Anno Domini Corronis 2020, 2021, 2022, ...

[elvis]

 

https://hr.n1info.com/kolumne/boris-dezulovic/a584637-istinita-pripovijest-o-zemlji-ponosnih-i-hrabrih/

[...]

Živjeli su ponosni i hrabri u svojoj zemlji sretno i zadovoljno, i živjeli bi tako valjda sve do kraja bajke, da četvrt stoljeća kasnije strašna neka zarazna bolest, poharavši svijet, nije došla i do tog kuta kontinenta. Zemlja hrabrih i ponosnih bila je podijeljena: dok su vlasti tvrdile da je zaraza pod kontrolom, a vjerski poglavari da je riječ o Božjoj volji, neki su plemenski vračevi i samouki epidemiolozi tvrdili kako epidemija zapravo uopće ne postoji, i kako je riječ o uobičajenoj bolesti kakvih je oduvijek bilo.

Onda je Svjetska zdravstvena organizacija objavila kako je situacija s epidemijom, obzirom na broj zaraženih i umrlih, najgora upravo u zemlji ponosnih i hrabrih. Onda su iz bijelog zapadnog svijeta stigle vijesti da su vračevi iz velike farmaceutske korporacije razvili gotovo stopostotno efikasno i sigurno cjepivo. Onda je vlada objavila kako je za narod nabavila dovoljnu količinu cjepiva.

Onda je zemljom ponosnih i hrabrih zavladala panika.

Samouki epidemiolozi, vjerski poglavari i radikalni fanatici počeli su širiti glasine kako cjepivo zapravo uzrokuje rak, AIDS i žensku sterilnost, kako je vakcinacija podmukla zavjera velikih sila novog svjetskog poretka da uništi narod ponosnih i hrabrih i uguši njihovu vjeru, i kako su za izlječenje od opake bolesti dovoljni tradicionalna narodna medicina, čitanje Svete knjige i ustrajna molitva Bogu.

Kako će bajka o zemlji hrabrih i ponosnih ići dalje? To znamo: neće pomoći ni apeli svjetskih znanstvenika ni uvjeravanja vjerskih poglavara i braće iz drugih država, zemalja manje ponosnih i manje hrabrih: upravo nasuprot, u jednom dijelu zemlje – onom najkonzervativnijem i najreligioznijem – ocijenit će to izdajom vjere i porazom pred snagama novog svjetskog poretka.

Ustravljeni roditelji zaključat će onda djecu u kuće, a plemenski glavari postaviti seoske straže, čak i oružjem tjerajući liječnike s cjepivom, pozivajući se pri tom na ljudsko i Božje pravo roditelja da sami odlučuju o svojoj djeci. I kad nakon par godina strašna bolest u ostatku svijeta već bude gotovo iskorijenjena, u narodu ponosnih i hrabrih epidemija će eksplodirati, broj zaraženih preko noći će porasti šest puta i lijepa zemlja u toplim krajevima na južnom moru ostat će praktički jedino žarište zaraze na cijelom svijetu.

[...]

[z355ko]

hm , da, a što se može drugo očekivati od jednog Dežulovića
kako kaže Riječanka:
"Hranite se zdravim mislima i pazite da Vam imunitet ne opadne na serviranu glupost "

[elvis]

hm , da, a što se može drugo očekivati od jednog Dežulovića

Od "jednog Dežulovića" Pa jesi li ti uopće pročitao cijeli članak?


Ovo, naravno – do sad ste to shvatili i sami – nije bajka. Ovo je istinita priča. Ovo je poučna istinita priča.

Već zaboravljena epidemija poliomijelitisa, u nas znanog kao dječja paraliza, davna priča o cjepivu koje je spasilo milijune dječjih života, kampanji Svjetske zdravstvene organizacije u Africi i antivakserskoj histeriji na sjeveru Nigerije, u svjetskom žarištu epidemije, i danas se na svjetskim epidemiološkim katedrama izučava kao strašan i poučan case study.

Da, Nigerija, zemlja hrabrih i ponosnih ljudi, dolje u toplim krajevima na obalama Atlantika: zemlja kojom su u srednjem vijeku vladali plemenski vladari primivši s istoka islam, provevši sljedeći milenij pod tuđinskom vladarima i britanskom krunom, da bi nakon revolucionarnih promjena u Africi, građanskog rata i uključenja Biafre u ustavnopravni poredak konačno postala jedinstvenom, suverenom i nezavisnom. Tko zna koliko bi, eto, Nigerija živjela tako sretno i zadovoljno, da četvrt stoljeća kasnije nije izbila epidemija dječje paralize, i da zemlja ponosnih i hrabrih odjednom nije postala najgora na cijelom svijetu, brojeći osamdeset posto svih zaraženih u Africi i gotovo polovicu svih svjetskih slučajeva dječje paralize.

