tekuće vode, vjerojatno Rječine. Slijedeći oskudne tragove iz spisa, u potrazi za lokacijom rudnika, pronađen je 1996. na livadi Stalinu, na oko 15 m od obale Rječine, bijeli kamen graničnik, s oznakama križa i velikog slova „Z“, koji označava tromeđu između Studene, Grobnika i Kastva. Na toj livadi u Rječinu utječe studenski kanal Globoko.U ostavštini učitelja Antona Iskre (Studena, 1870. – Zagreb, 195..) pronađen je nedatirani rukopis o opisu granica katastarske općine Studena, nastao koncem XIX. stoljeća, u kojem se spominje taj kamen. Valja navesti i činjenicu da je potres u Klani 1870. promijenio izvor Rječine, što je vjerojatno prouzročilo promjene i u lokaciji rudokopa, koji se nalazio u neposrednoj blizini.O pokušaju iskorištavanja rude u okolici Klane pisao je i povjesničar Ferdo Hauptmann. Naveo je da je grof Barbo, gospodar Bubnja, u drugoj polovici XVI. stoljeća molio austrijskog cara za dopuštenje da na svojem teritoriju podigne topionicu željeza (fužine). Htio je time oživjeti staru cestu, kojom zbog turske opasnosti više nitko nije prolazio ni iz smjera mora, ni s kopna. Smatrao je da će topionice privući trgovce iz Italije, od čega bi i austrijska Carska komora imala koristi.
Rudnik želiza na StudeniVelečasni dr. Makso Peloza mi je 1973. lita prinesav enu ne debelu knjižicu ka se je zvala „Rudnik željeza na brežuljcima između Studene i Klane“. Tu knjižicu san dosta brzo pročitav, aš san je morav vrnit, ma san je pokazav nikin našin starcen, pak su mi rekli da to oni znaju, pak su mi i povidali. To kaj su mi povidali rad zapišen, a do knjižice lahko pride saki ki se z povišću bavi. Puno raji man zapisat nič kaj mi povide naši stari, nego nič kaj pišeju ljudi z vana, aš ka san edan put pročitav stricu Belećimu kako je opišena narodna nošnja va Zborniku, mi je rekav da je to opišeno sagdanje oblačilo va kin se je šlo dilat na polje, a ne blagdanjsko ko je kudikamo drugačije i liplje, va kin se je šlo na mašu. Zato neću niš prepišivat iz knjižice, nego ću napisat kaj su mi povidali naši stari.Va starini je Studenjsko polje dosta minjalo gospodare, se dok ga niki grof ni darovav Augustinskimu samostanu Sv. Jerolima iz Rike. Studena se od vika tako zove po studenčiću ki je i danas na ulazu va Šišće. Eno misto va sami Studeni zove se Lazaret. Tu su fratri dali zazidat par kiš, štalu i dva skadnja, a se to jin je rabilo kada su imeli dilo na polju, pak i zato da maju kamo spravit litinu. Tu da je po njihovi volji živila i ena obitelj ka je pazila na to njihovo imanje. Crikvicu Sv. Mikule nisu zazidali fratri, nego puno prije niki grof. Va osavnajstin stoliću su niki njemački bogatuni otprli rudnik želiza a i peći za talit želizo, pak su jin rabili rudari i dilavci za tu rabotu. Rudare da su pripeljali iz Brinja va Liki, ali da to nisu bili Ličani nego Cincari. To je narod ki i danas živi va Rumunjski, Bugarski, Makedoniji i Srbiji. To da je bilo trejsetak mladići ke su Turci zarobili i služili su jin kot logistika. Kako su Turci va enin boju loše pasali, su se povlikli va Bosnu, a ovi su ostali, aš nisu teli za njimi poć.Va onin kraju okoli Brinja da su po seli ljuden dilali po polju kako biju preživili i Bog zna kaj još. Na ki način se je za nje doznalo i kako su prišli semo ni poznato. Kada su ti mladići prišli va naš kraj, su jin storili barake kadi je ta Lazaret, a edan zmed njimi da je biv rašljar, pak su skopali i bunar z živu vodu. Ma da su znali prit va Klanu i valje bi bila barufa, a najviše zaradi žensk.Ti vlasniki rudnika da su z klanjskin grofon i plovanon ugovorili da jih se sih poženi z Klanjicami, aš bi bilo vavik kumedije i va tri lita da su se si poženili. Se su bile Klanjice, samo iz Lisca su bile dvi mlade dovice ke su se tamo udale. I iz Klane je bilo nikuliko dovic ke su se tamo udale. Dovice su šle tamo z dicu. Po ondašnjimu zakonu očuh ni mogav dat dici svoje prezime, nego su dica zadržala prezime od oće, pak je tako i danas na Studeni prezimen iz Klane i iz Lisca. Te Klanjice su dobile va dotu se vrte ke su Klanjci imeli do Fratarskiga polja i sinokoše. to je va Liskovcu, Židovju, Marišćini i okoli Klanca, a i sinokoše va Ravnin, kaj se od onda zove Studenjsko Ravno. Ali tamo da su bile i njive. To je bila edina njihova imovina.No ta rudnik da je biv otprt samo eno petnajstak lit. Ka se je zaprv su rudari ostali bez dila. Kako su bili si rodbinski veženi za Klanu, su va vrime košnje i kiga drugiga poljskiga dila šli va Klanu služit, ali da su bili i majstori za dilat sakakov alat, pa su i s tin kaj zaslužili. Kada da je kralj Josip II ukiniv samostane, su oni dobili to fratarsko polje. Ma i to da je kratko trajalo, aš da je nakon desetak lit samostan iskav da jin se polje vrne. Tu da je bilo vele žalosti i sako tuliko da su bili pozivani na sud v Riku.Ma kako jin je dojadilo hodit na sud, nisu više teli poć v Riku, pak su dobili vijest da će na dan svetiga Antona, kaj će reć 13 lipnja prit