MIK 2012 IZNUTRA - INSIDE STORY

[zokxy]

 



http://www.novilist.hr/Scena/Glazba/MIK-2012-Opatijcima-najdrazi-Dule-i-Antonio

[milić]

   jazbac! Nisan znal da delaš muziku./ a fanj tega ja ne znan ča ne/,
 Prvo si me razveselil z onistemi hartami z graničnemi kamiki a sad još i ovo. Saka čast.
 Valda će bit  ka prilika da se upoznamo i va živo.
Puno sreći naprvo!!!

[jazbac]

Hvala Milić. Mi autori smo malo manje exponirani od pjevači pa nas šira javnost manje pozna. Neorrmende da ćemo se negdere trefit. Sako toliko je kakova expedicija.
A sada nastavljamo ovu INSIDE STORY:
Iako sam ovu priču zamislio kao jedan objektivni pogled unutar karavane koji nije dostupan širokim masama, na žalost, opet moram biti subjektivan i to iz razloga da je većina priča, pričica i tračeva vezana uz borbu moje ekipice sa klapom SOL  za pobjedu na ovom festivalu.
Naime, naslućuje se (što ne mora biti točno) da će duet Dule - Antonio voditi borbu za pobjedu sa klapom SOL.  I sve bi to bilo u redu i normalno da Pažani ne vode jednu agresivnu i pomalo nesportsku kampanju u borbi za glasove. Na koncerte dolaze njihovi "navijači" organizirano sa autobusom te navijanjem u stilu nogometnih utakmica stvaraju atmosferu koja ostalu publiku dovodi do uvjerenja (ili zablude) da je njihova klapa najbolja. Sinoć je u Svetom Petru u šumi jedan član njihove navijačke skupine fiziučki nasrnuo na hostesu koja mu nije dala glasački listić.
Takvim ponašanjem okrenuli su cjelu karavanu protiv sebe dok mi dobivamo iskrenu i bezrezervnu podršku svih kolega koji smatraju da je Dule zaslužio da pobjedom okruni svoju prebogatu karijeru. Nadam se da će nam publika sljedećih večeri dati svoj glas kako bi na pošten i moralan način došli do pobjede. Zbog obaveza kolumnu nastavljam popodne ili sutra ujutro! 

[madcox]

 Jazbac,mi smo uz vas! Dule je zakon! 

[jazbac]