I dok su vlasti tvrdile da je zaraza pod kontrolom, a neki epidemiolozi podsjećali kako dječja paraliza postoji oduvijek, islamski vođe svjedočili su kako je riječ o Allahovoj volji, uz pomoć vjerskih fanatika iz uskoro slavnog Boko Harama organiziravši 2003. godine bojkot zapadne medicine i antiislamske vakcinacije. „Suvremeni Hitleri iz Amerike i njenih saveznika ubijaju muslimane stavljajući u cjepivo sredstva za sterilizaciju i virus HIV-a!“, autoritativno je grmio ugledni doktor Datti Ahmed, čelnik Vrhovnog šerijatskog vijeća Nigerije, a iz Vlade države Kano mrvi su ozbiljni računali kako je „žrtvovanje desetak djece zarazi od poliomijelitisa manje zlo od stotina hiljada sterilnih mladih muslimanki“.

Dvije godine ponosni i hrabri muslimanski narodi sjevernih država federalne Nigerije – Kanoa, Zamfare i Kadune – odbijali su tako cjepivo i zaključavali zdravu djecu u sobice, a bolesnu u podrume, oružjem tjerajući stručnjake Svjetske zdravstvene organizacije, uvjereni od svojih političkih i vjerskih vođa kako je vakcinacija podmukla zavjera Amerike i novog svjetskog poretka da uništi islam i muslimane, i kako su za izlječenje od opake bolesti dovoljni tradicionalna narodna medicina, čitanje Kur’ana i ustrajna molitva Allahu.

I tek kad je poliomijelitis – do tada već iskorijenjen u ostatku svijeta – poharao Nigeriju, kad je broj zaražene djece narastao šest puta, a sjever zemlje postao praktički jedino preostalo svjetsko žarište, tamošnji su se islamski glavari smilovali djeci. Ali čak i tada samo pod jednim uvjetom: da vakcinaciju provedu pravovjerni vračevi iz najmnogoljudnije bratske islamske zemlje – doktori iz Indonezije.

Konačno, da skratim, prije mjesec-dva – usred svjetske pandemije covida-19 – nezapaženo se po zabitim kutcima na periferijama novina i internetskih portala provukla kratka vijest da je Svjetska zdravstvena organizacija, pet godina nakon posljednjeg zabilježenog slučaja zaraze, proglasila Nigeriju polio-free zemljom, službeno tako objavivši kraj afričkog rata protiv dječje paralize.

Istinita bajka o šejtanskom virusu, seoskim vračevima i zlim zapadnjacima – prigodno privedena završetku usred svjetske pandemije covida-19 – nije, međutim, poučna samo za zamišljenu neku drugu, bilo koju zemlju ponosnih i hrabrih u toplim krajevima na kakvom južnom moru, koja god da vam je čitajući tu sumornu pripovijest pala na pamet. Priča o borbi protiv opake dječje bolesti u zatucanim i primitivnim svjetskim vukojebinama poučna je i za one izvan Nigerije: zato se, rekoh, i izučava na epidemiološkim katedrama.

Antivaksersku histeriju u Nigeriji 2003. godine nisu, naime, izazvali samo i isključivo islamski učenjaci, radikalni fanatici i prestravljeni, nepismeni roditelji: prethodila joj je – pa je tako čak i izravno generirala – i zapadna antiislamska histerija nakon 11. rujna 2001, ali i danas zaboravljena afera iz 1996., kad je američka farmaceutska korporacija Pfizer u istim tim zabačenim dijelovima Nigerije na djeci testirala svoje eksperimentalno cjepivo protiv meningitisa, uzrokujući smrt jedanaestoro mališana.

Je li onda vijest o pobjedi nad dječjom paralizom u Nigeriji ipak sretan kraj bajke?

Zavisi čitate li ovu poučnu priču u zemlji ponosnih i hrabrih ljudi ili negdje u manje toplim krajevima: roditeljima umrle djece Pfizer je petnaest godina kasnije isplatio po stotinu pedeset hiljada dolara odštete, a opaki poliomijelitis na koncu je pobijeđen halal cjepivom bratske indonezijske Biopharme. Roditelji na sjeveru Nigerije više se tako ne boje dječje paralize: svoju djecu danas čilu i zdravu slobodno upisuju u Boko Haram.