tužitelj, notar, sudac i fratri na Studenu da se s tin edan put zavavik fini. Najstariji glavar sela da je rekav: „Saki od vas ki je glava obitelji, ta dan će poć na svoju zemlju kaj van je žena prinesla za dotu, aš to je vaša zemlja. Dit ćete si pest zemlje va postole i ne daj Bog da to ne storite“.Kako je starac rekav, tako su na Antonju si storili. Pred povne da je ta učena svita prišla, a bili su pozvani se glave obitelji pred crikvicu Svetiga Mikule. Pred tu svitlu gospodu su glavari svojih obitelji trdili da stoje na svoji zemlji, i kaj got su jih pitali, oni su samo to govorili. Kada jih je sudac pitav ako ćeju dit ruku na križ i prisegnit da stoje na svoji zemlji, oni su pristali i to storili; prisegnili da stoje na svoji zemlji. Tr nisu niš zlagali, kada su jin postoli bili puni zemlje. Tako je polje postalo njihovo, pak od onda nisu samo glavari obitelji nego i gospodari. Od onda su va spomen tiga događaja častili Sv. Antona Padovanskiga i na ulazu va selo su mu storili kapelicu, ka da je onda bila još liplja nego danas.Na kraju devetnajstiga stolića su va Riki bili izbori za ke se je doktor Matko Laginja jako pojidav, aš da su Mađari i Mađaroni, Talijani i Talijanaši v Riki kupovali glase. Na Studeni da su ti isti – zatrlo jin se ime (pišen kako mi govori naš dični starac) – nudili forinte. Kada je Matko Laginja to doznav, je sposlovav va Klani da se selu Studeni da komad općinske šume va Klani. Tako je Studena dobila Štulac pa na Želizna vrata, Koreniku, do zad Malu Ganjgu izuzev kadi su parcele privatne od Klanjci. Dakako da su onda glasali za hrvacku opciju v Riki. Na Studeni govore slično kot i va Klani, jedino kaj ne rečeju kaj, nego ča, drugo ni jako vele razlike va govoru. Bit će da su ti rudari iz Brinja prinesli ča, aš da se i va Brinju i okolici govori čakavica. Tr su Lisac, Škavnica i Briza isto blizu Klane, pa ljudi tamo ne govore tako slično klanjskimu kot na Studeni. Bit će da su Klanjice z udaju tamo prinesle i svoj govor.Do 1918. lita su Klana i Studena jako složno živili. Razlika se je ćutila kada je med ta dva sela potegnjena granica, a bit će da je politika z ene i z druge strane pogodovala ti zavisti. Tr na Studeni su gospodarili žandari ki su bili Srbijanci, a va Klani isto tujci Talijani. Se ki got je krivo misliv da su Cincari isto kaj i Cigani, pak ki je biv zloban, ali zločest se je s tin tev porugivat. Sama ta dva naroda nimaju baš niš skupa kaj bi jih činilo sličnin, a na kraju pred licen Svevišnjiga smo si dica Božja, a vridimo onuliko kuliko činimo dobriga. To je stara Hrvacka mudrost.Kazivali su mi poli Martinovih va oštariji lita Gospodnjiga 1973:barba Tone Protov i barba Mate Jakovov
…To selo se je odselilo pred kakovih četiristo lit nikamo va Istru.San čuv dvi priče zač su se odselili. Ena priča je da jin je na litinu jako škodiv edan vitar ki da ma ime žmorac. Tu priču govori većina ljudi, ma barba Grže i barba Tone Antin ki je sada jako bolan, a i moj ćaća su mi rekli da su se odselili radi Turci. Iz Gromišćine da su Turci hodili po stari Frankopanski cisti ka prihaja prik Proslopa, pak na cistu ka gre va Koreniku. Su se spušćali va selo Pačiće i dalje da su šli na Kras i va Kranjsku. Saki put da bi popljačkali, pa i zapalili po par kiš na tih svojih pohodi. Zaradi tiga da su šli ća.“
VII . R udnik željeza kod S tudeneNa području Studene postojao je sredinom 18. stoljeća rudnik i topionica željeza, u vlasništvuaugustinskog samostana iz Rijeke. Prema danas dostupnim i poznatim dokumentima,ruda je bila vrlo kvalitetna. Postrojenja su radila nekoliko godina, a potom su zatvo-44 Nečitak dio.45 Današnji je naziv Nežnica.46 Današnji je naziv Kamenski vrh.47 Lujo MARGETIĆ, »Razvod između Kastva i Gotnika 1541.«, Istra – Časopis za kulturu, književnost, društvenapitanja, god. 17, br. 7, Pula, 1979., str. 83–97. Na tekst mi je pozornost skrenula mr. sc. Tatjana Bradara,kojoj i ovom prilikom srdačno zahvaljujem._knjiga_CCP-69-2012.indb 154 22. 8. 2012 14:21:10155CCP 69 (2012.), str. 145–173rena. Austrijske su vlasti djelomice obeštetile ulagače. Nije poznato gdje se točno nalaziorudokop. U vrelima se navodi podatak da je bio smješten u blizini stalne tekuće vode,vjerojatno Rječine. Slijedeći oskudne tragove iz spisa, u potrazi za lokacijom rudnika,pronađen je 1996. na livadi Stalinu, na oko 15 m od obale Rječine, bijeli kamen graničnik,s oznakama križa i velikog slova Z, koji označava tromeđu između Studene, Grobnika48 iKastva. Na toj livadi u Rječinu utječe studenski kanal Globoko.49U ostavštini učitelja Antona Iskre (Studena, 1870. – Zagreb, oko 1950.) pronađen je nedatiranirukopis o opisu granica katastarske općine Studena, nastao koncem 19. stoljeća,u kojem se spominje taj kamen.50 Valja navesti i činjenicu da je potres u Klani 1870. promijenioizvor Rječine, što je vjerojatno prouzročilo promjene i u lokaciji rudokopa, kojise nalazio u neposrednoj blizini.O pokušaju iskorištavanja