Jučerašnji hiperaktivni dan, što u mojem životu i nije rijetkost, razlog su što danas nastavljam sa mojom inside story, ali povratkom na nedjelju i Sveti Petar u šumi.
Da se MIK i mali gradovi vole to je već i ofucana priča, ali na žalost svake godine se potvrđuje pravilo da su mali gradovi puni duše i otvorena srca neusporedivi domaćini sa velikim gradovima. Karavana koja je sa 2 autobusa krenula nedjelju popodne sa Delte stigla je oko 18 sati u Sv. Petar u šumi. Blokada prometnica, brojni volonteri u reflektirajućim prslucima daju naslutiti da se sprema "nešto veliko". Pleše se i svira balun, a oko ograđenog prostora tiskaju se najviše mame i none s djecom. Njihove friške frizure i pomalo svečana odjeća pomiješane su u zraku sa osjećajem uzbuđenja što mogu uživo na svega 2-3 metra vidjeti svoje glazbene ljubimce. Vesna Nežić Ružić ponosno na čelu kolone sa smiješkom maše domaćinima kalkulirajući kako bi i time pokupila još koji glas, a kolegama iz karavane stavlja do znanja da je to njen teritorij. Jedna mama (dobraaa!) povlači svoju mladu tinejdžerku i glasno joj govori bez srama upirući prstom: " glej Noaaaa! Viš ono ti je Mauro s Koktelsiiii" i sugerira joj "ala šu mu mahni!". Djevojčica rađe gurne prst u usta, ali zato Mauro z Koktelsi spremno maše njoj. "A viš ga Kićo Slabinac. Ma se je propijo podebelija", "A ča ni ono, oni kako se ono zove, Đulijano?" , "Aj vero je, a viš na televiziji se ne vidi da mu lase fale po vrhu glave".... I tako kroz špalir Supetaraca stižemo na glavni trg koji se nalazi ispred crkve i pavlinskog samostana. Dočekuje nas kostimirana "Srednjevjekovna straža" te upravitelj samostana pater Caszlaw, pavlin, i načelnik općine Mario Bratulić. Nakon pozdrava, pater Caszlaw nam na ne baš perfektnom hrvatskom priča vrlo zanimljivu povjesnu priču o ovom samostanu. Dolazim i do nekih zanimljivih brošurica, ali o tom potom u drugoj rubrici. Nakon tih cereminija domaćini iznose na stolove ovale sa pršutom, sirom i sušenim kobasicama. Naravno da su se tu našle i boteljke njihovih lokalnih vinara. Brojne volonterke sa osmijehom na licu (vjerovatno sretne zbog časti što se mogu družiti sa pjevačima) iznosile su ovale i ovale koliko god smo mogli pojesti. Ogromna škrinja bila je do vrha puna pive, mineralne i cole. Samoposluživanje. A nakon što su primjetili da na ovalima ostaje pršuta počele su iznositi slatko. Doznajemo da su to Supetarke same pekle. "Tistega provajte, ga je pekla moja mama, ma propijo onako po starinsku. Je z domaćemi jaji, a fila z domaćun marmeladun, se ćuti, ča ne?" Zahvaljujem lijepoj Snježani (ime sam doznao odmah, a moj kolega Mauro pokazao mi je u busu na povratku ponosno i njen broj mobitela kao da mi pokazuje lovački trofej).     