[z355ko]

e moj Elvis
ne sporim i nisam nikad sporio o tome da je Dežulović  "dobar" pisac, pa brusio je svoj genij na našim sveučilištima, hranio se na našim jaslama, dok je istovremeno pljuvao po nama.
Svoj je novinarski put ukrasio i radom(kolumnama) u tjedniku Novosti, nakon što je svima ostalima već pomalo dosadio. Zašto sad on izvlači priču(jednostrano opisanu) iz neke daleke tužne zemlje, za koju se brine veliki spasitelj WHO(i/ili slične org.) ,  tamo neke crne Afrike, gladne i siromašne, te je ukrašava sarkastičnim završetkom, kao šlag na kraju, divno, kad ne bi znali tko je on. No, Afrika je bogata zemlja, raj u kojem se može samo živjeti, bez puno napora, no na način koji "zapadnjaci" teško mogu razumjeti. Zašto je onda stanje takvo, pa zato jer je "neko " bacio oko na ta bogatstva, nitko nije otišao dolje spašavati jadnike koji umiru nadahnut svevišnjim, uvijek su odlazili dolje pljačkati. No klasična pljačka im više ne pali, čak su i tamo ljudi prozreli svjetsku agendu razbojnika, pa su se sada malo preobukli , ogrnuli janjećom kožom, da eto, izgledaju empatično. U medicinsku priču o konkretnom slučaju neću ulaziti , jer toj priči treba dodati i original, a ne samo gledati njen odraz u ogledalu, pogotovo ne ogledalu jednog agenta, na brzinu sklepanom za ovu priliku. Tek napomena, znate li za ono, uzrok -problem-rješenje?(ma daj čuo si to puno puta zadnjih godina, ako ne od drugog onda od Mišaka). Možda nam ova priča izgleda i istinito i dobro napisana, IZGLEDA je dobra riječ, no možda i je istinita, no zašto nam je Boris priča, zašto sada, zašto nama, zašto ne ode istu priču pričati negdje drugdje. U ovom poneriziranom svijetu empatija je dar, zato, zna on, proučavao je to, nacionalSOCIJALISTIČKI ideolozi davno su to koristili, uspijeva i on to sjeme posijati u naš limbički mozak samo tako. Stavit ću nasuprot njegovom geniju, jednog našeg dragog i zaboravljenog pisca, pjesnika iz ravnice, Tovarnika, citat:
 Ne znam, jer već davno izgubih kalendar. U dimu cigarete rastresam se u mirnu modrinu zraka, iščezavam među granje, među cvijeće, a žubor vrutka me ljulja i uspavljuje. Sunce grije, gori tako zlatno i sjajno da kamenje i krute hridi dođoše od tog sjaja mekani i puni života kao bilje. Zemlja, šuma, modre planine dršću, trepere kao da će se probuditi, uskrsnuti. Sve je tako prožeto sjajem da bi svijet, čini mi se, sijao kao dragulj u pomrčirii da sunce iznenada ugasne. Cvijeće pjeva mirisom tratinčica i ivanjskog cvijeća šaren pastorale. Jezero šumi srebrnu himnu, iz tamnih šuma bruje crni korali. Nebo šušti zastavom od modre svile. Iz dubine grmlja, gajeva i gore skaču razigrane djevojke, šibajući uzduh znojnom, bahantskom kosom. Kao nabujala bujica struje u bučnoj, krvavoj orgijskoj pjeni niz glasnu goru i kotlinu, a u njoj graja, bleka stoke, duduk gajda kroz pastirski dim, kroz satirsko, vinsko jecanje od požude, kroz jareće drhtavo, požudno blejanje.

Probudim se. Nema sumnje, neko mi nad glavom. Po čelu, po kosi, po nosu, po ustima pipaju me prsti mirišljavi i mekani, pipaju oprezno kao da modeluju. Pritvorim oči. Nema sumnje, ja više ne spavam, jer eno sunce tek za koplje nad goricom, vrelo žubori, paprad šušti, a vjetar mi briše znoj sa čela.

Prsti, mekani i mirišljavi, digoše se sa mojih usta. Sklopim oči. Uzaman! To nije, nije san! Za glavom mi neko diše tako voljko i spokojno kao da spava, i sav strepim da bi me pogled mogo lišiti nježne tlapnje. Na lice mi padne marama bijela i providna, tako čista i tako namirisana da se sasvim probudih. Bilo mi je kao božjaku koji se probudio u čistom, bijelom krevetu. Da: neko mi nad glavom, i taj neko mora da je žena, jer samo žene umiju ovako buditi. Srce zakucalo, grlo se osušilo, usne se trzaju. Da promucam, da prozborim – ali šta? Bojao sam se da nju, da moju Samaritanku ne zaplašim, ne otjeram, i tako ležah, ležah i ležah presenećen, u neizvjesnosti srećnoj i mučnoj. Muha mi padala na vlažan vrat, kinjila me i mučila da me probijaše nesnosan znoj, ali ne imadoh srca mahnuti na nju rukom, da sa njom ne odleti ova iza mene što tako slatko diše i miriše, što miriše i diše kao večernja ruža, što ima prste dobre i milosrdne ko što su samo na ruci majčinoj.