rude u okolici Klane pisao je i povjesničar Ferdo Hauptmann.Naveo je da je grof Barbo, gospodar Bubnja, u drugoj polovini 16. stoljeća molio austrijskogcara za dopuštenje da na svojem teritoriju podigne topionicu željeza (fužine). Htio jetime oživjeti staru cestu, kojom zbog turske opasnosti više nitko nije prolazio ni iz smjeramora ni s kopna. Smatrao je da će topionice privući trgovce iz Italije, od čega bi i austrijskaCarska komora imala koristi.51VIII. Klanjske šume, iskorištavanje drva i lovRiječka se brodogradnja iz klanjskog kraja opskrbljivala drvom. Do 1850. godine Klanaje s okolnim naseljima administrativno pripadala Carsko-kraljevskom kotarskom poglavarstvuPodgrad. Potom je s Liscem, Studenom i Škalnicom pripojena Općini Kastav, akotarsko je poglavarstvo smješteno u Volosko. U to je doba Klana, po površini i brojužitelja, jedna od najvećih poreznih općina u Istri (1857. ima 888 stanovnika).52Okolica Klane obiluje šumama i sjenokošama, koje se prostiru do Gorskog kotara i Slovenije.S obzirom na raznovrsnu divljač, logično je da je lov od davnina bio sastavni dioživota ovdašnjih ljudi. Stoljećima je predstavljao povlasticu za vlasnike šuma, a posebnimse lovnim patentima ostalima zabranjivao. Postojala je i lovna tlaka, tj. obveza kmetovada sudjeluju u lovu, koja je ukinuta tek 1849. godine.5348 Između Klane i Grobnika u prošlosti su postojali značajni kontakti, posebice tijekom novog vijeka, kada subili povezani obranom od Osmanlija. Usp. Irvin LUKEŽIĆ, »Neka svjedočanstva o grobničko-klanjskimodnosima u 16. i 17. stoljeću«, Zbornik Društva za povjesnicu Klana: prilozi za povijest, kulturu i gospodarstvo,sv. 4, Klana, 1998., str. 71–82.49 Stanislav GILIĆ, »Toponimija katastarske općine Studena: raščlamba toponima prema pobudi imenovanjau katastarskoj općini Studena, Općina Klana«, Zbornik Društva za povjesnicu Klana: prilozi za povijest,kulturu i gospodarstvo, sv. 4, Klana, 1998., str. 23.50 Anton ISKRA, »’Protokol kunfina obćine Studena’ (Granice katastarske općine Studena)«, Zbornik Društvaza povjesnicu Klana: prilozi za povijest, kulturu i gospodarstvo, sv. 4, Klana, 1998., str. 205–207.51 Ivan ŠNAJDAR, »Rudnik željeza u Studenoj«, Zbornik Društva za povjesnicu Klana: prilozi za povijest,kulturu i gospodarstvo, sv. 3, Klana, 1997., str. 201–212.52 Ivan ŠNAJDAR, »Općina Klana (po treći put)«, Zbornik Društva za povjesnicu Klana: prilozi za povijest,kulturu i gospodarstvo, sv. 1, Klana, 1995., str. 156.53 Ivan ŠNAJDAR, »Prilog povijesti lova na području Klane«, Zbornik Društva za povjesnicu Klana: priloziza povijest, kulturu i gospodarstvo, sv. 2, Klana, 1996., str. 215. Lov je opisan i u čitanci Vladimira Nazora,…
IVAN ŠNAJDAR Klana, Kalužica 5 RUDNIK ŽELJEZA U STUDENOJ Na području Studene polovicom 18. stoljeća postojao je rudnik i topionica željeza u vlasništvu Augustinskoga samostana iz Rijeke. Rudnik su nakon nekoliko godina rada zatvorile austrijske vlasti i djelomice obeštetile ulagače. Pojedina mjesta u današnjoj općini Klana imala su kroz stoljeća različit vlasnički status. Klana i Škalnica bile su samostalne gospoštije u vlasništvu raznih vlasnika i zakupaca. Lisac su i Studena darovnicama postali vlasništvo Augustinskoga samostana iz Rijeke. __ . •. , -~· , . •" .......... '" . .. . ~ ... : '••._; .' L':• . ,.,.,, .. . .... · . . "'~.,,.· -.~ . . -sl. l . Augustinski samostan. Dio iz većeg crteža. Riječki Povijesni arhiv u fondu Augustinskoga samostana1 u Rijeci čuva devet spisa koji omogućavaju djelomični uvid u jedno kuriozitetno saznanje o postojanju rudnika željezne rudače i topionice željeza na području Studene polovicom 18. stoljeća. Predmet se sastoji od: -dvaju svjedočenja seljaka iz Studene o vlasništvu, pronalaženju rudnika i počecima kopanja; - ugovora o udruživanju izmedu Giuseppea Minollija i Augustinskoga samostana za iskorištavanje rudnika; 201 -tri spisa troškova u rudniku od 1749. do 1752. godine i jednoga popisa alata i potrepština; -obrazloženja neimenovanoga stručnjaka o kvaliteti i problematici rudnika; -molbe Augustinskoga samostana Komisiji za naknadu troškova u rudniku Studena nakon što ga je preuzela Carska komora i -svjedočenja Francesca Caticha iz Grobnika o granicama Studene, Kastva i Grobnika. Dokumenti - rukopisi pisani su talijanskim i njemačkim jezikom. Prva dva spisa nastala su 9. i ll. studenoga 1750. godine. Njima Ive Šebelja, župan studenjski, te Mate Brmalj, Luka Vlaše, Ive Mrvčić, Mate Mrvčić i Ive Brmalj, seljaci iz Studene i radnici u rudniku željeza svjedoče o vlasničkim odnosima u rudniku. Iz spisa saznajemo da je nalazište rudače otkriveno "prošloga lipnja od Presvjetlih otaca ovoga Samostana u predjelu Studena". Dakle, ležište željezne rudače otkriveno je u lipnju 1749. godine. Svjedočenje je bilo potrebno jer je vlasnik gospoštije Klana, barun Daniele Lazzarini2, nezgodni susjed koji se vrlo često sporio s augustincima, uočivši izvanrednu mogućnost zarade