Raspisao sam se o ovom nadugačko i široko iz razloga da vam malo predočim te situacije, ali i iz razloga što se to u jednoj Rijeci ili Opatiji ne može doživjet. Dapače, u Opatiji nas lokalne učesnike samo znaju žicat karte i CD-e, a kad kažeš "od kud mi" odmah ti okrenu glavu je...ći ti mater uobraženu.
Back stage smješten u samostanu mislim da je jedinstveni slučaj. Ne kužim se previše u crkvene redove, ali ti pavlini moraju biti vrlo liberalni budući da se njihov prior vrlo rado družio sa nama, a pogled je spuštao prema dolje samo na masne viceve koje je neumorno sipao Kićo Slabinac, a koji je pateru mrtav ozbiljan ispričao kako je pred samo godinu dana doživio moždani udar i kratku kliničku smrt prilikom čega je došao i do Svetog Petra i to onog na nebu, a ne u šumi. Pohvalio se je Petru kako je prošao sve i sva sugdje bio, dobra vina pio, snaše ljubio itd. te da misli da je zaslužio ključ od rajskih vrata. "A ne, ne" kaže Sv. Petar "ti samo misliš da si sve prošao što se proći da - a jesi li bio na MIK-u?" upita Sv. Petar, a nakon negativnog odgovora pošalje Kiću nazad na zemlju s porukom: kad MIk prođeš možeš mi se vratit nazad."
Pater Caszlaw se grleno nasmijao ovoj Kićinoj dosjetki, a koji je u samo 2 dana svojim šarmom i neposrednošću osvojio sve svoje kolege glazbenike.
Jučer je, na žalost, MIK prekinut zbog kiše. S jedne strane mi je bilo vrlo žao jer smo imali strahovitu podršku publike za razliku od glavnih konkurenata, a s druge strane, ovakvog MIK-a na kojem se  zbog straha od kiše ne postavljaju instrumenti nego pjeva na play back   bolje da nema. Simpatični Bakrani na čelu sa agilnim gradonačelnikom bez obzira na neodrađen posao do kraja počastili su nas obiljem ribljih specijaliteta. Švedski stolovi su idealna prilika za tračanje i ogovaranje, a moja ekipica zabavljala se kibicirajući Ginu Picinić kako se pokušava odlijepiti od svoje stroge mame koja ju doslovno drži za ruku ne dozvoljavajući curi da se malo zeza sa zločestim muzičarima kojima je na pameti samo jedna stvar. Uskoro se pakiram i krećemo prema Umagu. Zbog pomalo nekorektnog ponašanja navijača naših konkurenata postali smo miljenici MIK-ovske karavane i vjerujte da je veliko, veliko zadovoljstvo kada uđemo u bus tu u Matuljima kod "Dine", a kolege vas dočekaju pljeskom i ovacijama.
Pozdrav dragi koege do sutrašnjeg čitanja, a ako vas put nanese pasajte malo u četvrtak do Gata Karoline Riječke! I budite bez brige da ćete iako ste u publici biti dobro i navrijeme obavješteni o svemu onom običnom oku skrivenom 