Dune vjetar, ponese sa lica maramu, ali ju zadržim u letu. Ona iza mene ni riječi. Svratim na nju krišom pogled i ne mogah vjerovati sam sebi! Za glavom mi sjelo na mahovinu djevojče tako bijelo i nježno kao da vidje samo bijelu mjesečinu, kao da disaše večernje cvijeće, ( za one koji žele još: https://www.knjizevnost.hr/cvijet-sa-raskrsca-antun-gustav-matos/)

zato citat iz potpisa Rijeke

ali

ovo je tema o , znate već čemu, pa ću ipak završiti sa još jednim štivom za štrebere(one koji vole znati više): https://www.hop.com.hr/2020/08/30/dr-n-jurincic-ljudi-zasto-pristajete-na-vlastito-ubojstvo-bill-gates-otvoreno-poziva-na-masovnu-likvidaciju-covjecanstva-on-to-njezno-zove-depopulacija-i-nitko-ga-ne-lisava-slobode/?fbclid=IwAR1DHFYdPNQNnhtFpdch8mFi-dGHtFPMCb7hl1k1ksmR-LsXtoeMsXcUF9w

[Magnum]

"Istinom protiv laži"

Novinari Ipl-a mogu biti svi oni koji se ne plaše pisati istinu i boriti za javno dobro!

[elvis]

e moj Elvis
ne sporim i nisam nikad sporio o tome da je Dežulović  "dobar" pisac, pa brusio je svoj genij na našim sveučilištima, hranio se na našim jaslama, dok je istovremeno pljuvao po nama.

Po "nama" ? Kako si očigledno zaboravio da je Dežulović pljuvao i po komunističkim vlastima, ispada da se ti smatraš dijelom elite koja je na vlasti? Jer ja nemam osjećaj da Dežulović pljuje po meni.

Ali shvatio sam, kako nisi nikad vidio "krokodila" za tebe krokodili ne postoje pa tako ni virus dječje paralize (poliovirus)   

Postoji vrlo uspješno cjepivo koje je u Hrvatskoj na popisu obaveznih cjepiva od 1961. godine, a od 2008. se koristi samo inaktivirano cjepivo. Zahvaljujući cjepljenju i visokom obuhvatu cijepljenih osoba ta opasna bolest nije u Hrvatskoj viđena više od 25 godina (zadnji slučaj divljeg poliomijelitisa u Hrvatskoj zabilježen je 1989.). Djeca se cijepe s navršena 2 mjeseca života, 8 tjedana nakon toga i još jednom nakon 8 tjedana, u drugoj godini života te u 1. i 8. razredu osnovne škole.

https://www.zzjzdnz.hr/zdravlje/prevencija-zaraznih-bolesti/870

[z355ko]

aha
i
opet:
 A zašto putujete ovako sami i samoćni?

– Naša zemlja je puna velikih ropskih gradova. Zato bježim iz varoši i kružim sam, slobodan kao soko. Ovo je teško, ja sam nesrećan, ali živjeti sa ljudima, sa lašcima, bilo bi mi još gorče. Znate li basnu o psu i kurjaku? Ja sam vuk, mršavi, slobodni vuk.

– Čudno, čudno. Znala sam da me moji kod kuće varaju. Aj, da i ja mogu ovako u svijet, na sunce, na vjetar, spavati na cvijeću, prolaziti kroz strana sela, gaziti rijeke i planine! Ne znate kako mi je milo te se skobismo. Jeste li vidjeli i volite li more? Ja sam ga čula, u Bretanji. Vidjela sam ga uhom. U moru spavaju gromovi i – mrmore, bruje, tutnje kroz san, a onda ustaju, jezde na oblacima i tutnje kao topovi. Blago vama okatome, jer vidite munje i valove! Zašto, zašto puzem u tom mraku? Što sakrivih te ispaštavam?

– A kako je vaše ime, lijepa gospođice?

– Izabela.

– Ne žalite, ne tugujte za očima, lijepa Izabelo. Čovjek vidi da ne vidi i žali što je vidio. Kada hoću da gledam, zatvaram oči kao vi i gledam u tminu, u sebe. Najljepše što sam dosele vidio, to ste vi, Izabelo, ljepša od mora i od strijele, od cvijeta i od svijeta. Vi ste najljepša – da, vi, vi…

Sagnem se i cjelivam njenu bijelu cipelicu i svilenu, modru čarapu. Ona se smješka i rumeni kao dijete u snu, a hrt mi liže glavu tankim jezikom.

– Ovdje, ovdje – veli ona i nuđa mi ručicu. – U vas je lijep glas, junačan, iskren, i negdje sam ga već čula.