rudnikom, pokušao prisvojiti nalazište. Studenjci svojim svjedočenjem pred svjedocima Giorgiom Violichom, Gionnanijem Zenkom, Massimilianom Redingerom, Stefanom Bastianchichem, a u nazočnosti zapisničara riječkoga vikara, zakletoga odvjetnika Nicolausa Emilija, odlučno opovrgavaju bilo kakve aktivnosti baruna Lazzarinija oko rudnika. Znakom križa potvrdiše svoje iskaze župan i ostali Studenjci, jer, kako piše, "ne znaju pisati". Ukupan trošak otvaranja rudnika iznosio je 2.906,31 forinti, a prijevod spisa sa strukturom troškova za 1749. godinu donosimo u cijelosti: Spisak troškova koji su bili potrebni za rudnik željeza u Studenoj, Zadužbine Augustinskog Samostana Rijeka za godinu 1749. Troškovi učinjeni u Beču i Ljubljani kod ishodovanja dozvole za kopanje rude, putni troškovi Ljubljana -Beč -Koruška radi angažiranja radne snage, te putni troškovi za iste radnike ........................................................................................ f. 200 h 25 Slično za podizanje barake, za plaćanje fiz. radnika, tesara, građevnog drva, čavala, željeza i okna ............................................................................. f. 417 h 45 Slično za namještaj u baraci, postelje, deke i potrebno za kuhinju ................................... f. 50 h 40 Slično za inspektora i direktora rudokopa, za plaću, prehranu, putovanje i trošak njihova dolaska i povratka .................................................................. f. 500 Slično za radničke dnevnice na kopanju rudače te njihov putni trošak za povratak ..................................................................................... f. 905 h 17 Slično za rudničku željezariju, motike, lopate, kolica, drvo za potpore te ulje za svjetiljke .................................................................................. f. 255 h 47 Slično za podizanje peći za pečenje (taljenje) minerala, zidari, fiz. radnici, vapno, kamen, drvo i ugalj ................................................................ f. 156 h 57 Slično trošak za dnevnice za 4 osobe postavljene za čuvanje iskopa, minerala i baraka od početka radova do zabrane radova, tj. za cijelu godinu ................................. f. 413 h 40 f.2.906 h31 Za daljnju zaštitu u plaćanju osoba koje čuvaju rudnik i stvari od l. marta 1753 do .......... .. 202 Svote koje su se ulagale bile su velike, očito prevelike i za taj bogati samostan. Stoga su oni 31. ožujka 1751. godine sklopili ugovor sa svojim starim dobrotvorom, riječkim trgovcem Giuseppeom Minollijem3, o zajedničkomu ulaganju u rudnik željeza. Prema tome ugovoru Samostan ulaže rudaču, svu okolnu potrebnu samostansku šumu, upotrebu vode i obale za izradu mlinova za tučenje željeza. G. Manolli se obvezuje na snošenje polovice troškova ulaganja, ali i pokriće polovice troškova ako posao ne bude tako uspješan kako izgleda pri sklapanju ugovora. Traži polovicu dobiti od prodaje željeza sve dok ne nadoknadi svoja ulaganja. Smatra da korist i rizik moraju biti podjednako podijeljeni. Njegova je obveza i pronalaženje tržišta za proizvedeno željezo. Uz Giuseppea Minollija dokument su svojeručno potpisali Alipius WinklerA, prior provincijal, Facondo Zandonati, prior, Bace. Carlo Benzoni, Bace. Giofacondo Nani, Guilelmo Vinbiforeg, Antonius Grohovaz te Lucas Chrishan, časni oci samostanski. U predmetu se sačuvao njemačkim jezikom (goticom) pisan i samo djelomice čitljiv, popis alata i pomagala te detaljni popis troškova rudnika po mjesecima za godinu 1750., i 1751. i 1752. Materijal je djelomice sačuvan i obuhvaća razdoblje kolovoz - prosinac 1750. godine, svibanj -prosinac 1751. i sliječanj -travanj 1752. godine. Ukupni trošak iskazan u tom razdoblju iznosi 1.263,30 fiorina (forinti)5• Mjesečni trošak je vrlo raznolik, a uvelike ovisi o troškovima direktora rudnika i intenzitetu rada u rudniku, što je vidljivo iz isplaćenih nadnica. Analiza iskazanih troškova daje niz podataka o rudniku, opsegu poslova, približnomu broju rudnika, utrošenomu materijalu i slično. Za stručno vodenje rudnika unajmljen je Pestrigalli, rudarski stručnjak iz Ljubljane. Njegova je mjesečna plaća bila 20 fiorina. Posebno su mu se plaćali putni troškovi za službena putovanja, a za lokalna putovanja unajmljivan mu je konj. Na temelju isplata možemo zaključiti da je on samo povremeno boravio na ovome području te da je više puta putovao u Ljubljanu i ldriju (poznato rudarsko središte, a očito i središte rudarske uprave). Stručne su poslove, kako je vidljivo iz prvoga popisa troškova, izvodili stručni radnici dovedeni iz kontinentalnih krajeva. Količina upotrebljene drvene grade (oko 700 kom. greda i gredica, približno 1000 dasaka te oko 700 kom. razne drvenarije) upućuje na zaključak da se radilo o većem objektu s više baraka, a za upravnu baraku su nabavljena čak i tri stakla. Na isti zaključak navodi nabavljena količina građevnoga materijala (pijeska, kamenja) te velika količina