[milić]

Ala samo napred i navijan za vas.
I zapameti više vredi gulaš z njoki i LJUBAVJU nego dimljeni losos na posteljici od šampanja i PLJUVAČKE. No to si videl va usporedbe Sv. Petar u šumi i Opatija.   

[KarlaRi]

ova je teme postala opaka konkurecija putopisima  . hvala na ovim divnim opisima iz bekstejdža  , zaista imam osjećaj kao da sam svaku večer na MIK-u.

[jazbac]

Pa zato to i pišem KarlaRi, da se osjeti djelić atmosfere. Ako sam u tome imalo uspio bit ću 
Daklen, jučerašnji dan bio je opet pomalo specifičan. Umag, ni grad ni selo, nit smrdi nit miriše. Autobusi su gotovo na vrijeme krenuli što znači da su zvijezde i oni koji se tako smatraju prvih dana dokazali svoj status šikanirajući ostale svojim kašnjenjem. U autobusu komorna atmosfera što znači da umor pomalo ali sigurno stiže. Kako smo svijesni da u Umagu nemamo nikakve šanse za neki bolji plasman moja ekipa cijelim putem razrađuje strategiju za večeras (Gračišće) i sutra (Rijeka). Ideje su više nego dobre, no da li će polučiti rezulatat? Vidjet ćemo, reko bi slijepac.
U Umagu dakako nema euforičnog dočeka, čak su se i autobusi vrtili po gradu jer nisu znali gdje točno treba stati. Lokalna klapa, odlična orehnjača i muškat popravljaju dojam. Na velikom trgu teku pripreme, postavlja se tehnika, stolice, dok izvođači uglavnom krate vrijeme po okolnim kafićima.
Umag je jedini grad domaćin u kojem se ulaznica ne naplaćuje. "Viš kako lepo" bila je moja reakcija na to saznanje, no kasniji tijek događaja me je potpuno demantirao. Naime, Umag (kao ni Rijeka) nema svoju MIK-ovsku publiku tako da su osim nešto tetica i barbi iz okolnih predivnih sela publiku činili slučajni prolaznici među kojima i nešto stranih turista. Kao i svake večeri podjeljeno je 500 glasačkih listića, kad vidi vraga, nakon što se prišlo brojanju rezultata nedostaje oko 120 listića!!! Izborni inžinjering??? Ma kakvi! Kaže mi Silvana, Duletova žena da je baš promatrala kako se ljudi dižu, odlaze, a glasački listić im služi ili kao suvenir ili se njime hlade ko s lepezom. Bilo ju je sram pitat da joj ih par ostave. Prepoštena je za te rabote, ali se to pokazalo i kao greška budući da smo  za samo 4 glasa izgubili 3. mjesto koje bi nam davalo puno veće šanse za ukupnu pobjedu. Ali zato naši konkurenti ne miruju. Da bi se dodvorili publici čak su promijenili i dio riječi pjesme pa je Kvarner zamijenila Istra. Kako je to strogo zabranjeno direktor Baša promptno skače iz svoje stolice u prvom redu i vrlo oštro napada njihovog voditelja. Iako je to po pravilima diskvalifikacija oduzimanjem svih glasova osvojenih te večeri, mi odustajemo od prigovora. Ne želimo pobjedu za zelenim stolom.
Pobjedio je Kićo Slabinac, a reakcija mog tate koji ne može pričekat moje izvješće nego me dođe probudit u 8 sati (a legao sam u 4.30) bila je: Mi Istrijani (i on je porijeklom Istrijan) smo najgluplja nacija. Mi smo uvijek više za druge nego za svoje. I vi bite sigurno pobjedili u Osijeku. Mož mislit!"
Ja branim Kiću da ima dobru pjesmu i sjajnu interpretaciju, ali stari se ne da: "Ma može se tebi pjesma još više sviđat, ali glasi su glasi. Ne smiješ glasat za tujega pjevača pa koliko got imao dobru pjesmu." Lokal patriot od glave do pete.
Domijenak u hotelu Kristal solidan, odnosno obilan, ali ne baš maštovit. Vina lokalnih vinara je bilo u izobilju pa je lagano krenula i pjesma. Moj prijatelj Mauro naletio je oko 10 sati na neke svoje lokalne obožavatelje koji su ga vodali po birtijama tako da je na domjenak, koji je jedva našao, došao u pomalo euforičnom stanju, sa širokim osmjehom i blago telećim pogledom. Iskoristio je tu energiju na uobičajen način: cijeli stol je zabavljao sa pričama o tome kako sam ja Švabo kojemu sve mora biti po špagu, a on vrlo spontana osoba. Kako su kočnice malo popustile izveo je i točku dana: Oteo je Ginu Picinić iz majčinih ruku i zagrljenu ju proveo do autobusa. Mama se samo kiselo smijala. Poneki šegavi učesnici pokupili su iz hotela boteljke koje su ostale tako da se u autobusu nastavilo piti i moram reć vrlo lijepo pjevati. Matea Matić iz Yamasica je uglavnom bila prvi glas, a repertoar od starih domaćih, preko Parnog valjka do Beatlesa. Bože moj, mislim si ja, pogledaj ih, sada se ovdje grle, ljube i pjevaju, a sutra će se opet na polasku mrko gledat i smišljat strategije kako biti bolji od drugog.
Veselim se današnjem odlasku u Gračišće. Vjerujem da će atmosfera biti sjajna, a i publika oko Pazina voli naše pjesme. A veselim se i Rijeci, ne zbog grada i gradonačelnika, već zbog domaće publike, a možda zapazin i kojeg člana foruma na Gatu 

[milić]

Izveštaji su I. liga. Ne samo da prikažuju  događanja zad  sceni lego imaju pravu formu. Imaju uvod, zaplet , rasplet i ča se ne. Prave književne minijature.   

[zokxy]

[jazbac]