Pritisnuh na usta njenu ruku, bijelu, hladnu i krhku kao vosak.

– Ovdje, ovdje! – istrgne ona ruku, rumena kao večernja magla, i pokaže na obraz. – Mene samo ovdje cjelivaju.

I dotaknem joj cjelovom bogomoljno, spokojno lice, a vjetar me miluje njenim zlatnorumenim, nježnim uvojcima. Časovi oslijepiše, vrijeme prestade teći i rušiti. Odjedared mi odrine objema rukama glavu.

– Što ćutite?

– Ne znam, jer ste tužni – odgovorim.

– Nisam žalosna. Ne znam šta mi je. Jel’te, vi ćete sa mnom u dvor. Kazat ću ocu da otjera guvernantu i da mi vi čitate lijepe priče vašim poznatim, jakim glasom.

Nasmijah se.

– U dvor? Nipošto. Vaš bi me otac izjurio. A sluga, rob ne mogu biti.

– Vi nećete biti sluga. Vi ćete mi biti muž. Vi me volite, jel’te? Ja vas ne vidim, pa vas volim.

Ljubav! Tu je dakle, ovdje preda mnom, ljubav bjelja od lijera, čišća od glečerskog snijega, pjanija od vina! Na cesti, između dvije noći bez konaka! Ljubav – lijepa kao boginja, slijepa kao slučaj! Okrenula se spram mene, i osjećah kako mi gleda u dušu pritvorenim, vlažnim ustima i sklopljenim, slijepim očima. Ljubim, a ne smijem! Moram odlunjati kao krivac, kao zlikovac pred jedinim darom koji mi mogaše dati mučni put, počinjući u ludoj kolijevci, svršavajući u nijemom, slijepom grobu! Od bola padoh ničice mahovinom, sklopih oči i pritisnuh šakama sljepočice da ne prsnu.

– Što vam je? Vjerujte da vas ljubim – priđe mi Izabela i zaplete prste u moju kosu bez žacanja. – Što ućutaste, putniče?

[elvis]

Ovo je, shvatili ste, jackass civilizacija, vrijeme imbecila. Dvadeseto stoljeće imalo je svoje romantične revolucije, mrke pukovnike, tajne agente, špijune, plaćenike, inglourious basterdse i bolećive pjesnike, zanesenjake koji su vjerovali u ravnopravnost ljudi i pravedni novi svijet. Revolucije u našem stoljeću vodit će pak šamani s bizonskim rogovima koji zastave slobode kupuju na Amazonu, zanesenjaci koji vjeruju da su potrese u Hrvatskoj zapravo uzrokovale satanističko-pedofilske elite minirajući svoje podzemne hodnike za obredno ispijanje dječje krvi i čipiranje čovječanstva cjepivom protiv lažirane pandemije. A suprotstavit će im se savjesni građani koji će po internetima loviti njihovog Che Guevaru, zloglasnog Viju Gettyja.

Svjetsku revoluciju, ukratko, vode oni proroci – sjetit ćete se tih pacijenata – koji su u našem stoljeću stajali na drvenim gajbama za banane, s transparentom „Pripremite se, kraj je blizu!“.

„Bit će skoro propast sveta“, rekla bi braća, „nek’ propadne, nije šteta“.

Hasta la victoria siempre!

[Magnum]

Odličan tekst. Potpisujem svaku rečenicu. Bunika je to sve kriva

Poslano sa mog Huawei P30 PRO  koristeći Tapatalk

[z355ko]

treća dimenzija, ta naša stvarnost, je stvarnost polarizacije
svijet u kojem vlada ignorancija, kad pred očima svojim vlastitim ne vidiš, a rečeno ti je pogledaj
i kad se želiš pod svaku cijenu vratiti na staro, poznato
ignorancija
pa
oni koji ne žele ostaju

htio sam opet citirati Matoša, dobar je on
no za ovu priliku ipak Fernando :

"Tko ponavlja greške i ne uči iz njih je idiot. Nauka je pomno izbjegavanje grešaka, tj. onoga što ne funkcionira, što ne preživi pokus. Nauka je fenomenološki zapis promatranja eksperimenata i ništa više. Svaka nadgradnja je ideologija. Medicina je samo utilizacija znanosti. Na putu od čiste, egzaktne nauke do medicine kao doziranja kemijske supstance, je dalek put i puno stranputica. Mnogo se života pogubilo i izgubilo u lavirintima između nauke i medicine.