čavala. Za potrebe rudnika nabavljanje razni kovani materijal, alat, veća količina konopa. Kupljeno je ulje za lampe u rudniku, bakreno i zemljano posuđe, čak 24 kolotumika, ugalj za topioničku peć. U četiri je navrata nabavljan barut za miniranje u rudniku. Iz u dokumentu iskazanoga broja nadnica (oko 2000) na izradi baraka i objekata, kopanju, gradnji peći i raznim drugim poslovima može se zaključiti da je to bio veliki zahvat i posao (a to je samo dio dokumentacije). U popisu za kolovoz 1750. iskazan je trošak odvoza sanduka rudače na pregled. Prema njemu je početkom rujna 1750. po prvi put došao iz Ljubljane pregledati rudnik G. Pestrigalli, rudarski stručnjak, a 19. listopada 1750. registriran je trošak za poštansku kočiju, kojom je neki stručnjak došao pregledati rudaču na licu mjesta. 203 Tu činjenicu možemo povezati s jednim od sačuvanih dokumenata -nedatiranim izvještajem neimenovanoga rudarskoga stručnjaka o kvaliteti rudnika i rudače. On piše da se radi o okomitomu kopu na više mjesta, a ne o horizontalnomu kopu. Može se zaključiti da se okomitim kopovima tražila glavna rudna žila, za koju je spomenuti stručnjak pretpostavljao da je u blizini. Nabava konopa za rudnik i nadnice za tzv. konopaše te nabava drva za čak ll ljestava navodi na zaključak da se rudača izvlačila iz više okomitih kopova. Rudarski stručnjak tvrdi da je rudnik jako dobar, a rudača vrlo kvalitetna i s primjesom markazita6• Po njegovu mnijenju, u analiziranomu uzorku topljenoga željeza bilo je puno primjesa zbog nestručnoga rada pri topljenju. No, nakon što je on sam istopio i potom analizirao uzeti uzorak rudače, došao je u napast, kako kaže, da zbog njezine izvanredne kvalitete preuzme obvezu izrade svih mogućih vrsta željezarije. U svom izvještaju preporučuje izradu topioničke peći vlastite konstrukcije, veličine prilagođene ovdašnjim okolnostima, a čiju su kvalitetu priznali rudarski stručnjaci. Smatra da bi sve poslove od gradnje peći do topljenja, u interesu kvalitete proizvoda trebali raditi stručni ljudi. Okolnost postojanja tekuće vode i šuma uz nalazište rudače smatra izuzetno sretnom okolnošću i za bogaćenje carske blagajne. Zapis u popisu troškova od 9. studenoga 1750. godine, dvadesetak dana nakon zapisa o pregledu rudače na licu mjesta, navodi na pretpostavku da bi taj neimenovani rudarski stručnjak možda mogao biti gosp. Perkrihte iz Ljubljane. Naime, tamo je uz trošak za put i registraciju minerala upisano njegovo ime. Na temelju ugovora od 31. ožujka 1751. o udruživanju s trgovcem Minellijem i popisa dotadašnjih troškova za 1751. godinu vidi se da je rad u rudniku tekao normalno sve do veljače 1752. godine. Iza upisa troškovne stavke najma konja za pregled rudnika od 22. siječnja u rudniku se radilo normalno do 30. siječnja 1752. Nakon toga se kao trošak, zaključno s 19. travnje, javlja samo stavka nadnica dvojici stražara za čuvanje rudnika. Iz toga možemo zaključiti da je rudnik prestao s radom. Drugi dokumenti o troškovima nisu sačuvani. Spis -zamolba priora Faconda Zondonatija i svih otaca augustinaca, u kojoj se spominje 20. siječnja 1755. kao datum odgovora na jednu od njihovih zamolbi, nudi mogući odgovor na zagonetku razloga prestanka rada rudnika. Oni ponavljaju molbu koju su bili uputili Vrhovnomu rudarskomu uredu u Idriji za povrat cjelokupnoga iznosa od 2906,31 forinti troška za otvaranje rudnika u Studenoj. Odgovor, da će povrat novca dobiti u ratama, napisao je Francesco Hus, direktor rudnika Zabro, po odobrenju Sartorija, glavnoga direktora u Idriji. Napisao je i zamolbu da ga izvijeste o spremnosti seljaka iz Studene i okolice na rad u rudniku za odgovarajuću plaću. Oni odgovor o vraćanju troškova u ratama shvaćaju kao opomenu i naređenje da ubuduće ne ulaze više u slične poslove. To znači da s dozvolom nešto nije bilo u redu, odnosno da su augustinci rudnik u Studenoj otvorili neovlašteno, pa im je nadležna rudarska vlast zabranila rad, preuzela rudnik, ali i odlučila vratiti dio troška u ratama. Iz spisa saznajemo da su oba spomenuta direktora s još tri majstora iz Idrije došla 204 pregledati rudnik u Studenoj i dogovoriti se sa Studenjcima o radu u rudniku. Izgleda da nisu postigli dogovor ili da nešto s rudnikom nije bilo u redu jer su otputovali bez javljanja augustincima. Augustinci to smatraju razlogom da do pisanja ponovljene zamolbe, u kojoj spominju nužnost povrata novca radi održavanja crkve, nisu dobili još ni novčića od odobrenog iznosa. Koji su bili razlozi što se u rudniku nikada više nije radilo, iz raspoložive se dokumentacije ne može zaključiti. Možda bi istraživanja u dokumentaciji Vrhovnoga rudarskoga ureda u Idriji dala odgovor na tu zagonetku. Rudokop se, kao što piše, nalazio na području Studene, no nigdje nije naznačena njegova točna lokacija. Iz zapisanih podataka saznajemo da je bio u blizini stalne tekuće vode. Jedina veća tekuća voda u širemu kraju je Rječina. Slijedeći oskudne