Nije mi ni u primislima bilo da ću ovu insajdersku priču pisati sa pozicije lika čija je ekipa trenutno vodeća na ovom festivalu. Zato mi je malo teško biti objektivan. Zamislio sam to kao pričicu jednog od učesnika karavane koji ide pomalo okolo, zeza se i dobro zabavlja. Međutim, osvajanjem prvog mjesta stvari se malo kompliciraju. Odjednom si u centru pažnje kolega, medija, publike. Moraš pazit što govoriš, kako se ponašaš, kako si obučen i biti ljubazan sa svima, da ne bi, nedaj bože, ispalo da si uobražen. Da ne govorimo i o strogoj kontroli unošenja ledenih gemišta prije, za vrijeme i nakon festivala. Ali: "sve ću preživit, na sve sam friži spreman...."
Moja ekipa i ja u cijelu priču nismo ušli s nikakvim natjecateljskim namjerama, a uz to kod mene postoji kronični nedostatak sportskog i natjecateljskog duha. Međutim, neki nesportski potezi naših konkurenata natjerali su nas da se malo trgnemo i pozovemo ljubitelje naše glazbe da nas podrže i da izborimo pobjedu na pošten i fer način. Više o tome u svojoj kolumni piše moj partner, suradnik i prijatelj Mauro u svojoj kolumni pa ja ne bi dužio:
http://www.facebook.com/l.php?u=http%3A%2F%2Fwww.teklic.hr%2Fblog%2Fmaurovizija%2Fmaurovizija-skandal-na-mik-u-dule%2F&h=AAQGh9yd3
Gračišće je bilo fenomenalno. Autobusi su dočekani par sto metara prije ulaska u grad. Forklor, mažoretkonje, prava kočija sa konjima, vojni džip sa kostimiranim putnicima, a što me posebno oduševili u čast našeg Duleta skupili su se vlasnici Vespi iz okolice i ustupili mu jednu da se s njom odveze u selo, a kasnije je na njoj došao i do pozornice što je izazvalo oduševljenje u publici. Naenadmašni Gračiški gradonačelnik Nino Mijandrušić vješto je i suvereno vladao cijelim protokolom. Kao i u Sv. Petru u šumi i ovdje se skupilo selo i okolica da izbliza vidi svoje ljubimce. Pred gradskim vratima sviraju, pazi malo, Krimejski feštari!? Kako mene jako muči riječka negostoljubivost i nezainteresiranost nisam odolio, a da ne priupitan njihovog vođu Pinelića odkud Krimejski feštari u Gračišću, a ne u Rijeci. I keže Pinelić: Ma, šli bi mi i u Rijeku, ali nas niki ne zove. Nas zovu samo kad treba glumit majmune da Obi ispadne frajer, a kad nama treba pomoć onda okreću glavu od nas."
I pičili su Krimejski feštari svoj klasični repertoar veselih pjesama dok je publika masovno pohodila u ovaj prelijepi gradić. Ne znam što je  uzrok nevjerovatno opuštenoj atmosferi, da li gostoprimstvo koje se osjećalo na svakom koraku, da li simpatični i sveprisutni načelnik Mijandrušić koji ima nevjerovatnu sposobnost da stigne sa svakim razmijenit par riječi,a uz to voditi i brigu o svakom tehničkom detalju. I opet se vraćam na riječkog debelog Slovenca koji svoju protokolarnu dužnost sjedenja u prvom redu odrađuje potpuno nezainteresirano, a da ne govorimo da nije sposoban ni nagradu uručit ako mu je hostesa ne položi u ruke, a Batiffiaca prstom pokaže kome ju treba dati.