Ako medicina nije nauka, što je onda? Da li je to vjera? Svakako je više vjera nego nauka. Zapravo mi ne vjerujemo lijeku koji nam ona propisuje, već mišljenju našeg liječnika. On je onaj novi „svećenik“, koji je zamijenio seoskog župnika. Svećenik nije naučnik. On je samo posrednik i prodavač ideja institucije koju zastupa. Liječnik je vjernik koji vjeruje u interpretaciju nauke od strane industrije koja proizvodi lijekove. Ta industrija nije bazirana na nauci i nije vođena etikom nauke, već zakonima burze. Dakle medicina uz vjersku ima i jaku ekonomsku komponentu. Ekonomija također nije znanost. Dakle u svom tom vašaru, koji zovemo medicina, zapravo nigdje nema čiste, fenomenološke, egzaktne nauke. Kome mi onda ovako slijepo vjerujemo?

a za štrebere: https://zivicovjek.org/dobrodosli-u-dobri-humani-i-nadasve-zdravi-fasizam/

[elvis]

Svaki lijek je u (pre)velikim dozama otrov, mi vjerujemo (ili ne vjerujemo) našem liječniku da će za nas dati pravu dozu.

A liječnik je naučnik u istoj mjeri u kojoj je npr inžinjer naučnik. 

[Magnum]

Ne znam, možda sam prestar i možda mi je život bio tako sjeban u onoj propaloj državi (iako mi nije bolji ni u ovoj koju sam pomogao stvarati), ali te fore sa slobodama i patnjom napaćenog naroda u čvrstoj stisci fašizma i imperijalista mi ne leže nekako.

Kažem, moje mišljenje je takvo. Ne znači da mora biti i tuđe.

Što mi smeta? Kako se demokracija zamijenila anarhijom? Vlast je smeće, znanost je smeće, sustav je smeće, naravno i represivni sustav je smeće, čak je i vojska smeće (samo troše nikakva korist od njih, kada će opet rat, besmislica  -ali dobro, to me osobno boli, to je čisto moj problem), sve je smeće i sve treba ukinuti. Vratimo se u kamenjarsko društvo i u pećine.

Što mene iritira strašno u ovoj priči? Činjenica da je samo nekoliko ljudi (samo nekoliko nije baš točno, ali u ovoj priči je...) pokušava nametnuti svoje "slobodarske ideje" drugima. I to na koji način? ZAMARANJEM svih ostalih po svim kanalima informacija. I šemom "ako nisi uz nas onda si protiv nas".

Što to meni znači? Znači da smo svi idioti, glupani, nesposobni razmišljati, nemamo svoju volju, podložni smo utjecaju velikih organizacija, medija, mazohisti smo i u biti bolje da se preselimo na neku drugu planetu i da Zemlju ostavimo onima pametnima, inteligentnima koji cijene svoju slobodu više od tuđe i koji su samo sebi najbitniji.

Zašto to pišem? Pa, jednostavno je u biti... Ti isti ljudi u RH koji "planiraju" i "djeluju" te "rješavaju probleme u hodu" te vode ovu "državu" koju su poklonili drugima dok smo je još stvarali već 30 godina. I još uvijek su na vlasti. Nije problem u svoj ovoj priči s cjepivom, virusom, bolešću (nekoliko prijatelja mi je umrlo od toga, stoga...) već je problem da se strukture na vlasti jednostavno ne snalaze u datoj situaciji. A narod je prepametan od interneta. Sve magistri i doktori. Ovi nesposobni, a ovi se čude ko pura dreku.


To nije samo problem s ovom krizom, evo sad i potres, sve isto, ludilo, kao početak rata, dragovoljačke organizacije se organiziraju, masa ljudi ide glavom bez obzira, ali sređuju stvari malo po malo, kad treba nešto donesti na višoj razini ovi padaju u nesvijest i eto problema. I opet će sve proći. Uz tu sitnicu što će se (opet) pokazati MASA korupcije i bezvlašća u ovoj maloj zemljici koja ima sve. Naravno što je ostalo i pokralo se.

Svi sad pizde (s oproštenjem) na sve zbog korone. Koji klinac su do sada čekali i opet glasali za istu ekipu koja je tu već 30 godina?

Tko je sada tu pametan i željan slobode?

Zato će nam biti kako je i dalje. Tih par koji protestiraju, protestiraju na krivom mjestu, u krivo vrijeme i iz krivih razloga.

Ali to je samo moje mišljenje. Jednog izmučenog lika sa svojim stavom kome je dosta "masiranja mozga" od strane bilo koga.

To su prekompleksna pitanja da bi se tu po forumima i po debilnom facebook-u (na kome je svaki treći profil lažan) raspravljalo. Nije problem u virusu i bolesti. Problem je u vlasti koja je nesposobnma da se nosi s time. Eto Engleske. veselje. Ali ne, oni su pametniji od drugih.