tragove iz spisa i informaciju o blizini tekuće vode te Catichevo svjedočenje o tromeđi Kastva, Grobnika i Studene, u ljeto 1996.7, u potrazi za lokacijom rudnika, pronađen je na livadi Stalinu, na oko 15 metara od obale Rječine, bijeli granični kamen s oznakama križa i velikoga slova Z. On označava tromeđu između Studene, Grobnika i Kastva. Ponad te livade nađeni su ostaci temelja koji bi mogli biti temelji baraka. Na toj livadi u Rječinu utječe studenjski kanal Globoko. Taj granički kamen u svojemu opisu granica katastarske općine Studena spominje učitelj Anton Iskra8• Opis je pronađen u njegovoj ostavštini. U prvome pokušaju lokacija rudnika nije sa sigurnošću određena, iako ima nekih naznaka da se je bilo na pravome tragu. Pomoć u pronalaženju točne lokacije obećali su profesor - voditelj i studenti Geološkoga fakulteta iz Zagreba9 koji u Klanu dolaze na praksu već tridesetak godina. Njihova je stručnost jamstvo uspješnoga traganja za izgubljenim rudnikom10• Nakon konzultacija u Prirodoslovnomu muzeju u Rijeci i na temelju uvida u raspoloživu stručnu literaturu i geološke karte ovoga kraja, saznalo se da na ovome širemu području dosada nisu službeno registrirana ili zabilježena neka rudna nalazišta. Po ocjeni stručnjaka može se raditi samo o beznačajnim količinama rudače. Budućnost će pokazati što je stvarna istina. I na kraju, zaokruživanja saznanja o rudarskoj problematici na ovome području radi, recimo da je o pokušaju rudarenja pisao već u svojoj knjizi o povijesti Rijeke11 i povjesničar Ferdo Hauptman. On piše da je grof Barbo, gospodar Gotnika12, u drugoj polovici XVI. stoljeća molio austrijskoga cara dopuštenje da na svome teritoriju podigne topionicu željeza (fužine). Time bi, kako kaže, oživjela cesta, kojom tada zbog zamrle trgovine uslijed turske opasnosti, ni od mora, ni od kopna gotovo nitko nije prolazio. Topionice bi oživjele cijeli kraj i privukle trgovce iz Italije s njihovom robom te bi i Carska komora imala od toga koristi13• Grof Barbo je vjerojatno nešto znao o rodnomu bogatstvu ovoga kraja, a u to vrijeme izgleda i Klana još bila u vlasništvu obitelji Barbo. 205 BILJEŠKE l. Povijesni arhiv Rijeka, Fond Augustinskoga samostana u Rijeci, VO 2, kutije 1, 3, 6, 7. Postojanje tih dokumenata evidentirao je u svojoj knjizi o povijesti Rijeke i Giovanni Kobler na str. 97. 2. Baron Daniele Lazzarini, vlasnik klanjske gospoštije. Sudeći prema različitim spisima pokušavao je u skladu s u njima spominjanim urbarima odrediti i označiti granice klanjske gospoštije, te je zbog toga ulazio u parničenja sa susjedima, kao i prije njega raniji vlasnik, barun Giuseppe Oberburg (npr. Ganjga, Dno, granice prema Škalnici i Lipi). 3. Giuseppe Minolli bio je bogati riječki trgovac. U posao je ušao vjerojatno kao dobrotvor Augustinskoga samostana. Crkvu sv. Jerolima u Rijeci, bilježi G. Kobler, obnovio je i platio postavljanje novoga mramornoga oltara 1744. godine upravo G. Minolli. (G. Kobler, Memorie per la storia della liburnica citta di Fiume, pretisak izdanja iz 1896., Trst, 1978., svezak 1., str. 98.) 4. Giovanni Kobler u svojoj knjizi Memorie per la storia della liburnica citta di Fiume, svezak l. na str. 97. u popisu priora Augustinskoga samostana Alipusa Vinklera spominje kao Alessia Vinklera. Točno je ime vjerojatno Alipius, kao što je rukom upisano na dokumentu, a uz njega je i svojeručan potpis. 5. Troškovi su djelomice prikazani u lirama, pa onda pretvarani u fiorine (forinte). Računanjem je odnos fiorini -lire približno l : 5,35. 6. Markazit - rompski mineral žute boje, željezni sulfid (Fe S2). Nastaje hidrotermalnim procesima. Kod više temperature prelazi u pirit (također željezna rudača). Služi i kao ukrasni kamen. 7. U sušnome razdoblju, kada je Rječina potpuno presušila, 26. kolovoza 1996. godine, Milan Piković, Anton Starčić Šopeć i autor ovih redaka uz pomoć šumara Ivana Silića pokušali su pronaći lokaciju rudnika, ali, osim nalaza graničnoga kamena, bez bitnijega rezultata. 8. Učitelj Anton Iskra rođen je u Studenoj, a umro u Zagrebu. Učiteljsku školu završio je u Kopru 1889. godine u istoj klasi s Viktorom Carom Eminom. Službovao je u Klani i dugo u središnjoj Istri i na drugim mjestima. U njegovoj je ostavštini pronađen nedatirani, rukom pisani opis granica katastarske općine Studena. Taj će opis biti objavljen u cijelosti. 9. Profesor Geološkoga fakulteta u Zagrebu, voditelj studenata na terenskoj praksi, obećao je za ovu, 1997. godinu, stručnu pomoć pri pronalaženju rudnika. l O. Potres koji je Klanu i okolicu zadesio 1870. godine promijenio je izvorište Rječine, a to je u neposrednoj blizini pretpostavljene lokacije rudnika. Možda je uzrokovao i bitne promjene na lokaciji rudokopa. ll. Ferdo Hauptman, Rijeka od rimske Trsatike do hrvatsko-ugarske nagodbe, Zagreb, 1951., str. 54. 12. Gotnik (Gutenneg, Gutenech), važan srednjovjekovni kaštel - dvorac ponad Zabića (između Zabića i Fabci). 