Vratimo se mi Gračišću. Festivalska večer tekla je uobičajeno, opušteno i uz izvanrednu publiku koja je vrlo emotivno reagirala na sve izvođeče i dugim pljeskovima ih ispraćala sa pozornice. Kad je došao red na moju ekipu koja je nastupala 14. vidim nekakvo komešanje i strku u back stageu. Pjevači trče prema ulazu za publiku i staju po strani tribina. Nije mi bilo jasno o čemu se radi. Tek nakon nastupa mojih pjevala doznao sam da su Alen Polić i Mario Battifiaca motivirali sve izvođače da podignu atmosferu u publici dugotrajnim pljeskom i ovacijama. U prvom redu velikom Duletu, ljubimci svih kolega. Iako je do kraja festivala bilo još 6 pjesama, direktor Baša, stari estradni vuk, poziva me na šank i čestita na pobjedi. "Eeeej pomalo, čekaj da se glasovi pobroje" kažem ja. "Vjeruj u moje iskustvo" smješka mi se Baša kojemu je očito u interesu da oko festivala vlada ovakva "frka". Naravno, pobjeda je bila čista ko suza sa 130 glasova ispred drugoplasiranog meni najsimaptičnijeg učesnika Danijela Načinovića. Koji je to lik! Osjećaj da su svi kolege uz vas, da vam dolaze iskreno i od srca čestitati nenadmašan je. Međutim, ipak je sve to prolazno. Puno važnija je reakcija ljudi koji su pjesmu doživjeli vrlo emotivno. Naša želja je bila napraviti vedru, pozitivnu pjesmu, a kad tamo nama se ljudi masovno javljaju da ih text rasplače. Tko je tu lud, a tko zbunjen? Zbunjen sam ja sigurno, ali valda će mi sve skupa biti jasnije kada prođe ova euforija. 
Da baš euforija, jer drugačije se ne može ni nazvati jučerašnji after party na kojem je ulogu glavnog  zabavljača preuzeo Giuliano. Žena je morala otputovati u Split pa se naš Giuliano malo "opustio". Na vrlo duhovit i simpatičan način zabavljao nas je tjerajući pjevače da na klapski i a calela način pjevaju Azru. Tako se iz svih grla orilo "fa fa la si mi ti fala ti". Bilo je i dobrih imitacija razno raznih pjevača. Naravno onih kojih nema tu, uz izuzetak Jose Butorca koji je bio u takvom stanju da jedini nije "prepoznao sam sebe" dok ga je Alan Crnković emitirao. Ispicijent Serđo Dlačić je imao težak zadatak da odlično raspoloženo društvo potjera u autobuse. Giulianu mu je rekao: "Ići ćeš ti u autobus, ali na štakama". Onda je Serđo prešao na drugu taktiku i svakog ponaosob zamolio da pomalo krene. Kako su svi bili na "putnoj" tako su i Serđu nudili "putnu" sad ovaj, sad onaj. Kad gledam ja za oko 15 minuta svi su pomalo krenuli prema busu. Jedini još stoji Serđo sa svojom "putnom" i pjeva iz svega glasa. Na kraju, pogađate, umjesto da Serđo pospremi pjevače u bus, morali su oni pospremiti njega.
Danas je Rijeka. Nadam se svojoj publici. Ljepo bi bilo napraviti dobar rezultat na domaćem terenu. 