Ova glupa rasprava o svemu gore narečena je isto debilna kao i ona vjeruje li netko u Boga ili ne. Svi možamo pisati debilne romane i slušati milijardu glupana na Yubito-u i TikTok-u (pretežno ruske i srpske jer su zvijezda vodilja u svijetu) i opet se ništa neće riješiti.

Ljudi, ako vam se ne sviđa kako izgleda vaš život, promijenite ga. Ne prepucavanjem s drugima koji misle drugačije već promjenom sustava. Ne smatrajte svakog tko misli drugačije glupim, ne pokušavajte utjecat na tuđe mišljenje. Izrecite SVOJE misli, iznesite SVOJE argumente i to je to.

Eto, napisah malo pa mi je sada lakše, odoh ća s kompjutera da mi ne raste tlak bez razloga....


 

[elvis]

I sada netko očekuje od mene da vjerujem takvoj „struci“!?!?

Struku (kao i državu) čine ljudi , a mi ljudi smo takvi kakvi smo ...

Mogu dati primjer relativne uspješnosti struke iz prve ruke.

Moj tata je prvi rak "dobio" sa 62 godine, umro je od trećeg sa 67 (usput, svi muški po tatinoj liniji su umrli od raka), mama mi je "dobila" rak pred malo više od godinu dana - multipli mijelom, ili narodski rak koštane srži. Dijagnosticiran je u krajem rujna a već krajem listopada nije mogla sama ni leći u krevet a kamoli ustati. Nekih 6 ili 8 ciklusa (kemo)tereapije, malo zračenja (to je bilo gadno jer su joj zračili vrat pa su "spalili" i grlo) i evo je pred neki dan sama išla u šumu (70godina) da nasiječe kolce za lozu.

Susjedina kći radila kao medicinska sestra u Švicarskoj , "dobila" neki rak , ne znam koji ali otišla kod travara. Pila neke čajeve mjesec ili više dana i kada se vratila na kontrolu rak još jači nego prije a njeno tijelo preslabo da joj daju (kemo)terapiju  .. i ode sa nekih 40-50 godina.

A za razliku od solidnog broja antivaxera, Dežulović nije jednostran :

"Antivaksersku histeriju u Nigeriji 2003. godine nisu, naime, izazvali samo i isključivo islamski učenjaci, radikalni fanatici i prestravljeni, nepismeni roditelji: prethodila joj je – pa je tako čak i izravno generirala – i zapadna antiislamska histerija nakon 11. rujna 2001, ali i danas zaboravljena afera iz 1996., kad je američka farmaceutska korporacija Pfizer u istim tim zabačenim dijelovima Nigerije na djeci testirala svoje eksperimentalno cjepivo protiv meningitisa, uzrokujući smrt jedanaestoro mališana."

[z355ko]

nemam više volje odgovarati ni elvisu ni magnumu, čemu, njima eventualno kakva dobra stara pjesma tek radi ravnoteže prema notornom Dežuloviću

odgovoriti ću Leonu, a svi ostali možda nađu nešto u tom odgovoru, ali najprije , Leone tvoj citat:
" sada netko očekuje od mene da vjerujem takvoj „struci“!?!? Ja se pitam kako je moguće da uopće još postoje ljudi koji vjeruju takvoj struci. Da se razumijemo, nisam antivakser, cijepjen sam, moja djeca su cjepljena svim zakonski propisanim cjepivima. Kad me nešto zaboli ne odem kod seoskog šamana, nego u dom zdravlja kod svoje liječnice opće prakse. Ne negiram da korona postoji. Itekako postoji i za neke je smrtonosna, "Smrtnost je mala, ali za onoga tko umre, za njega je smrtnost sto posto." , ali u cijelu ovu agendu oko korone i u cjepivo ne vjerujem niti koliko je crno pod noktom."