13. Austrijska carska komora -vrhovna uprava državnih prihoda. Da bi čitaoci imali zorniji uvid u ova događanja, donosimo kao prilog prijevod troškova rudnika od 1750.-1752. 206 Prilog*: SPECIFIKACIJA dosadašnjih troškova za potrebe rudnika željeza u Studenoj i to kako slijedi: Godina 1750. 3. augusta isplata najma za odvoz l sanduka rude na pregled f h 34 isplata najma za pečenje iste rudače f h 54 7. septem. isplata G. Pestrigalliju iz Ljubljane za pregled rudnika f 12 h 19. oktob. isplata za troškove 4 konopaša f 20 h isplata 8 nadnica za iskop rudače f 9 h 04 isplata 4 nadnice za konopaše f 9 h 04 isplata troška za poštansku kočiju za dolazak na pregled rudače na lice mjesta f 2 h isplata dodatka na obrač. putnih troškova f h 42 isplata dodatka na obrač. putnih troškova f h 42 isplata računa za užad L. 18.-f 2 h lO isplata 16 kom. greda (duž. 4 koraka) L. 24.-f 3 h 32 isplata za nabavu baruta L. 8.-f l h 30 Za prijenos: r 61 h 31 Isplata županu Studene za drvo i grede za rudnik L. 12.-za g. Balda isto L. 12.-za župana Studene isto 7. 10 za tesanje greda na poluge 14.-za tesanje greda zabrane 7.-za tesanje greda tretake l. 1 o 19. oktob. za tesanje l mjemice L. -15. za (premještaj) 200 greda " 50.-za 6 nadn. radnicima na baraki 13,20 za 5 nadnica obič. radnicima 6.50 za ll nadn. tesarima na baraki 13, 15 za 9 nadn. običnim radnicima 9.-za potrebne čavle 7, 10 L. 154. 15 f. 29 h 13 3/4 28. oktob. isplata g. Pestrigalliju za putne troškove f. 20 h isplata g. Pestrigallijti za pile a' f. 4.12 kom. 6 f. 25 h 12 9. novemb. isplata g. Perkrihteu iz Ljubljane za putni trošak i registraciju minerala f. 3 h 10 16. novemb. isplata g. Milleru za popravak lopata i sjekira za rudnik f. 2 h 52 1/2 16. novemb. isplata kom. 500 čavala (kanali) L. 3. 10 isplata kom. 500 čavala (ceseni) L. 7.-isplata l komplet pila L. 4.10 L. 15.-f. 2 h 50 207 Godina 1751. 7. maja isplata akontacije za 5 konopaša l rad u rudniku l O nad. f. ll h 20 10. maja isplata Pestrigalliju za njegove putne troškove za Ljubljanu i njegovih 5 konopaša, kao i povratak u rudnik f. 20 h 15. maja isplata akontacije konopašima za l O nadnica f. ll h 20 17. maja isplata voza (kola) dasaka za izgradnju baraka f. 12 h 02 23. maja isplata akontacije od l O nadnica konopašima f. ll h 20 isplata računa za 19 kom. četverokutnog željeza L. 7. 12 za 2 kom. čeličnog četverokuta L. l. 40 za 2 željezne motike L. 4.60 L. 13.02 f. 2 h 28 1/2 isplata akontacije konopašima za l O nadnica f. ll h 20 12. juna isplata akontacija istima za l O nadnica f. ll h 20 20. juna isplata akontacija istima za 10 nadnica f. ll h 20 20.juna isplata i obračun za radnike u rud. za 27 nadnica a' 325 -L. 33.15 te nekoliko komada drva za rudnik L. 27.-ukup. L. 60.15 f. ll h 28 1/2 24. juna isplata za 212 kom. dasaka za barake L. 63.-f. ll h 54 26. juna isplata za 278 kom. dasaka za barake (g. 16 1/4) f. 18 h 25 27. juna isplata akontacije za konopaše lO nadnica f. ll h 20 isplata i obračun 27 nadnica obič. rad. a' 325 L. 33. 15 f. 6. h 22 1/2 4. jula isplata i obračun za konopaše 29 nadn. od 7. maja do 4. jula tekućeg L. 87. 10 f. 16 h 32 isplata obračuna za 33 1/2 nad. obič. rad. a' 325 L. 41.17 1/2 f. 7 h 54 1/2 isplata obračuna za 10 nadn. tesarima za barak. L. 27.-f. 5 h 06 isplata akontacije za 5 konop. po 10 nadnica f. ll h 20 ll. jula isplata za kom. 80 dasaka za barake L. 30.-isto 5 greda L. 4.1 O te 42 nadn. radn. a' 325 L. 52.10 uk. L. 87.-f. 16 h 26 17. jula isplata akontacije za 2 konop. 14 nadnica f. 9 04 18. jula isplata nadnice 42 za radnike u rudniku a' 325 L. 52. 10 isplata županu Studene za l OO kom. drvenine za barake L. 27.-f 15 01 isplata Mati Marašichu za najam konja -za Pestrigallija f. l 08 24. jula isplata za 3 konop. povratnika za dnevnice L. 36.-isto za 2 konop. novodošla L. 24.-L. 60.-f. ll 20 25. jula isplata za 30 nadnica radnicima u rudniku a' 327 L. 40. 10 f. 7 39 29. jula isplata računa za 4 (doze) baruta l fl. vode L. 8. 18 f. l 47 31. jula isplata akontacije za 7 konopaša nadnice L. 84.-isto za novodošlog 2 nadnice L. 12.-L. 96.-f. 18 08 208 l. augusta isplata akontacija za 27 nadn. a' 327 L. 36.09 f. 6 53 1/2 isplata plaće Pestrigalliju za 3 mj. od 7. V. do 7. VIII. f. 60 2. augusta isplata računa za l kariolu okovanu željez. iz Ljubljane f. 10 37 isplata računa za 12 litara ulja za lampe u rudniku f. l 42 7. augusta isplata za 8 konopaša akontacija za 16 nadnica f. 18 08 Za prijenos: f. 525 30 8. augusta isplata 43 nadnice radnicima a' 327 L. 58.01 l OO kom. drvarije za rudnik L. 27.-18 kom. obrađenog drva za ljestve L. 13. 10 L. 98. ll f. 18 37 13. augusta isplata akontacije 8 konopaša za 16 nadnica f. 18 08 15. augusta isplata obračuna radnicima za 31 nad. a' 327 L. 41. 17 istima za 4 kom. drva za ljestve L. 3.-L. 44. 17 f. 8 28 18. augusta isplata računa za l bakreni kotlić i 4 zemlj. lonca L. ll. 02 f. 2 06 19. augusta isplata računa za 100 kom. gredica za rudnik L. 27.