[zokxy]

Izgleda da je ipak kampanja sa autobusom glasaca u Rijeci polucila uspjeh. Pobijedila je klapa Sol, Dule nam je drugi. Sad su, prije Novaljskog finala, izjednaceni u ukupnom poretku. Novalja ne voli Pag, ne znam, sve ovisi koliko Pazana dode. Nezahvalna prognoza. A za Rijeku pomalo sramotno. Jedva cekam Jazbacov osvrt.   

[jazbac]

Evo me Zoxy, evo me! I to, nakon odspavanih puna 4 sata. Moram se požurit jer već u 10 sati krećem put Novalje. I to kao pravi turista.
Iako u Novalju putujemo kao vodeći u ukupnom poretku budući da imamo isti broj bodova kao klapa Sol, ali imamo gotovo 300 glasova više (to vam je ko u nogometu gol razlika) ni ne usuđujemo se pomisliti da bi u Novalji mogli pobijediti Pažane kao oni nas u Rijeci.  Da, istina je da se Pažani i Novaljci ne vole, ali ulaznice za Novalju su već rasprodane, a kupili ih nisu Novaljci već Pažani. Nadrukana glasačka mašinerija učinit će svoje.
Razočaran? Pomalo da i to ne drugim mjestom jer je to za nas ogroman uspjeh već Rijekom, riječkom publikom koja nema u sebi ni trunke lokalpatriotizma. Znam sad slijede one floskule o tome da je Rijeka kozmopolitski grad, otvoren prema svima itd. , ali to mi je pomalo kao da hvališ kurvu jer je "otvorena" prema svima . 
Ovakav rezultat ja bih ipak kvalificirao kao peh. I to iz razloga što ti pobjeda izmiče iz ruku za jebenih 5 glasova Kako fali tih 5 glasova? Peh je u tome da je riječki koncert MIK-a pohodio jako veliki broj naših fanova no igrom slučaja dio publike u kojem su oni sjedili nije dobio ni 1 jedini listić. Moja familija i prijatelji, oko 15 ljudi nisu dobili ni jedan listić. Poslije smo u razgovoru sa još nekoliko ljudi čuli da su listići podijeljeni samo na jednoj strani. Pojavile su se razne priče i pričice, ali ja osobno mislim da je to slučajnost.
Vesela noć u Gračišću uzela je svoj danak. Bilo je zabavno gledati mamurna lica sakrivena ispod crnih oćala kako jedva čekaju da se sunca skrije iza Učke. Ko šišmiši! Najočitiji primjer bio je jučer spomenuti Giuliano koji nije uspio otpjevat sve visoke tonove, ali je kao pravi profesionalac to vješto kamuflirao tako da smo samo mi sa "nabildanim" ušima čuli falševe. Parafrazirajući Oliverovu pjesmu mogao bih reć i "Rijeka bez duše". Ne zbog rezultata kako su glasali nego čisto iz organizacijskih razloga. Rijeka - metropola čakavštine (moš mislit!) jedini je grad domaćin koji nije niti jednom gestom pokazao ni iskazao dobrodošlicu učesnicima. Čak ni toliko popularni domjenak nisu bili u stanju prirediti tako da sa direkcija festivala pobrinula da učesnici ipak ne odu gladni ii žedni doma. After party u "Gric & guc" bio je sasvim ok. Istina, bilo je malo prevruće unutra, a vani baš i nema nekog mjesta, ali ponuda hrane i pića bila je više nego dobra. Dojam meni pomalo antipatičnih gradskih vlasti donekle je popravila predsjednica gv Dorotea P.B. koja se s nama družila do sitnih sati, a u razgovoru s njom skužio sam da čak i dobro poznaje ovu glazbenu scenu.
Rijeka je bila prilika i razno raznim mediokritetima da nam se priključe i vješto pazeći gdje su objektivi kamera pokušaju ušićariti 5 minuta slave. Bilo je tu i sponzoruša koje se zavisno o rezultatu priključuju pojedinim "klanovima". Za rješavanje tog problema u našoj ekipi bio je zadužen Mauro koji je zbog estradnog iskustva s Koktelsima ipak najviše dorastao tim situacijama.
Da nam je "cijena" porasla, porasla je. Tako smo npr. jučer dogovorili da ćemo imati pjesmu na jednom festivalu tu u blizini bez obzira na raspisani natječaj, što bi u prijevodu značili da je pogodba sklopljena na neviđeno ili bolje reći nepreslušano. Također, bila mi je fora kako je FB prenatrpan našim slikama, a mamica (koja usput rečeno ni za bacit) jedne zvijezdice u usponu non stop lajka na slike na kojima smo nas dvojica. U Rijeci smo doznali i razlog te velike ljubavi prema nama. Ambiciozna mama naručila je za svoju djevojčicu jednu pjesmu s kojom bi izašla iz okvira naše županije. Naravno, da bude apsolutni hit i po mogućnosti besplatno. Ko da naša djeca ne moraju jest.
Boh dečki i curke. Žuriiiiim! Javit ću se iz Novalje. Nadam se da ću u hotelu pronać malo mira i vremena za još ča napisat.

[milić]

Ja, dragi moj jazo kako bi rekli oni učeni  c´est la vie.   
Želin van se najboje ma me par da šjor Dabo- novaljski gradonačelnik neće pustit da pobedite vi lego solari. Ne reku drugi Pažani za Novalju - Nevaja. Ni to prez vraga.
Ono za istinu reć dobri ste al ne pobeđuje vavek najboji.
Uživajte va onemu ča van Mik nudi.
Sad san se spametil da je tu Zrće a čitan va NL da je prišlo na kubike Englezic. Samo dajte se od sebe pa da dojdu i kletu.   