u neka dobra stara vremena znalo se što je bolest, koja je klinička slika, kako znamo da je to ta bolest, dakle opisana je u "medicinskoj" literaturi, danas odeš na google i utipkaš pojam i vrlo brzo saznaš sve o tome, ili odeš kod svog liječnika(tako da to bude stvarno točno) i on ti sve to kaže, no dobro kod težih bolesti s malo rezerve radi noceba.
no Leone, možeš li ikako saznati kako se dijagnosticira korona(tzv covid 19 ili sars cov 2) ukoliko izuzmeš pcr test, možeš ili igdje naći u tzv medicinskoj literaturi opis kliničke slike, koje se pretrage treba napraviti, išta o toj smrtonosnoj bolesti, jer, da, neki ljudi umiru. Sada ovdje neću reći ni da postoji ni da ne postoji, samo mi reci što je to i kako znamo da je to to?
ukoliko nema detaljnog opisa u medicinskoj literaturi , prema kojoj liječnik može nedvojbeno utvrditi da je bolest prisutna, možemo li reći da ta bolest postoji? ili je to samo još jedna od misterioznih neizlječivih bolesti(mnoge su smrtonosne) o kojima se ništa ne zna, ali su im stručnjaci dali naziv jer , eto, da bar imaju ime, kad već ne znamo uzrok tijek i lijek.
nasuprot piscu postkomunističkih i kvazijugonostalgičarskih nazora, tekst istinskog našeg pisca:
"Šetajući jednoga kišovitoga dana Opatičkom ulicom, nađe krupan denjak adresiran na
Ministarstvo financija u Budimpešti i odnese ga, skanjujući se, na policiju.
U zamotku bijaše oko 50.000 forinti.
- O, ja bolvan! - udaraše se K. na ulici u čelo, a kod kuće ne mogaše ručati i gledati majci
u oči. Poslije podne se ne mače, iako bijaše muzika na Zrinjevcu. Uveče, izišavši radi duvana, čuje trućanje dvojice, s ulice, ispred dućana.
- Aaa... to je dakle on!... Ne izgleda ipak tako glup, kako sam mislio...
Došavši u Narodnu kafanu »kibicovati« gospodi činovnicima, dočeka ga sa svih strana
tišina, pa šapat, pa smijanje... Pogleda se u ogledalo i zarumeni se od stida. - Prvi put otkad ode iz škole - zaboravio je kod kuće cviker, zlatni, važni svoj cviker i - stakleno svoje
oko za koje ovdje niko nije znao, a bradicu od divokoze navalio na čelo mjesto na potiljak!
- Kako ste mogli biti tako glupi! - reče mu povjerljivo konobar, posluživši ga kao »štamgasta« bez zapovijedi bijelom kafom. Plašljivi bi ga K. ovaj put zacijelo bio ošamarao da
mu se sučelice ne prikuči crnobradi sudija Puklerović, veseljak i »vicmaher« od zanata,
kojemu K. često pomože - razumije se bez kamata - pri taroku.
- Je l' istina, moj Grofe, što trube novine? - zapita ga Puklerović svojim šeretskim naglaskom.
- Šta kažu novine? Ja rijetko kada čitam novine - veli K., sakrivši desnicom oči, žut kao
mrtvac.
- Ne pravite se, moj Grofe, luđi nego što jeste! Je li istina da nađoste na sokaku pedeset
hiljada rutavaca i da bijaste tako...
- Tako glup...
- I da bijaste, kako velite, tako glupi, da odnijeste taj grdan novac na varošku kuću? Ej,
moj K. moj K.! Biti pošten, K. moj, ja to, moj K., razumijem. Ali biti, moj K., prepošten,
odviše pošten, to je, K. moj...
- Glupost - dahnu K. i udegeneči se suzna oka na divanu.
- Glupost, da... glupost, tako je, moj K. Vi ste sa tim novcem mogli u Ameriku, u Tursku,
K. moj. Mogli ste najposlije, ostati i ovdje da niste glupi, oprostite mi, kad je na žalost,
tako, da niste glupi kao pandur, kao budža, K. moj.
- Državni novac, gospodine Pukleroviću!
- Državni novac? Šta je to? Državni novac je ničiji novac. Čiji je to novac? Taj je novac,
Grofe moj, novac svih državljana, dakle novac moj, ... novac vaš, moj Grofe. Vi ste bacili
u Savu vaših pedeset hiljada rutavaca. Vratiti novac državi je luđe nego vratiti pare
Rothschildu. A s tim ste kapitalom, moj Grofe, mogli postati slobodan čovjek... kô ptica.
Ovako ostajete vječan papirolizac, vječan rob. Govorim vam, Grofe moj, u četir oka, prijateljski, kô prijatelju, i tako misli sav pametni svijet. Nikada ne bih bio pomislio da ste
tako glupi, Grofe moj... "
za štrebere ovjde(str 74):  http://gimnazija-sb.com/portal/wp-content/uploads/2015/02/matos_odabranepripovijetke.pdf

[elvis]

u neka dobra stara vremena znalo se što je bolest,

Misliš u dobra stara vremena kada se išlo brici da ti "pusti krv" ili kod "liječnika" da ti stavi pijavice?

Rothschildu. A s tim ste kapitalom, moj Grofe, mogli postati slobodan čovjek... kô ptica.
Ovako ostajete vječan papirolizac, vječan rob. Govorim vam, Grofe moj, u četir oka, prijateljski, kô prijatelju, i tako misli sav pametni svijet. Nikada ne bih bio pomislio da ste
tako glupi, Grofe moj... "

Zato Kajin nije bio Štupido - https://www.poslovni.hr/vijesti/kajin-aktivirao-mirovinu-da-mu-ne-bi-rekli-ti-si-stupido-mogao-si-a-nisi-195469