-f. 5 06 20. augusta isplata računa za 100 kom. gredica L. 27.-te 5 kom. greda L. 3.15 ukupno L. 30. 15 f. 5 48 1/2 21. augusta isplata akontacija 8 konopaša za 16 nadnica f. 18 08 22. augusta isplata za 36 nadnica radnicima u rudniku a' 327 L. 48. 12 f. 9 ll 28. augusta isplata akontacije za 8 konopaša za 16 nadnica f. 18 os Za prijenos: f. 629 10 1/2 29. augusta isplata 40 nadnica radnicima a' 327 L. 54.-f. 10 12 4. setem. isplata akontacije 8 konopaša za 16 nadnica f. 18 08 5. setem. isplata 55 nadnica za radnice a' 327 L. 74. 5 te računa za 24 komada kolotura L. 6.-uk. L. 80. 5 f. 15 09 1/2 7. setem. isplata računa za tri stakla za barake L. 6.-f. l 08 ll. selem. isplata akontacije 8 konopaša na 16 nadnica f. 18 08 12. selem. isplata obračuna 47 nadnica a' 327 radnicima L. 63.9 f. ll 59 1/2 isplata 3 nadnice za dovoz kamenja i pijeska za peć L. 30.-f. 30 isplata Vel. O. Prioru za 5 doza baruta za mine u rudniku L. l O f. l 53 18. setem. isplata akontacije za 8 konopaša za 16 nadnica f. 18 08 19. setem. isplata 51 nadnice radnicima rudnika a' 327 L. 67.10 f. 12 45 isplata 3 nadnica za dovoz kamena i pijeska za peć L. 30.-f. l 30 25. setem. isplata akontacije 8 konop. za 16 nadnica f. 18 08 209
Citat: zokxy - 16.08.2014., 23:49:10 Miliću za Studenu - rudnik željeza u StudeniKobler, Povijest Rijeke knjiga druga, str.177Citat:U samostanskim dokumentima koji se čuvaju u crkvenoj sakristiji, navodi se, kako je oko 1748. u brdima oko Klane, kod Studene, pronađen rudnik željeza, te ga je samostan počeo iskorištavati. Ugovorom od 31.ožujka 1751., ortakom na polovicu vrijednosti ortkom postao riječki trgovac Giuseppe Minolli, s obavezom isplate potrebnog novca. Do 1. ožujka 1753. godine, isplaćeno je 2.906.31 forinta, za peći, alat, barake i plaće. Godine 1754. državna carska financijska služba prisvojila je rudnik, nadoknadivši troškove. Izvor:Giovanni Kobler, Memorie per la storia della liburnica citta di Fiume, volume primo, pag.97Citat:Da un convoluto di carte del convento, conservato nella sagrestia minore della chiesa, risulta che intorno l'anno 1748 fu scoperta nei colli di Klana presso Studena una luiniera di ferro, e che il convento intraprese a utilizzarla; che per contratto del 31 marzo 1751 vi fu socio a rnetà il negoziante di Fiume Giuseppe Minolli, verso l'obbligo di prestare l'occorrente denaro; che sino alLo marzo 1753 furono erogati fiorini 2906.31 per forni, baracche, utensili e mercedi; che nel 1754 la Cesarea finanza dello Stato prendeva a sè la miniera V'erso abbuono delle spese fatte.
Miliću za Studenu - rudnik željeza u Studeni
U samostanskim dokumentima koji se čuvaju u crkvenoj sakristiji, navodi se, kako je oko 1748. u brdima oko Klane, kod Studene, pronađen rudnik željeza, te ga je samostan počeo iskorištavati. Ugovorom od 31.ožujka 1751., ortakom na polovicu vrijednosti ortkom postao riječki trgovac Giuseppe Minolli, s obavezom isplate potrebnog novca. Do 1. ožujka 1753. godine, isplaćeno je 2.906.31 forinta, za peći, alat, barake i plaće. Godine 1754. državna carska financijska služba prisvojila je rudnik, nadoknadivši troškove.
Da un convoluto di carte del convento, conservato nella sagrestia minore della chiesa, risulta che intorno l'anno 1748 fu scoperta nei colli di Klana presso Studena una luiniera di ferro, e che il convento intraprese a utilizzarla; che per contratto del 31 marzo 1751 vi fu socio a rnetà il negoziante di Fiume Giuseppe Minolli, verso l'obbligo di prestare l'occorrente denaro; che sino alLo marzo 1753 furono erogati fiorini 2906.31 per forni, baracche, utensili e mercedi; che nel 1754 la Cesarea finanza dello Stato prendeva a sè la miniera V'erso abbuono delle spese fatte.
Prije svega, sretan Uskrs dragi moji! Jučer je Klanjska ekipa otišla protegnuti noge; mi to možemo Prvobitni plan je bio "idemo do Obruča iz Trstenika" ... "OK" ... "kad ćemo?" "na 9 h" "ala ..." I krenemo, sve po dogovoru. Međutim, vozač umjesto za Trstenik skrene za Želizna vrata, pa nas odveze kod Franova korita; tamo je malo nalazište željezne rudače. Jedini magnet koji smo imali sa sobom jest onaj na mobilnoj maskici. I fakat, kako prođemo mobitelom po dnu, ruda ostaje na maskici. Baš fora!
Ako nisam krivo shvatio, taj rudnik je i razlog zašto su neka klanjska prezimena došla u studenu.
U prijašnjem postu je link na zbornik, na str 202. je tekst o rudniku i tamo su navedeni neki dokumenti iz arhiva. Sent from my BLA-L09 using Tapatalk
Znači fužina nije trebala oživjeti neku staru, zaboravljenu cestu, nego glavnu cestu od Ilirske Bistrice prema Rijeci? Sent from my BLA-L09 using Tapatalk
Koliko se mogu dosjetiti tri su prezimena u Studeni koja mogu vući potijeklo iz klane i Lisca: Gržinčić, Šustar i Iskra. Ali to je normalno zbog ženidbi. Tako
Ne sjećam se više gdje sam pročitao no priča je bila da su za rad u rudniku doveli radnike negdje "sa strane", mislim nešto tipa s današnjeg prostora Rumunjske ili Bugarske,