[jazbac]

Dan pauze, odnosno dan bez službenog nastupa pokazao se kao jedan od težih i napornijih dana, a u cijeloj priči, a nadam se da će make up i šminka uspjeti pokriti potuno izmučena i iscijeđena lica svih sudionika. Nisam siguran tko je je kriv za ovu organizacijsku blamažu pa neću nikoh (još) prozivat, ali ovo da karavana mora noćiti u 80 km udaljenom Zadru zbilja nema smisla.
Ja sam krenuo u vlastitom aranžnamu, ponajviše zbog toga jer ću ostati još jedan dan, a i prijatelji su me zamolili da im pokažem i malo paške bike staze. Ta odluka pokazala se vrlo dobrom jer ovo što se učesnicima događa zbilja nije humano.
Karavana je u Novalju stigla oko 16 sati. Ushit ogromnom pozornicom sa pravim efektima uskoro je zamjenila surova stvarnost. Uštimavanje, tonske probe i slične gluposti na 38 stupnjeva nije nimalo ugodno. Naravno, tu smo "u prolazu" jer navečer treba poć u Zadar tako da nemaš sobu, tuš i ostala dostignuća 21. stoljeća, a da ne govorimo da nikakva pića i hrana nisu dostupni osim ako ne prošetaš malo po gradu. Onako izmučeni i iscrpljeni izvođači jedva čekaju početak generalne probe s time da se informacija o tome da li se moraju obući kao za scenski nastup ili mogu biti u civilu mijenja nekoliko puta što dovodi do totalne zbrke. Mlada Valentina Briški uletila je na pozornicu u pola svoje pjesme, ali nije stigla obut štiklice pa joj ih je Katija Budimčić čuvala ispod bine. Prepotentno ponašanje HTV-a ne treba ni spominjati. Oni su bogovi i gospodari života i smrti tako da isključivo oni dirigiraju cijelom pričom na onaj boznati purgerski bezobrazni način. "Kaj vi seljačine? Mene buš slušal!" Baš se osjećalo da svi žele samo jedno, a to je da sve ovo skupa završi (iako će im za 5 dana biti žao).
Pošto sam doputovao u vlastitom aranžmanu još uvijek nemam informaciju o putovanju u Zadar i smeštaju. Polazak karavane iz Zadra je u 11.00, a dolazak u Novalju predviđen je oko 13.00. E sad se pokušajte zamislit od 11.00 do 21.00 ima nešto sati, a na 40 stupnjeva se tijelo pomalo i znoji.
Kada budete (ako budete) gledali TV prijenos sjetite se mojih riječi kako se ispod šminke i glamura kriju srdljiva znojna tjelesina našpricana svim mogućim deodorantima.
Još 2-3 o večerasnjem glasanju. Našu pjesmu je publika na generalnoj probi izvanredno primila, sa ovacijama čak, no ne treba baš biti jako pametan pa zaključiti da je ovo bila publika koja neće biti večeras jer više nema karata. Glasačka mašinerija klape SOL pobrinula se da iznenađenja ne bude.
A za malo zabave pobrinuo se Alen Polić koji sa Danijelom Načinovićem "vodi borbu" za 3 mjesto. Naravno, fer i korektnu. Kao običan turista proveo je malo anketiranje lokalnog stanovništva koje ga naravno ne prepoznaje. Piato ih je: "Idelte li sutra na MIK?" Ukoliko je odgovor bio da piato ih je: "A, ste dobili uputstva za kega morate glasat?" I prevladavali su odgovri DA, za klapu SOL i Danijela Načinovića. Tako bi simatični Načinović mogao profitirati ni kriv ni dužan, a samo zbog osvete zlih ljudi prema Poliću koji ih je uspio pobjediti prošle godine. Baš me zanima da li će Danijel stvarno dobiti glasove od publike koja doslovno ne razumije ni jednu jedinu riječ njegove pjesme budući da pjeva na talijanskom i to još na dijalektu.
Judi boh! Hvala van što me čitate i pratite, nadam se i vašim komentarima idući tjedan, a ja vam se javljam sutra, te poslije toga još jedanput kada se dojmovi slegnu. I to van je to.  iz Novalje!